Ponovo nisu izneverili, još jedan jako dobar album, eksperimentalniji i dosta šareniji nego prvi deo Phanerozoic priče. Posebno su interesantni različiti vokalni stilovi kojima se ovde Loic služi, rekao bih da je ovo album na kome on pokazuje do sad najveći raspon vokalnih ideja i aranžmana. Ima ubica rifova ali naravno i mnogo lepih meditativnih deonica. Jedino mi se ne sviđa poslednja pesma, malo odudara od ukupnog flowa albuma i nije mi interesantna. Prve dve čisto ubijanje, a Miocene/Pliocene čak ima hit potencijal. Činjenica je da je ovakav zvuk pomalo isfuran, da bend zna da zazvuči ponekad sterilno i suviše upeglano, da na momente ne znaš razliku između njih i Cult of Luna (čak je i artwork za ovaj album i poslednji CoL jako sličan sa istim nijansama boja), ali je isto tako činjenica da je ovo verovatno najekspanzivniji bend od te udarne post metal bratije, da stalno pokušavaju da obogate zvuk i imaju taj progressive pristup komponovanju, mnogo detalja i ukrasa, nisu mi nikako straightforward, neverovatno profi to sve zvuči i izgleda. Meni je ovo odlično i ja sam i dalje popriličan fan ovog benda.