Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

To što tvoje razmišljanje vuče koren iz dvadeset filozofskih škola apsolutno ne znači da je ispravnije od npr. mog.

okej, daj argumente za tvoje mishljenje pa cjemo uporedimo.

 

U čemu je smisao utamničiti nekoga ko će beskorisno da džedži do kraja života? Bolje je pustiti ga odmah da umre i uštedeti državi pare.

onda radni logor, i eto, ushtedjene su pare, a ispunjena je retributivna pravda, koja bi sluzhila da odvracja ljude od krshenja principa neagresije i principa utilitanosti.

 

Samim tim, pretpostavljam, niko neobrazovan ne može biti moralan?

mozhe bez poznavanja ijedne filozofske shkole da dodje do zakljuchaka shta je moralno. princip neagresije i princip utilitarnosti su osnove moralnog ponashanja, nebitno da li dolaze iz urodjenih ideja, prirodnog zakona, bozhanskog naredjenja, ili drushtvenog ugovora, vrlo lako neko ko hocje da razmishlja mozhe da dodje do njih.

 

ajde odluci se vec jednom, kakav je to univerzalni princip koji ima dvostruke arsine?

dodavanje varijabli daje novu postavku. nema nikakvih dvostrukih arshina, radi se o dve razlichite situacije.

 

ne bi uspeo da ti pobegne? sta to znaci? morao bi da primenis silu da ne kazem agresiju da ga zaustavis?

pa kad bi to rekla, ispala bi glupa, jer agresija oznachava inicijaciju sile, princip neagresije ne iskljuchuje samoodbranu.

 

a sto se tice pravoslavlja i moralnosti, pravoslavlje odbacuje sve sto je nemoralno kao nesto lose protiv cega se treba boriti.

pravoslavlje u sebi ima i kontradiktornosti i nemoralnosti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

da li spasiti choveka koji se davi?

a sta ako ce njegovo spasavanje dovesti do moguce smrti nekoliko drugih ljudi?

ili: da li pokusati spasavanje dve osobe ako ce to ugroziti zivot trece osobe (sa mogucnoscu da sve tri nastradaju ako nemas srece)?

 

 

negde sam proctiao onu cuvenu moralnu dilemu:

- da li biste gurnuli coveka na tramvajske sine ako bi to sprecilo tramvaj da ubije 5 ljudi koji se nalaze na sinama. ;)

moralnost nije dokaziva u smislu da je moguce izvuci univerzalno pravilo kad je sta moralno, u svakoj okolnosti i slicno...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ima brdo takvih tema za diskusiju,kao i ono

saobracajna nesreca,stradala beba i stradao odrastao muskarac,jedno moze biti spaseno,vi dajete krv,koga cete spasiti?

vecina kaze bebu,onda se profa nasmeje i kaze,ali taj muskarac je neciji otac,ako on strada,sta onda,sta ako je on jedini koji radi u kuci,zena nesposobna,sta onda sa decom?Onda krene kolebanje i eto diskusije.

 

 

Spasiti zivot serijkom ubici?Covek je u nevolji,tad ne razmisljas i ne gledas da li je on manijak,kriminalac,koliki dosije ima,nego gledas da ga spasis ako mozes.Da li je dobro?Da,pogotovo za tebe,jer si spasao tudji zivot,jer nije tvoja odgovornost i krivica,kakvs je osoba koju si spasao.Cak i ako znas da je takav,opet je dobro jer tebe cini dobrim i plemenitim(picke vole heroje :mhihi: ),a jos ce i odgovarati za zlocine koje je pocinio,em si spasao zivot,em si "uhvatio" trazenog,jer kad bi stajao i gledao ga,odbijajuci da pomognes,onda te to ne cini nista boljim od tog koji riknava.

Edited by sale 83 Larry Flynt

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moral, dobro i zlo, sve je subjektivno, nije apsolutno. Nesto sto je dobro za mene, za drugog je zlo. Ne vredi generalizovati.

