Vlaja Buraz

eee Lijepa vijest za mrzitelje Motli Kru: http://www.roadrunnerrecords.com/blabbermo...ewsitemID=74325 MÖTLEY CRÜE's SIXX: No More Shows Until 2008, Possibly 2009 - June 10, 2007 No, nije to, nego:

Rekli su da Rage ima više albuma od Loudness... I eto šta je bilo.

Stvorio je čudovište.

Ovo gore je činjenica. Nego, ja sam poslao temu "Pet najomraženijih bubnjara", čeka se da je moderator odobri. Ako je odobri. Izmjena: http://www.yumetal.net/forum/index.php?showtopic=33424 Eto teme.

Kakav bedak.

Ti si mislio na pastirski rok koji je podskup seljačkog roka. A propos toga, svima vama...

Šta to treba da znači? Usput, Stavra se ošišao? Tako mi se čini na na jednoj od onih slika gore, ali se ne vidi baš.

Svojevremeno su na svom sajtu nudili sve za download, što sam ja iskoristio 66%. Sad ću ubaciti malo da slušam. Sjećam se da su mi baš onako bili svidjeli.

Do jaja.

Šta bude?

Dobra je ova lista gore. Što ne dolaze kod nas (BG)?

Obrezivanju?

Kad pomenu gore Баста Рајмса, sjetih se: System of a Down - Snowblind Odlična je obrada. Uh Dodatak: Stuck Mojo & Devin Townsend - Wrathchild, Shout at the Devil Iako su izašle u obliku demo snimaka, bolje su od 90% obrada ovdje navedenih.

Hm Da li bi bio ljubazan da mi navedeš neku blatantno ljigavu pjesmu? Zapravo, više njih a da nisu sve djelo benda Manowar.

Danas sam bio kratko otkucao nešto poslije Secraconove poruke, ali udari grom u kuću i ugasi mi se komp. Stvar koja mi je pala na pamet, u vezi sveprisutne hiperprodukcije koju je Seki pomenuo. Nekad je muzika (u većoj mjeri) "polazila" od muzičara-autora*, danas polazi od izdavača, bar što se mainstream tokova tiče. Prije je bilo više hrabrosti da se uloži u muzičara/pjesmu/ideju, a danas je to uglavnom kopiranje ideja koje su se pokazale uspješnim. Jedan thrash metal bend napravi nešto, njih 6 dobije ugovore sa velikim izdavačkim kućama; jedan glam bend napravi nešto, čitav Los Anđeles krene da se šminka, 1992. svako iz Sijetla ko ima gitaru dobije ugovor, ta analogija... E, sad, uvijek je bilo muzičkih "proizvoda" (Milli Vanilli zakon), Top 40 bendovi u '60-im, dobar dio Motown zvuka, elektro-sint-pop u '80-im koji je maksimalno zavisio od produkcije, ovo dalje da i ne spominjem, ali, ako uzmemo top liste, prije je taj odnos više bio u korist autora-izvođača*, ili je makar bilo pola-pola (kako se to kretalo s vremenom), a danas, mrka kapa. * Isti pojam

Da je fenomenalno, nije. Svirka je 1/1, ali je vokal kafanski.

Mislio sam da sam to rekao na ovom forumu, a možda i jesam na temi za najbolju baladu, ali vrijedi ponoviti. Ne bi čovjek vjerovao da album balada može funkcionisati, posebno kad je u pitanju hard rok izvođač, ali, Loveland je upravo to. Stvarno prelijepe pjesme.

Ako ne plačeš dok hodaš, to nisu metal hlače?

Upravo to htjedoh reći, a ja sam baš juče napravio nalog na gmail a onda potrošio 20 minuta dok sam našao šta trebam uraditi da ga Outlook "prihvati", s tim da mislim da Imaginos koristi Linux a ne znam kakva je tu situacija sa e-mail klijentima i kupljenjem pošte. Koristim samo pouzdana rješenja velikih korporacija.

