Inače sam hteo malo da se vratim starijem Faraonu ove godine, pre svega da ponovo dam šansu "The Longest Night" i "Be Gone", koji su mi nešto ostali u mlakom sećanju, a onda se ovo desilo sa Timom pa mi dalo dodatni razlog da opičim po diskografiji(ci).
Tako da mi je trenutno neka rang listica albuma:
1. Bury the Light
2.The Powers That Be
3. After the Fire
4. Be Gone
5. The Longest Night
BG i TGL su objektivno bolji nego AtF, ali AtF ima tu prednost što mi puca na nostalgiju i vraća me kroz vreme, ne mogu i dalje da se ne naježim kad krene ona intro melodija na naslovnoj. Sad da prvi put čujem album mislim da bi mi uglavnom išlo na ganglije koliko sve liči na (ubrzane) Mejdene. Već od drugog albuma više pronalaze svoj zvuk.
S obzirom na kvalitet zadnja dva rada, više bih voleo mislim da ekipa izbaci nešto novo nekad u budućnosti. Nije kao da je neka Metal Church priča gde em umro vokal em su radili sranje albume. Ovi su em držali kvalitet, em još postajali bolji sa vremenom. Samo nemam pojam čiji bih vokal voleo da čujem preko svega toga.
I tako