 

Da,jer za tebe je dobro,ali za porodice koje je zavio u crno,taj kog si spasao ne.Opet ako odbijes da ga spasis,neces odgovarati,neko ce reci dobio je to sto je zasluzio,ali oe opet biti i onih koji ce tebe osuditi zasto nisi pomogao,sto ga nisi spasao,pa drzava da mu sudi....

Iz jednog ugla bice ok,iz drugog manje ok,iz treceg lose.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

dokazati shta je moralno u "lifeboat" situacijama je teshko -> samim tim, moral ne postoji. :no:

 

da li zbog najasnosti morala u tim ekstremnim situacijama treba ukinuti moral van istih? ne vidim logichnu vezu izmedju ta dva, i srecjno vam bilo u dokazivanju da ovo drugo sledi iz ovog prvog.

 

osnova morala je princip neagresije- da je agresija nelegitimna. a agresija je "inicijacija nasilja ili pretnja nasiljem nad nekoj osobi ili legitimnom vlasnishtvu drugog".

 

mozhda (dakle mozhda!) se taj princip mozhe (ili chak i treba) prekrshiti u nekim ekstremnim situacijama (tipa ubiti/eutanazirati u sluchaju neizdrzhivog bola koji se ne mozhe izbecji, ili- ukrasti ako umiresh od gladi a nemozhesh drugachije da nabavish hranu) ali to ne znachi da ga treba ukinuti i ne primenjivati nikada.

 

a situacije tipa da li je moralno ubiti jednu nevinu osobu da se spasi milion ljudi, ide tramvaj da ubije 5 ljudi a mi mozhemo to da sprechimo ako ga skrenemo na drugu shinu gde cje ubiti samo jednu osobu, manite me toga. da li je iko od vas ikad razmishljao shta bi radio u toj situaciji ili shta bi trebalo da se uradi u toj situaciji i zashto? ako niste, nemo da trolujete tim teorijskim konstruktima.

Edited by рогозуб

Share this post


Link to post
Share on other sites

mozhda (dakle mozhda!) se taj princip mozhe (ili chak i treba)prekrshiti u nekim ekstremnim situacijama (tipa ubiti/eutanazirati usluchaju neizdrzhivog bola koji se ne mozhe izbecji, ili- ukrasti akoumiresh od gladi a nemozhesh drugachije da nabavish hranu) ali to neznachi da ga treba ukinuti i ne primenjivati nikada.

sto bi znacilo da je neka moralna norma sklona relativnosti u zavisnosti od situacije, sto bi znacilo da apsolutni moral ne postoji.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne, nego to znachi da u 99.9% situacija, u okviru normalnog zhivota, treba primenjivati osnove morala olichene u principu neagresije i moral koji je odredjen vrlinskom etikom, a u 0.01 % situacija, onim ekstremnim "lifeboat" sitaucijama koje se dese svakoj milionitoj osobi a i njima samo jednom u zhivotu, onda treba primenjivati princip utilitarnosti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

dokazati shta je moralno u "lifeboat" situacijama je teshko -> samim tim, moral ne postoji. :no:

 

da li zbog najasnosti morala u tim ekstremnim situacijama treba ukinuti moral van istih?

niko nije rekao da moral ne postoji, niti da ga treba ukinuti.

 

osnova morala je princip neagresije- da je agresija nelegitimna. a agresija je "inicijacija nasilja ili pretnja nasiljem nad nekoj osobi ili legitimnom vlasnishtvu drugog".

 

mozhda (dakle mozhda!) se taj princip mozhe (ili chak i treba) prekrshiti u nekim ekstremnim situacijama (tipa ubiti/eutanazirati u sluchaju neizdrzhivog bola koji se ne mozhe izbecji, ili- ukrasti ako umiresh od gladi a nemozhesh drugachije da nabavish hranu) ali to ne znachi da ga treba ukinuti i ne primenjivati nikada.

dakle, opet postoje izuzeci od "neagresije". naveo si ekstremne primere: na jednom kraju spektra je "miran zivot bez agresije" a na drugom kraju spektra su ekstremne situacije tipa eutanazija i slicno.

