VoivodBG

𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌 𝟐𝟎𝟐𝟏 We are currently putting together a 20th Anniversary edition of our third record, Book M. Announcements will come soon regarding format options and any extra things that might attend this anniversary edition. No pre-order yet. Hold tight, all of that is still a ways off, but we wanted to let people know this was coming. 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌, along with Book of Horizons, holds pride of place among most SC3 fans. The band concurs with the general assessment. Moreover, I don’t think we’re overstating things if we say that Book M has been absolutely vindicated by 20 years of subsequent developments in music and culture. If this record came out now, the impression would NOT be the one we were used to getting back then. The whole back-handed compliment thing: “this record is kind of a ‘weird’ but well-made & whacky adventure through foreign genres”, or “these pranksters get away with throwing in the kitchen sink thanks to their well-developed sense of kitch”. pfff. Today’s ears would not detect even a whiff of kitch in Book M. Thank God that that kind of sh*t’ talk is gone. If anything, far from being a globe-trotting party celebrating the mid-term post-colonial 'global village' con-fusion aesthetic, Book M is, and always has been, a massive inaugural grimoire of the 21st Century. Done on the cheap, indeed, it’s a record that has managed to open a vast chasm of inter-related thematics, and over time has persisted in firing relevant musical fruits off into the future from its long-lasting musical Abyss at the turn of the Millennium. Secret Chiefs 3 owes MUCH to the few but formidable fans of serious and challenging music from back then, when it came out. It’s almost like these listeners, like us, had to violently discard the generally superficial (and usually idiotic) musical sensibilities of the times, just to create enough psychic space where a bit of depth and nuance in music could be roundly embraced. 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌 was meant to cater to THEIR sense of the existence of a lost musical dimension, which was slowly being recovered. So many of you became lifer Secret Chiefs 3 fans in that moment because of your against-the -grain open-ness during that bleak musical period. Your support back then was a major milestone for us. Ok, this 20 year anniversary announcement technically comes a week late, since the majority of people who originally bought 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌 rightly remember it arriving on their doorstep on or around Sept 11, 2001 — THAT day. A bunch of weird, weird things happened around the release of that record. That’s a subject for the 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌: 𝐓𝐡𝐢𝐫𝐝 𝐓𝐮𝐞𝐬𝐝𝐚𝐲 𝐌𝐨𝐧𝐭𝐡𝐥𝐲 𝐏𝐨𝐬𝐭 series we’ll be starting here (see the final line of this post). But for clarity we'll tell part of it here briefly: 20 years ago, albums were released on Tuesdays. Our distributor’s release date was September 18. Our label’s release date was Sept. 11. Our trusty label’s mail-order (which is still going, since 1998!) timed the CD shipment to land on people’s doorsteps right at that fateful moment on Sept 11. So if you’re one of the people who remembers this record playing during the period of major conflagration and upheaval, no you did not hallucinate that, and no you are not alone. A majority of people got the record on Sept 11. Respecting the many greater issues of that moment which rightfully put a mere album release in its historical shadow, moving forward we’ll just go with the “Third Tuesday” as the official original date of this thing. But now you know that part of the story. There are much more interesting stories, however, so stay tuned! Every third Tuesday of the month we’ll be making a post here that explores one of the dimensions of the 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌 record. We’ll just keep posting these comments as “𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌: 𝐓𝐡𝐢𝐫𝐝 𝐓𝐮𝐞𝐬𝐝𝐚𝐲 𝐌𝐨𝐧𝐭𝐡𝐥𝐲 𝐏𝐨𝐬𝐭𝐬” up until the actual release of 𝐁𝐨𝐨𝐤 𝐌 𝟐𝟎𝟐𝟏. After that we’ll shut up again about it for another 20 years. PS ok, yes Holy Vehm is the next upcoming new full-length record, and there is something else new, an unprecedented thing, coming. You'll hear about it very soon!

