Daleko od toga da je Decapitated loš bend, ali oni su klasičan "čorbast pasulj" bend. Ima tu odličnih rifova, sve je kompaktno i po knjizi, ali čorbast pasulj nije naročito zanimljiv proizvod. Mislim, pojeo bih ja nekad dobru pasuljčinu pre bilo čega drugog, al već mi mrsko drugi dan za redom da ga jedem, a kamoli svaki dan (kao Human - čovek zvani klot pasulj). Slična stvar je meni sa većinom thrash metala (izuzev onih najvećih i najboljih) i neinventivnog repetetivnog death metala.
Što se tiče Behemoth, oni su dugo bili vrlo dobar 4 bend, realno bliži pasuljčini nego nekom kompleksnijem i egzotičnijem jelu (da nastavim sa upotrebom ove stilske figure), da bi u jednom momentu, ne znam ni sam kako, doveli sebe u situaciju da napišu the Satanist koji je remek delo i koji prevazilazi okvire metala u smislu svoje umetničke vrednosti i domašaja, barem po mom mišljenju. To je album koji svaki čovek treba da posluša, iako mu je uporište na prvu loptu u ekstremnom metalu, reč je o mnogo progresivnijem i zaokruženom poduhvatu. Taj poduhvat je neminovno vodio ka zamci da postanu style over substance bend sa čime se donekle slažem i što je vidljivo na njihovom poslednjem izdanju kada su svesno upali u tu zamku. The Satanist je tim pre spektakularniji što dolazi nakon Evangelion koji je makar za mene njihovo najslabije izdanje kada sam mislio da su udarili u kreativni zid suvoparnosti i da nema nazad. Od Theleme ka Evangelionu su sve vrlo dobri albumi, ne i odlični. Rane radove ne bih posmatrao u kontekstu onoga što su danas, to je bio neki drugi (ne tako ubedljiv, imho) izraz.
Dakle, rif jeste centar metalnog sveta, ali i u metalu kao i bilo kojoj drugoj muzici najvažnije je napisati dobru pesmu ili još važnije - dobar album. Strukturom i kompozicijom nekad nadomešćuješ navodni nedostatak supstance, mnogi veliki izvođači su na ovome izgradili karijere. Treba biti samo dovoljno open-minded da ovo prigrliš, kao kad probaš neko egzotično jelo ili piće. Meni je jako dosadno da jedem pasulj svaki dan, iako ga volim generalno.
Odosmo u off, ali na kraju krajeva, na temi smo benda koji nikad nije nudio pasuljčinu, ili je nudio delikates ili pomije. Meni je taj pristup legit i poželjan u današnjoj poplavi pasulja sa svih strana.