 

kad tako postavis stvari onda deluje jednostavno i prihvatljivo uzeti "princip neagresije" kao moralno nacelo, ali to nije dovoljno dobar pogled na realnost. jer, sta cemo sa "srednjim situacijama" tipa - da li biti agresivan u redu za cekanje u pekari i izgurati nekog ko se bezobrazno ubacio? da li je opravdano biti verbalno agresivan ako ce to da spreci fizicki konflikt?

 

kako se priblizaamo tim manje ekstremnim zivotnim primerima, videcemo da ce u jednom trenutku ljudi poceti da imaju razlicita misljenja o tome "sta je vaznije" i kad je opravdano biti agresivan.

 

zatim, ne svodi se sve samo na fizicku agresiju. zivotne situacije donose razne druge dileme. da li lagati nekog radi neceg dobrog? ako ti manijak razvali vrata od kuce i pita te "Gde ti je porodica, hocu da ih zakoljem" - da li mu reci laz? u moralnim dilemama uvek postoji pitanje "sta je vaznije": i eksremni primeri su tako ispricani da je ravnoteza drasticno narusena. u zivotu je malo drugacije...

 

a situacije tipa da li je moralno ubiti jednu nevinu osobu da se spasi milion ljudi, ide tramvaj da ubije 5 ljudi a mi mozhemo to da sprechimo ako ga skrenemo na drugu shinu gde cje ubiti samo jednu osobu, manite me toga. da li je iko od vas ikad razmishljao shta bi radio u toj situaciji ili shta bi trebalo da se uradi u toj situaciji i zashto? ako niste, nemo da trolujete tim teorijskim konstruktima.

te lifeboat extremne situacije sluze da ilustruju i jasnije pokazu stvari sa kojima se svakodnevno susrecemo, a koje su u principu iste i svode se na to da li uciniti nesto sto znamo da je lose zarad (po nama) pozitivnih posledica.

 

i uvek se javlja problem "merenja sta je vaznije". samim, s pravom se postavlja pitanje: ko je autoritet da odredi sta je vaznije, a sta nije, i postoji li garancija da ta osoba (ili osobe) ne grese? (autoritet ne bi trebalo da gresi).

 

takodje, otvara se siroko polje za diskusiju o zloupotrebi i manipulaciji onih kojima je dato za pravo da kroje moral.

 

a kao osnova price ovde: posli smo od teme da li crkvi/svestenicima/zaposlenima_u_crkvi terba priznati autoritet da odredjuju sta je moralno. govorimo o organizaciji i ljudima kojima je vaznije da izgrade ogromne i skupe hramove, a manje im je vazno da taj novac potrose za hranu koju bi dali ljudima koji gladuju. cinjenicno stanje i dela, pokazuju da prioriteti crkve nisu u skladu sa elementarnim moralnim nacelima koja mnogi od nas smatraju bliskim (a sama crkva ih paradoksalno propagira).

Share this post


Link to post
Share on other sites

dakle, opet postoje izuzeci od "neagresije". naveo si ekstremne primere: na jednom kraju spektra je "miran zivot bez agresije" a na drugom kraju spektra su ekstremne situacije tipa eutanazija i slicno.

da a te ekstremne situacije se vecjini ljudi ni ne dese u zhivotu.