Small Engine Repair 2021 Sinopsis: Tri doživotna prijatelja iz Nju Džerzija žive dobar život zajedno i podržavaju se međusobno. Dolazi do svađe koja prekida prijateljstvo na duži period, ali jedan od njih ima plan da ih okupi sve, pod jako intrigantnim okolnostima. Film je baziran po predstavi koja se već par godina vrti na njihovim pozorišnim daskama i pokupila je dosta jake kritike. Odmah da sklonim sa puta tehničke aspekte, ovo je jedan pristojno snimljen i režiran film. Nema puno lokacija, ali nije klasična kamerna atmosfera poput Ma Rainey's Black Bottom koji je isto baziran po predstavi i u kojem se vidi da je po tome i nastao. Šta je ono što najviše valja u filmu? Naravno odnos između tri glavna glumca, John Pollono (ujedno scenarista i režiser) John Bernthal i sjajni Shea Whigham za kojeg tvrdim da je trenutno najbolji karakterni glumac u Holivudu i u ovom filmu je to betonirao. Malo je teško pisati o samom zapletu, a ne otkriti iznenađenje koje sledi, ali ukratko film se bavi klasičnim životnim stvarima, odrastanjem i druženjem male grupe prijatelja. Kako na njih utiču neke lične bubice i ujedno kakve probleme nosi i njihova muškost. Ima jedna posve jaka scena koja dovodi u pitanje jednog od likova i probleme koje ima sa svojim unutrašnjim besom, bukvalno mi je to bio veći horor nego li tamo neke karakondžule koje jure napaljene tinejdžere da prekolju. Ono što takođe poštujem što je njihov odnos prikazan jako realistično i uspevaju da odglume kao da su tri najbolja prijatelja na svetu, i u dobru i u zlu. Ako bih imao neke zamerke to je sam završetak filma, ulazi u klasičnu moralističku priču, koja je već dosta puta ispričana, i nekako mi je to oduvek bilo nezahvalno jer na neke stvari nemamo odgovore, nismo ih sami doživeli i nadam se da nikada nećemo, ali ujedno to popovanje ili da se ide u jednom pravcu ne mogu da osudim zbog situacije, ali i ne mogu da podržim njihove izbore. Nedostajali su mi ovi filmovi koji se bave svakodnevnim životima, nekada su to bili mali indie ili art house filmovi poput Smoke ili Friday, gde razni ljudi bleje u svojim mestima i život samo teće. Pregazilo ih brzo vreme, ali sa ovako solidnim scenarijem i dobrom glumačkom postavom nadam se da će ih ponovo biti više. Jaka 7, naginje ka 8. The Card Counter (2021) Paul Schrader je oduvek bio na ivici da postane veliki šarlatan, ili genije kojeg usere na svakih par decenija da izbaci jedan do dva odlična filma. First Reformed je bio jedan od najjačih filmova koje je uradio u ovoj deceniji, i zaista sam želeo da TCC bude to samo u još jačem gasu, ali avaj ispao je polovičan film. Sinopis: William Tell (Oscar Isaac) je talentovani kockar koji nas uvodi u taj svet. Živi minimalističkim životom, nosi crno, ima svoje rutine koje poštuje i gleda da ih ne ruši i privuče pažnju drugih ljudi. Na svojem putovanju kroz Ameriku sreće omladinca (Tye Sheridan) koji je pun besa i srdžbe i Tell pokušava da ga ukloni saputa koji je i njemu bio poznat. To putovanje će otkriti mnoge tajne koje Tell nosi sa sobom. Oscar Isaac je jedan od najboljih glumaca današnjice, ali verujem da nije jednostavno imao sreće sa scenarijima koji su mu dati, osim ovih izuzetaka Inside Llewyn Davis i A Most Violent Year, Ex-Machina, uvek on daje svoj maksimum, ali ti filmovi ne dostignu puni potencijal da bi dignuli njegovu zvezdu još više. Njegov Tell je klasičan arhetip namučenog lika kojima se Schrader vešto poigrava tokom silnih decenija, nekako mi je čak i hrabro kako Schrader njegovog karakter gleda sa romantičarskim naklonom i romantizuje ga kao "čestitog" usamljenika koji živi sopstveni život po kodeksu. Što i ne treba da čudi, jer čovek je radio biografski film o Mishimi, koji takođe preporučujem. Tye Sheridan je izdžigljali klinac koji je nekada glumio Cyclops-a u novim X-Men-ima pre nego što su ih kupili Disney, jedva sam ga prepoznao u ovoj ulozi i ne znam zašto pobrkao sam ga sa Miles Teller-a iz Whiplash-a. Njegov performans mladog zgubidana je interesantan i nadovezuje se na Oscarovog lika i pospešuje da iz njega proizađu humane emocije koje su suzbijene pod velikim zidom. Najslabiji deo postave je svakako Tifanny Haddish, koja igra La Lindu, kockarku i sponzora koji će pomoći Tell-u da zaradi neke dodatne novce. Mislim da je ona bila poputni promašaj i da nije uverljivo odglumila njen lik, nekako bih više voleo tu da vidim, Angelu Bassett iz mlađih dana ili Reginu King. (bila je fenomenalna u Lindelofoj Watchmen seriji) Schrader često postavlja taj arhetip klasičnog anti heroja, i konstantno se pograva, ovde je posvećena priča onom što uradimo u prošlosti i kada nas u sadašnjosti ista prošlost sustigne i kakvi su nam izbori. A nekako se čini da su najbolje namere uvek najgore. Što se same režije tiče, ima dosta praznog hoda, gde je film previše statičan, razumem da je Schrader hteo da nam predoči kakav je svet i život kockara, po svim tim zatamljenim mestima gde ne ulazi prirodna svetlost, konstantno je graja aparata, karata i kuglica koje se rotiraju i uvek možete videti najveći polusvet. Cenim što i dalje pokušava da napravi interesantne cake sa bojama, mada nije mu to prvi put, samo što mi je ovde bilo jefitno, jer je lokacija bila veliak reklama. U First Reformed je to ostavilo daleko jači utisak. I ovo ulazi u kategoriju filma srednjeg budžeta, što mi je u neku ruku drago da se vraćaju ponovo, jer ne morate pući milijarde da bi napravili iole gledljiv film. Nadam se samo dok je Schrader i dalje u žaru da izbaci još jedan film uskoro da će uvideti svoje greške i poraditi na njima. Jaka 6.

