Da, da, interesovao me prevod, pošto sam davnih dana zaključio da bi se čitanje originala u mom slučaju svelo na prevođenje, za šta nemam ni znanja ni vremena. Što se tiče fusnota, to pitanje je uvek zajebano. Svojevremeno nismo imali drugi prevod "Uliksa" osim onog hrvatskog u kom nije bilo niti jedne fusnote. Opet, i to je bilo nekakvo čitanje. Kasniji, Paunovićev prevod, ima u sebi milion fusnota (Nina se zadržala na 500 kod Pinčona, i to je minimum). Postoji prilično ispravna teza da fusnote guše čitanje i instruiraju čitaoca prema toku čitanja koji mu prevodilac nameće, ali ovakve knjige bez tumačenja ne rade, koliko god čovek znao o književnosti. Što se tiče imenovanja likova, to je pokupio od Dikensa (Dostojevski je radio isto), samo je od toga napravio opštu sprdnju i haos, kao i sa svim čega se dohvatio, najpre nalik ludom Sviftu. Sve u svemu, velika je sreća što je ovo prevedeno, ostaju ove 3-4 na čekanju, ali se plašim da će se sve manje izdavača u to upuštati. Jednostavno, preskupo je, a krajnje neisplativo.