 

kad tako postavis stvari onda deluje jednostavno i prihvatljivo uzeti "princip neagresije" kao moralno nacelo, ali to nije dovoljno dobar pogled na realnost. jer, sta cemo sa "srednjim situacijama" tipa - da li biti agresivan u redu za cekanje u pekari i izgurati nekog ko se bezobrazno ubacio?

to nije agresija, to je reakcija. ti nisi inicirao tu situaciju. ako se neko ubaci preko reda, shto mi se deshavalo, iz mog iskustva je dovoljno recji- alo, kraj reda je ovde, i pokazhem rukom na kraj reda. ako krene da galami ili da koristi fizichku silu, odbranish se.

 

da li je opravdano biti verbalno agresivan ako ce to da spreci fizicki konflikt?

on je prekrshio neformalni ugovor svih ljudi u pekari da poshtuju red. kao takav je inicirao problem koji ljudi u pekari mogu da reshe reakcijom (koja nije agresija jer je reakcija, agresija je samo inicijacija) odgovarajucje proporcije.

 

ako ti manijak razvali vrata od kuce i pita te "Gde ti je porodica, hocu da ih zakoljem" - da li mu reci laz?

ako mi manijak razvali vrata od kucje i pita gde mi je porodica jer ocje da ih zakolje, necju mu recji lazh, nego cju skochiti na njega ga salomim (a ako ima nozh, morao bi ja njega da zakoljen), jer je na dva nachina prekrshio prinip neagresije- tako shto je upao na moj posed, i tako shto je uputio pretnju (smrtonosnim) nasiljem.

 

te lifeboat extremne situacije sluze da ilustruju i jasnije pokazu stvari sa kojima se svakodnevno susrecemo, a koje su u principu iste i svode se na to da li uciniti nesto sto znamo da je lose zarad (po nama) pozitivnih posledica.

princip neagresije kao osnova morala se mozhe primeniti na sve negativne situacije u svakodnevnom zhivotu (za pozitivne situacije tipa "da li pomocji nekome" npr da ponese neshto ili ustati da sedne je tu vrlinska etika, za onoga ko hocje) a za ekstremne situacije gde imamo izbor izmedju velikog i malog zla, tu je princip utilitarnosti i onda biramo malo zlo.

 

takodje, otvara se siroko polje za diskusiju o zloupotrebi i manipulaciji onih kojima je dato za pravo da kroje moral.

shto se vishe prihvata principa neagresije kao merodavna osnova morala, to cje vishe biti slobode i sigurnosti a manje zloupotreba. ne znam koja mozhe da bude zloupotreba principa koji kazhe da je neligitimno inicirati silu ili pretnju silom protiv druge osobe ili njenog poseda.

 

govorimo o organizaciji i ljudima kojima je vaznije da izgrade ogromne i skupe hramove, a manje im je vazno da taj novac potrose za hranu koju bi dali ljudima koji gladuju.

ja sam do sada prichao o osnovama morala- principu neagresije, koji svaka religija propagira, samo, naravno, vrlo manjkavo, pod parolama "ne ubij" i "ne kradi", a ove stvari se tichu vrlinske etike.

Share this post


Link to post
Share on other sites

to nije agresija, to je reakcija. ti nisi inicirao tu situaciju. ako se neko ubaci preko reda, shto mi se deshavalo, iz mog iskustva je dovoljno recji- alo, kraj reda je ovde, i pokazhem rukom na kraj reda. ako krene da galami ili da koristi fizichku silu, odbranish se.

o tome ti pricam, stvar je interpretacije. ti si nasao opravdanje za agresiju u slucajevima kad je smatras "reakcijom", ali je poenta sto je tumacenje agresije/reakcije prilicno maglovito i zavisi od mnogo okolnosti u raznim situacijama. kad se neki dogadjaj tice vise ljudi, svako ima svoju tacku gledista i lako moze da nadje opravdanje za agresivnost - i ceo koncept "pravila" za moral postaje nestabilan. potreban je princip moralnosti koji nije podlozan nikakvom tumacenju, a tako nesto za sad ne postoji.

