Vault Dweller

uf, sve su već rekli o njima. i što da ja napišem sade ođe? a ništa. God Of Emptiness x777

hvala, hvala, ali to je samo ponizni 'omaž najveličanstvenijoj igri ikada. valjda ju Bethesda neće upropastiti. @Grof Drobikus: nu tak, Sanders (debeli) i Toler-Wade (ćelavi) uvijek udrobe gomilu interesantnih stvari, to je istina nedajbog laži. ali velim da se koncept ipak počeo prenavljati......dakako da to ne znaći da bih propustila priliku da ih opet ćujem. uf, da možebitno sviraju sa Cynicom, mislim da bih odvalila od sreće!

kao na primjer?

Erich Fromm: Autoritet i porodica dok autor razlaže Freudove teorije na još teorije, osjećam da se ne slažem ni s jednim od njih. hm, mada je u Frommovo vrijeme ta vrsta obrazlaganja itekako mogla imati smisla, danas služi eventualno kao osvrt na tadašnji sociološki sustav. i nikad nisam pljugala tu teoriju sa seksualnim razvitkom potomka u obitelji (Elektrin/Edipov kompleks).

novi album je u redu. čisti prosjek. minimum koji bih i inače očekivala od njih, ali nema nekih pomaka. no dobro, bezobrazno je očekivati od death metal banda sumanute novotarije. ipak, omiljene su mi Katakombe Nevenke Karađorđević...to se rado zavrti u plejeru. p.s. Nile bi bio baš fin sa Gojirom.

bojim se da ne pričamo o istoj vrsti kreativnosti. ona osnovna, pod koju podrazumijevam talent, se očekuje sama po sebi ako već pohađaš muzičku školu. individualnost profesora i njihov profesionalni pristup bitno utječu na kreativnost. ti pričaš o onome što te profesorica nauči, ali ona ti je pritom sama po sebi ucijepila svoje muzičke ideje (podučavajući te tehnici sviranja), a o tebi samoj ovisi koliko ćeš ti kasnije moći isfiltrirati svoju kreativnost pjevajući, ili na klaviru. ne smatram "hard'n'heavy" kreativnim pokušajem, to je stil pjevanja poznat već otprije i još jedna od muzičkih šablona; kao i belcanto. no dobro, rasprava nas neće ne znam gdje odvesti, a ja nisam osoba kojoj se zapravo da tipkati i tandrkati o ovoj temi. forumska komunikacija je naspram verbalne čisto sranje, tako da.....poz i sretno sa muzičkim obrazovanjem. NHF, ali forumi, blogovi, IM i chatovi......sve je to samo onanija. štosno za gubljenje vremena, što upravo sad radim.

najveći problem kod nas klasično obrazovanih muzičara jest taj što se ne njeguje vještina improvizacije - dapače, čak se i potiskuje, što ima svoje posljedice. sistematizacija glazbe je učinila puno po pitanju njenog razvitka i sudjelovanja u razvitku civilizacije i kulture, no još nije nađena ta zlatna sredina u glazbenom obrazovanju koja će razvijati i muzikalnost, i kreativnost, i studioznost rada na tehnici sviranja. koliko ja sam znam prekaljenih violista koji ne mogu iz šuba (tek tako) odmuzicirati ništa, ali kad taj odere Bartokov koncert brate......KAKVA TONČINA! na kraju sve to ispada po nahođenju pojedinca; stvar osobnog izbora.

Boy And His Dog. za sve ljubitelje Fallout postapokaliptične atmosfere........uostalom, ovaj je film jedan od uzora za samu igru! iako glavnu ulogu tumači Don Johnson, ne dajte da vas to odvrati od gledanja. čak je dobro i odglumio.

pa naravno, tko je tvrdio da se radi o vrhunskoj umjetnosti? čovjek koji je autor tvog avatara je napravio odličan cover za Emerson, Lake & Palmer album, ali to je već druga priča. mojih par favorita: Nile - In Their Darkened Shrines Cephalic Carnage - Anomalies Tiamat - Wildhoney

odličan band. veli Devin da je gotovo? a jebiga, valjda ima svoje razloge za to. uživat ću za to vrijeme u dosad stvorenom.

predivan projekt Tonyja Wakeforda, čovjeka koji je ime stekao još u Death In June. postoje 20 godina, a već je prvi album, Against The Modern World (s primislima Juliusa Evole u naslovu), pokazao da namjeravaju ostati i muzičkom atmosferom prikazati novo lice neofolka. ono nježnije, romantičnije. tko ne vjeruje, neka posluša In A Garden Green, album toliko divan u pogledu glazbe i tekstova da ne može čovjeka ne osvojiti. Wakeford uglavnom piše o dekadenciji zapadne civilizacije, gubitku dostojanstva i normi, ali na melankoličan i lak način. moguće je pustiti suzu, a bez da vas ostavi u mračnom raspoloženju.