Prelep album, moderan, sa finim finticama u svirci.

https://www.masina.rs/nacrt-zakona-o-unutrasnjim-poslovima-prosao-javnu-raspravu-uprkos-protivljenju-gradana-i-strucnjaka/

PRETPLATA Poštovani prijatelji, prošlo je skoro pola godine od naše poslednje pretplate, ali možda je vredelo čekati! Orfelin raspisuje pretplatu na 24. knjigu u ediciji Poetika strave, „Teatro grottesco“ Tomasa Ligotija (preveo Strahinja Mlađenović), na 2. knjigu u ediciji Crna mačka, „Knjiga Ejbonova“ Klarka Eštona Smita (preveli Strahinja Mlađenović, Maja Marković i Nataša Kampmark) i na šesti i završni roman u serijalu o čudnovatoj deci „Čemer Đavoljeg jutra“ Ransoma Rigsa (preveo Sava Kuzmanović). „Teatro grottesco“ u pretplati košta 1.000 dinara (u knjižarama 1.320), „Knjiga Ejbonova“ 2.200 dinara (u knjižarama 2.750), a „Čemer Đavoljeg jutra“ 1.400 dinara (u knjižarama 1.760). Knjige isporučujemo poštom, nakon 20. oktobra (poštarinu plaća Orfelin), a pretplatnici koji dođu na Sajam knjiga u Beogradu (od 24. do 31. oktobra) mogu svoje primerke preuzeti na našem štandu u hali 1. Knjige možete platiti na račun Orfelin izdavaštva, Kosovska 23, Novi Sad (broj računa 220-73108-85), a pretplatnik svoje podatke (ime i prezime, adresa i broj telefona), kao i naslove knjiga na koje se pretplatio šalje na: [email protected]. Uz ove nove knjige možete sa značajnim popustom kupiti i ostala naša izdanja (videti na www.orfelin.info).

AWWWW YISSSSS

Doedsvangr - Serpents ov Old (omot radio Khaos Diktator Design) po običaju kida, a da li će muzika biti dobra o tome kada izađe album.

https://i-voidhangerrecords.bandcamp.com/album/throne-between-worlds

Nisam veliki poklonik Vranjkele, ali otkako je promenio list i počeo pozitivnije da se ponaša, a i legao mi biološki minimum kao album koji mi je dao uvid u kako to sve zvuči za današnje standarde. Bila je pametna odluka otići na njega, hvala @Radnaskela što je obezbedio karte. 🙂 Ono što mi je zapalo za oko tokom nastupa, super probrana setlista, dosta Blokeja, i te pesme zvuče kosmički kada ih opiče pogotvo ove poslednje gde shredduju i pršte kosmičke eksplozije rifova. Dobro su odradili i animaciije i osvetljenje, efektivni prikazi poslednjeg omota, Tarkovskog u Andreju, i Bremeplova. Zvuk je bio odličan, malo su ga panjili na momente, ali nije bilo previše mikrofonije da ga umutri da bude nekih većih problema. Smešno mi bilo kada je Vranjkela između pesama rekao nešto u stilu: Znam da je velika razdaljina između nas, mi smo ovde pod ovim reflektorima, ali vaši blicevi mi smetaju i ne mogu da čitam tekstove, ne znam ih sve napamet." Još će i stendap rutinu početi da radi. 😄 I super je što su poslednjih 5-6 Blokej pesama svi ustali, i vidi se da su uživali u svakom momentu svirke, baš lep i prelep osećaj. Biter Art Cafe setlista

Teško, otkako je korona počela sve koncerte je otkazao, a mislim da ne bi da se igra sa otkazivanjima i prevelikim gubitkom novca.

Jedna optuznica ponistena.