 

kad ljudi sa strane posmatraju neki dogadjaj cesto ce imati sasvim drugacije kriterijume nego u slucaju kad budu dikretno ukljuceni u situaciju, i to je jedan od razloga zbog kog do sad niko nije uspeo da definise univerzalno prihvatljiv skup moralnih nacela koji bi se mogao primeniti u svakoj situaciji.

 

mozda je moguce definisati i "dokazati" moralnost u nekom uskom skupu slucajeva i pod pretpostavkom da su sve okolnosti unaped poznate, ali niko nije uspeo da postavi univerzalna nacela koja se bez tumacenja mogu primeniti na sve zivotne situacije (i okolnosti).

Share this post


Link to post
Share on other sites

o tome ti pricam, stvar je interpretacije.

princip neagresije je vrlo jasno definisan. agresija je "inicijacija sile ili pretnja silom protiv neke osobe ili njenog poseda".

 

kod principa neagresije postoje razne debate; da li treba da bude prihvatljiva agresija nad posedom da bi se spasao zhivot (i da se time uvede i malo utilitarizma) ili da bi se uspostavili zakoni na osnovu tog principa (tj da li treba da postoji drzhava), na koga sve bi trebalo da se primenjuje princip (da li i nad fetusima i zhivotinjama) da su intelektualna prava/ patenti i uopshte nezaradjeni prihodi legitiman posed; ali ne postoje sporenja oko definicije agresije, i ne postoji iko ko pricha o principu neagresivnosti ko cje recji da je u redu icji okolo i divljati- napadati ljude ili unishtavati im posed.

 

mozda je moguce definisati i "dokazati" moralnost u nekom uskom skupu slucajeva

mogucje je pokazati i dokazati da je prinicip neagresije ispravan kao osnova morala medju ljudima u skupu sluchajeva koji mozhemo da nazovemo "civilizovan zhivot" i da treba da bude osnova zakonodavstva, a da tek u ekstremnim "lifeboat" situacijama, koje se vecjini ljudi nikad ni ne dogode, mozhe da se dovodi u pitanje.

 

i to se mozhe dokazati upucjivanjem na informisanje o temeljima morala:

o deontologiji (generalno postojanje patnje i srecje, generalno odbacivanje trpljenja nasilja, duzhnosti koje proistichu iz tih prirodnih zakona podrzhavaju uspostavljanje principa neagresije),

konsekvencijalizmu (maksimalizacija slobode, reda i sigurnosti je proporcijalna maksimalizaciji primenjivanje principa neagresije),

vrlinskoj etici (princip neagresije je u skladu sa svim kardinalnim vrlinama),

ili drushtvenom ugovoru (kao univerzalan princip cje dovesti do maksimalizacije broja ljudi u drushtvu koji su zadovoljni uredjenjem koje su se dogovorili da uspostave).

 

ako nekog zanima opshirnije da se informishe na ovu temu evo linka gde se nalazi jedna dobra knjga "Universally Preferable Behaviour (UPB) A Rational Proof of Secular Ethics". svidjecje vam se jer je lik ateista, meni se djasvi jer ima do jaja argumente o osnovama morala

http://www.freedomainradio.com/FreeBooks.aspx

Edited by рогозуб

Share this post


Link to post
Share on other sites

https://www.bbc.co.uk/labuk/experiments/morality/ to je neki test moralnosti, pa ako nekoga zanima...

Meni je npr ispalo da imam povisenu zelju za kaznjavanjem i povisen nivo besa, tj. da imam visok "osecaj moralnosti", a smatram da nije lose ostaviti serijskog ubicu da se udavi, tako da mi to dodje nekako kontradiktorno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

o tome ti pricam, stvar je interpretacije.

princip neagresije je vrlo jasno definisan. agresija je "inicijacija sile ili pretnja silom protiv neke osobe ili njenog poseda".

cekaj, cekaj...

nisam rekao da "princip neagresije nije jasno definisan" - to je lako definisati, ali nisu jasno definisane sve okolnosti u kojima se agresija tretira kao "reakcija i odbrana". u toj interpretaciji "odbrane i reakcije" lezi manjkavost i maglovitost moralnosti zasnovanoj na principu neagresije, a ne u definiciji te reci.

