Bio sinoć na lepoj belgijskoj večeri koji su priredili Wiegedood i Amenra (oprosti Slow Crush, nisam stigao), i iako sam primarno išao zbog Wiegedooda, koji mi je jedno od većih otkrića iz prošle godine, oba benda mi drago da videh u solo gig varijanti, i otvorili slomivrat sezonu za ovu godinu.
Rasprodat Paradiso, već za Wiegedood jedva moglo da se pomera. Super prostor, baš sinematična sala, rekao bih da ne mogu da zamislim da gledam loš gig tamo, pa se onda setim da sam gledao mrtvi Sisters of Mercy tu sa jednom gitarom. Elem, Wiegedood 45 minuta prošlo kao 5, jedva stajanje, malo radi vrat, malo se samo ubaciš uz repetitivni riff u agresivni headnodding i prođe čas posla. Vrlo slična lista kao na Brutalu od letos, maltene samo Blood sviran. Jedva čekam opet.
Amenra ispratio sa malo gore pozicije jer sam se zaebao između bendova da tražim Wdood merch, ali sam upao u neke dobre krugove publike, tokom nastupa headbang takmičenje oko mene, nabadali me glavom u rame više puta. Mimo toga, retka pohvala za video projekcije. Ogromna zavesa, veća od stejdža, i ne znam jel su puštali spotove pesama ili samo videosi za gigove, ali nikad bolje projekcije nisam video na metal gigu, da tako dobro prati muziku i pravi atmosferu, i da ne odvraća previše pažnje od svirke.
U principu, Amenra mi je bend koji upada u kategoriju "ok/ništa spec kod kuće, fenomenalno uživo". Prvi put sam ih video na Alcatrazu pre dve god, potpuno na slepo (bili su headliner šatora, u istom terminu veče pre bio Emperor npr.), i tad me je kupilo i stavio sam mental note da nekad overim live "intimnije", i nisam zažalio. Nisam imao ni pojam da je ovako popularan bend iskreno, doduše nije ni da mnogo pratim alt metal krugove toliko.
A sledeće, Living Gate u februaru.