Za ovaj dokumentarac biće vam potrebno strpljenje. Ukratko mlada turska režiserka je odlučila da snimi ljude iz staračkog doma i jedno gradilište gde mlađi ljudi rade i grade.
U kratkoj polu dokumentarnoj formi sa intervjuima sa njima, i sa statičnim kadrovima koji prizivaju smirenost Tarkovskog i uznemirijuće scene Linča, i sve je to natopljeno odličnim zvukom zavijajućeg vetra i kliktanja satova koji nam svima odbrojavaju vreme.
Stari ljudi govore svoje razne priče i dogodovštine, neke su smešne, druge tužne, a i poneka nema smisla zbog stanja uma aktera. Poseduje dosta humanosti, humora i sve je to uvijeno u pomalo avangardni dojam kadriranja, i specifično nameštenog zvuka.
Svi smo mi svesni da nam biološki sat kuca i da ćemo eventualno završiti kao i svi ovi stari ljudi u ovom domu, njihove reflekcije na njihov život su me naterale da svakako cenim ovo vreme što nam je podareno dok smo u naponu snage i da ga iskoristimo najbolje što umemo na bilo šta u životu bez nekih izgovora koji nam se javljaju u glavi.
Ako imate i malo duše svideće vam se film, i kao što reče Jarvis Cocker sa svojim bendom Pulp u pesmi Help the aged: One time they were just like you Drinking, smoking cigs and sniffing glue Help the aged Don't just put them in a home Can't have much fun when they're all on their own Give a hand, if you can Try and help them to unwind Give them hope and give them comfort 'Cause they're running out of time
Od mene čista 6.