Nije se još ni ohladio kako treba Poor Things, a već ima novi Jorgos Papandreu, "Kinds of Kindness", inače prvi film u bar 20 godina da sam prvi put saznao sa njega sa reklame na banderi (umesto, jelte, bilo kakvog ekrana). Ovo je bilo ukratko kao da je neko uzeo Lobstera i nabio ga u tri mini priče, i onda izbacio to kao film od 2h45. Uprošćavam, i nisu radnje iste kao Lobster, ali mogu lako da se izvedu paralele (samo ljudi kako pričaju pa ispada kao da je u istom "univerzumu" sa tim filmom). Sacred Deer sam izbrisao iz sećanja, to mi baš nije leglo, a ovo će mi iščileti iz sećanja čisto jer je solidno dosadno bilo većinom, tako da ću verovatno da se zajebem za par godina opet da gledam da se podsetim (Inland Empire efekat). Nadam se da sa sledećim neće žuriti, i da neću opet gledati ljudsku dasku Emu Stoun u eksplicitnim scenama. Lepo čuti Dia doduše u kanda mejnstrim filmu.