najštosnije na i u ovom bandu su raštimana (slomljena) bas gitara, vokal koji leluja između kabarea, muškarca i žene i možda malo stil odijevanja istog. ostalo je pljuga, pogledala sam i live i poslušala albume. sorry stari, neće ići.

imala sam fazu prošle godine kad sam samo po njima pičila, nekako su me digli iz mračnog raspoloženja i aure krize koja me okruživala. za to se nikad neću moći dovoljno zahvaliti Ronanu Harrisu i njegovim izvrsnim tekstovima, pogotovo onome što je izgovorio u Fearlessu. pardon, otpjevao. zar je bitno? oni su futurepop, ergo, filozofska komponenta njihovih tekstova je čista slučajnost. da nije toga, već bi odavno bili potrošeni.

ne mogu ih prestati slušati zadnjih tjedan dana, hehehe. vuku na Joy Division, malo im se i Depeche Modea potkralo na Monologue, ali nema veze. tekstovi su slatki, atmosfera je dobra, muzika se sluša, u njoj se uživa i zatim se reciklira. over and out.

lijepo reče netko gore da su ozbiljni, školovani muzičari. kompozitori sa primjesama genija. stvarno im je svaki album odličan, a posebno me oduševljava Winds Devouring Men - npr. delirični Poisonous Eye, hipnotičan prizvuk Vision Is All That Matters....ali sve se to sluša u komadu. to su, zapravo, stavci, ponašajte se prema tome kao prema Peer Gynt suiti.

Nada! je bio, jest i ostat će njihov najbolji diskografski uradak.

najbolji njihov mi je ipak Pierced From Within, em su solaž'ce po mom ukusu, em ima finih masnjava za odvaliti. ovo ostalo dobro, ali PFW je ipak tu da se vidi čija mati paštetu na kruv maže. novi neloš. kartu sam kupila, za četiri dana očekujem da me oduševe.

poslušala sam Creative Killings i album je yeben. sviđa mi se, nabavit ću i ostale. vokalistica ima odličan growl.

Solitude Aeturnus, ne Aeternus. inače, neću nabrajati već spomenuto, već ću dodati: Cold Embrace (imaju i dva psa za članove banda) Mythic (death/doom....sve ženski članovi) Om Crowbar Until Death Overtakes Me Thergothon Umbra Nihil i sad ćete mi oprostiti na senilnosti (ako je već netko spomenuo) Esoteric.

znam ih i ja nekoliko...ma imam dojam da nisu baš shvatili suštinu njihove glazbe, više su pali na onaj goth štih.

meni fali samo Annihilation Of The Wicked, ali i to ću uskoro riješiti.

varaš se! meni se sve njihovo sviđa, od prvog do zadnjeg! TON je moj najdraži band i pratim njegovo djelovanje još tamo od '98. oni su mi bili prvo šo sam čula od metala, zajedno sa MDB, Panterom i Slayerom nabavila sam Life Is Killing Me sa bonus diskom i mogu reći da sam oduševljena. zapravo, sada najmanje vrtim Bloody Kisses i October Rust. hm, možda je to ipak zato šo sam ih tri godine slušala neprestance svaki dan, pa sam ih već pospremila na hard u mozgu ne znam šo mi od svega najviše paše u ovom genijalnom bandu, ali među favoritima su definitivno sarkazam i mračna raspoloženja Petera Steelea. imam ponekad osjećaj da razumijem tog čovjeka i njegove probleme, ma koliko to čudno zvučalo.....ja se osjećam onako kako njegovi lyricsi pišu, eto. uostalom, moj username je naslov zadnje stvari sa Life Is Killing Me

oh, odlični! volim i njihovu ranu death fazu, ma sve! od albuma nemam favorita jer su mi svi odlični......možda mi jedino Vovin malo iskače od ostalih, ali to je moj osobni ukus. naravski, bila sam i na koncertu u Ljubljani i moram reći da su i live jednako upečatljivi kao i na albumima posebna pohvala zboru na trudu!

Lastsmiler je to dobro opisao, dostigli su savršenstvo prerano. Wildhoney me oborio, a onda Deeper Kind Of Slumber.....grozno razočaranje, promjena zvuka u meni nešto nepojmljivo. ne volim njihov novi stil, yebiga

meni je nadraži Eternity. not much more to be said....