Neću ništa pisati na ovoj temi 24 sata (počnite brojati) pošto se generalno slažem sa Artist Formerly Known as Gargamel po pitanju pjesama, albuma i producenta, ali ako krenem u tom smjeru... ijao. I ovako sam pretjerao. Samo bih htio da dodam da ovaj dio rasprave (stari talas/novi talas, selo/grad) na neki način govori i o generacijskom jazu...

@Danilo: Dosta ljudi ima problem sa "domaćom" muzikom, odnosno onim što se pod tim pojmom podrazumijeva. Ja vala nemam. Mislim, volio bih da je moj djed rođen u Njujorku. ALI NIJE. Volim i Bijelo Dugme sa početka karijere ("Požurite konji moji" - seljak sam, ali najljepši!), kad čujem Smak - "Perle" ne mogu da vjerujem da je to neko naš, Atomci i "Pomorac" sa vrh produkcijom tog vremena, Azra: Džoni "Cash" Štulić i njegove priče, nebitno. Ja recimo nisam volio novi talas ali sam s vremenom to prihvatio. Film "Sretno dijete" na simpatičan način prikazuje kako je novi talas bio udarac koji je počistio sve one prije sa tezom da su arhaični (kao npr. Smak, Yu Grupu), i ona fora da su u to vrijeme svi "kosu od pola metra šišali na 2 cm", a onda su je opet svi pustili (Džoni, Jura Stublić, Milan), ili totalno zastranili (Jasenko Houra), opet, maksimalno skraćeni primjeri. Pun krug su obišli. Ipak, na kraju, po mišljenju nekog prosječnog konzumenta pop kulture, prosječnog konzumenta svinjetine na slavama i svadbama, prosječnog jugoslovena (po definiciji Gorana Bregovića) te pjesme stoje rame uz rame sa pjesmama onih bendova koje su Novica Talasić i ostali htjeli da zakopaju. Usput, ti znaš koja su meni omiljena dva jugoslovenska albuma. Znači, jednostavno je fora u tome što želim da sagledam sve i izvučem maksimum dobrog iz svega.

Jebiga, ali to je nama naša borba dala, to moraš priznati. Sad što ti to ne voliš, to je druga stvar.

Hm, što se mene tiče, kako se sijalo sjeme, otprilike, po par bendova čije su pjesme ušle u bukvare: Sredina '70-ih: Smak, Bijelo Dugme Kraj '70-ih: Atomsko Sklonište, Riblja čorba Početak '80-ih: Azra, Električni orgazam Sredina '80-ih: Partibrejkers, EKV Kraj '80-ih: Psihomodo Pop, Oktobar 1864 Nemojte me tačno hvatati za hronologiju pošto je jasno da je Azra nastala nešto ranije od perioda gdje sam ih naveo, kao i EKV ili Atomci, već se ovo odnosi na, uslovno rečeno, procvate ovih bendova. Najveće tragove su ostavili ovi najstariji, ali zato što su imali najviše vremena da to učine u normalnim uslovima. Početak '90-ih, rat, sranje. Tad sam ja počeo slušati muziku: Van Gogh - Strast, Ritam Nereda - Pogo Live, Atheist Rap - Maori i crni gonzales, Ništa ali logopedi - Ad Hoc Klica, Majke - Razdor, Bjesovi - II, Rambo Amadeus - KPGS, uz albume poput Yu Grupa - Rim '94, Riblja Čorba - Zbogom Srbijo... Mislim da je i od toga nešto ostalo, naravno, ovo je maksimalno skraćen spisak, samo da ukažem da bih ja ovo "30 godina" skratio na 10. Neke 1997. Galija je napunila ovdje dvoranu Borik, nije bilo mjesta da se diše (Galija, bog te jebao). Majke su napravile koncert u Zagrebu u Domu Sportova, koncert je bio rasprodat. Riblja Čorba, 1997. Bora je još ličio na čovjeka. Trenutno posljednji rok album napravljen u Srba je Egregor od Smaka (1999). Tu je sve rečeno i o tom albumu moram sjesti i napisati ozbiljan članak. Dodatak: Ostaće nam Secracon. Valjda.