 

kod principa neagresije postoje razne debate; da li treba da bude prihvatljiva agresija nad posedom da bi se spasao zhivot (i da se time uvede i malo utilitarizma) ili da bi se uspostavili zakoni na osnovu tog principa (tj da li treba da postoji drzhava), na koga sve bi trebalo da se primenjuje princip (da li i nad fetusima i zhivotinjama) da su intelektualna prava/ patenti i uopshte nezaradjeni prihodi legitiman posed; ali ne postoje sporenja oko definicije agresije, i ne postoji iko ko pricha o principu neagresivnosti ko cje recji da je u redu icji okolo i divljati- napadati ljude ili unishtavati im posed.

da, o tim debatama i nejasnocama pricam...

nemamo mnogo koristi od toga sto smo DEFINISALI "neagresiju" kad ne mozemo da se slozimo oko toga kad je agresija prihvatljiva.

 

mogucje je pokazati i dokazati da je prinicip neagresije ispravan kao osnova morala medju ljudima u skupu sluchajeva koji mozhemo da nazovemo "civilizovan zhivot" i da treba da bude osnova zakonodavstva, a da tek u ekstremnim "lifeboat" situacijama, koje se vecjini ljudi nikad ni ne dogode, mozhe da se dovodi u pitanje.

osnova naseg zakonodavstva nije bliska ni moralna ljudima koji su odrasli u saudijiskoj arabiji na primer, kao sto ni nama nije bliska njihova osnova zakonodavstva. problem je u tome sto uzimamo da je polazna tacka 'civilizovanog zivota' upravo nase licno okruzenje, ulepsano za ono sto bismo voleli da vidimo.

 

takodje, ljudi koji filozofiraju na temu morala cesto imaju (plemenit) motiv sadrzan u misli: "kad bi svi prihvatili i ponasali se shodno mom moralnom modelu koji sam napisao, svet bi bio bolje mesto". medjutim, tako nesto je besmisleno zato sto se (za sad) ne moze sprovesti u delo. zato mislim da nema svrhe izmisljati moralne modele, vec treba razumeti kako se moralnost menja u istoriji, sta utice na te promene, i shodno tome predvideti kako ce moralnost izgledati sutra.

 

jasno je da moralne norme jednog regiona zavise od drustveno prihvacenih normi ponasanja. na primer medju eksimima je moralno da covek ponudi gostu da spava sa njegovom zenom. interesatno je otkud to - mozda zato sto oni imaju retko kontakta sa ljudima van svoje zajednice, i svi su medjusobno rod, tako da su skapirali da je potrebno da se mesaju sa ljudima sa strane (znamo sta se desava kad bliski rodjaci imaju decu).

 

ovo bi bio samo jedan od primera kako zivotne okolnosti odredjuju poimanje "civilizovanog zivota" i moralnosti, ali ovaj primer nije dovoljan da se shvati sve na zadatu temu. zato sto: dva drustva iz razlicitih regiona mogu imati razlicit moral (vidi primer gore) - ali je moguce da drustva iz vrlo slicnih okruzenja ipak imaju razlicite moralne i drustvene kodekse. tu cela prica postaje zanimljiva.

 

ako nekog zanima opshirnije da se informishe na ovu temu evo linka gde se nalazi jedna dobra knjga "Universally Preferable Behaviour (UPB) A Rational Proof of Secular Ethics". svidjecje vam se jer je lik ateista, meni se djasvi jer ima do jaja argumente o osnovama morala

http://www.freedomainradio.com/FreeBooks.aspx

procitao sam prvih 15-20 strana i ne svidja mi se to sto je vise reci posvetio "ubedjivanju' citalaca nego argumentaciji. pasusi koje sam procitao su puni materijala tipa: "ljudi su se besomucno ubijali zarad sebicnih ciljeva", "milioni zrtava u istoriji, interpretacija morala" i slicno..

 

ne volim taj stil kad me neko 90% vremena "priprema i omeksava" da prihvatim njegove argumente i zakljucke. kao da stalno ide sazaljenje. to sto je bilo mnogo zrtava i zla zbog starog i drugacijeg poimanja morala - ne bi trebalo da uzima kao bilo kakav 'zacin' kad plasira svoju teoriju. mislim, mozda je nekome ubedljiv taj stil pisanja, ali ja mngo vise postujem konkretan i jasan stil pisanja.

 

ne iskljucujem da je on mozda zaista u pravu - ne znam jer nisam procitao celu knjigu, ali mi ovaj nacin pisanja mirise na slucaj: slabi argumenti, a jaka retorika.

Share this post


Link to post
Share on other sites

- ne znam jer nisam procitao celu knjigu

kad budesh prochitao argumente, a ne samo uvod, onda nastavi da palmudish.

budi mi zahvalan sto sam te shvatio dovoljno ozbiljno da procitam prvih 15 strana knjige koju si postavio. ne verujem da je iko drugi ovde ozbiljno shvatio tvoju preporuku, jer si previse lupetao gluposti na forumu i nemas autoritet da preporucujes knjige za citanje.

 

nemam vremena da citam gluposti i retoricke bravure ljudi zeljnih paznje i priznanja. u ostalom, lepo sam ti rekao:

procitao sam prvih 15-20 strana i ne svidja mi se to sto je vise reci posvetio "ubedjivanju' citalaca nego argumentaciji. pasusi koje sam procitao su puni materijala tipa: "ljudi su se besomucno ubijali zarad sebicnih ciljeva", "milioni zrtava u istoriji, interpretacija morala" i slicno..

 

ako se ti primas na patetiku, to je tvoj problem. meni je to sranje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

orthodoxbaptism.jpg

 

Истински хришћанин

 

(...) Погледајмо, дакле, шта је смисао аутентичног доживљаја у животу хришћана. Аутентичан је Петар, чак и у падовима својим, јер је он непосредан. Тражи доказе и Господ га позива да корача по води. Понестаје му вјере и почиње да тоне. Спонтано исповиједа да из светих уста Његових излазе „ријечи живота“. Савјетује Господу да избјегне Страдање и Он га кори говорећи му да у њему говори сатана. Са осјећањем надмености одбија да му Господ опере ноге и у наставку се на један особито изражајан начин повлачи. Има смјелости да насилно Малху одсијече ухо и бива прекорен од стране Господа, а ухо бива исцијељено. Нешто прије Страдања се одриче Господа и одмах се каје. Чује поруку васкрсења и доводи је у питање: због тога и трчи до гроба како би се сам увјерио. Пада и устаје. Гријеши и каје се. Не глуми, живи. Слободан је и онда када се понаша по човјеку. Гријеши и исправља себе, није непогрешив. Истинит је.“

 

митрополит Николај Хаџиниколау

Share this post


Link to post
Share on other sites

заправо у овом случају баш нема романтизације него је понуђен један крајње аутентични однос према животу+,са свим његовим слабостима.А машта има обичај да фарба догађаје и често да претјера у својој грациозности.

Share this post


Link to post
Share on other sites

da ne govorimo sto je biblija puna instrukcija za pobubljenja, kamenovanja, mucenja i razna druga zlostavljanja ljudi..

 

glupo je bukvalno tumaciti delove svetog pisma koji nam se svidjaju, a ono sto nam se ne svidja (i gde se vidi zlo koje ta knjiga propagira) proglasiti za "figurativno znacenje'. ko kaze da svi ti pozivi na ubistva nisu zaista od reci do reci upravo to?

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...