Jump to content

2007.11.17. *SKC, Beograd* Helloween & Gamma Ray


Elderane

Recommended Posts

  • Replies 1.7k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Vegetice. :) :) :)

 

Pa dobro sad, morao sam :) Ali, mislim da Furijica tek zvuci extra - najlepsi i najljuci deminutiv koji mi pada na pamet...Moras menjat nick ;)

 

Nego, zna li ko sta je od pesama islo na razglasu pre koncerta i za vreme intermezza ? Ja se secam Kickstart My Heart (Motley Crue), Living Out Of Touch (Kingdom Come), We Salute You (AC/DC) i...osvezite mi memoriju...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa dobro sad, morao sam :) Ali, mislim da Furijica tek zvuci extra - najlepsi i najljuci deminutiv koji mi pada na pamet...Moras menjat nick ;)

Hvala, hvala. :) :) :)

 

Nego, zna li ko sta je od pesama islo na razglasu pre koncerta i za vreme intermezza ? Ja se secam Kickstart My Heart (Motley Crue), Living Out Of Touch (Kingdom Come), We Salute You (AC/DC) i...osvezite mi memoriju...

Zar je to bitno? :) A ja nisam stigla na intro i Heaven... tako da ne znam, al' ono između bendova GN'R, Metallica (Unf.I), i ne znam više. :)

Edited by furija

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa dobro sad, morao sam :) Ali, mislim da Furijica tek zvuci extra - najlepsi i najljuci deminutiv koji mi pada na pamet...Moras menjat nick ;)

 

Nego, zna li ko sta je od pesama islo na razglasu pre koncerta i za vreme intermezza ? Ja se secam Kickstart My Heart (Motley Crue), Living Out Of Touch (Kingdom Come), We Salute You (AC/DC) i...osvezite mi memoriju...

MEtallica unforgiven I i jos nesto.. fora je sto su 2 puta izvrteli isti CD... brukaaaaaaa. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

file not found!!!!

 

@ furuja - ISPRED BUSA...SI TI SLUSHALA STA SAM IH JA SVE PITAOOO...

Edited by The Wicker Man

Share this post


Link to post
Share on other sites

Taman sam se ponadao da je Heavy Metal (u dajem tekstu HM) i dalje u srcima naših zemljaka. Stvar koja mi je to porekla je činjenica da sam ja još u avgustu kupio kartu za dugo čekani koncert Helloweena, a da je mesto održavanja koncerta premešteno u SKC zbog male prodaje karata. Bio je to solidan udarac za HM, ali bože moj. Ko što bi stara kraljica rekla: „Show must go on“.

 

Nije me sprečila ni snežna vejavica ni niske temperature da dođem do SKC-a kako bi prisustvovao koncertu jedne, od moje tri, omiljene grupe. To što me nisu sprečile, ne znači da me nisu oslabile. Već posle 10min stajanja sam polako počeo da se smrzavam. Nije bilo preterano hladno, ali nije bilo ni baš za uživanje. Uskoro sam se našao sa svojim drugom i njegovom devojkom, sa kojima sam inače planirao da idem na koncert. Ispred SKC-a je bila ogromna gužva. Tu smo čekali dobrih 20+ minuta, pre nego što smo krenuli u pohod ka jednom, jedinom ulazu u SKC. Organizaciji je ovo bio prvi minus. Koncert je bio „jači“, a obezbeđen je samo jedan ulaz. Manje-više je problem bilo to što je napolju padao sneg, nego što su oni, koji su prišli zgradi morali da trpe ledene kapljice koje su padale sa krova. Tu i tamo, uz dosta guranja, smo uspeli nekako da se domognemo ulaza i najzad uđemo u halu u kojoj je bio koncert.

 

U nastupu su učestvovale samo dve grupe: Gammaray i Helloween. Logično je bilo da prvo svira Gammaray, pa tek ona Helloween, jer bi bio bedak da Gammaray, posle svira samo trojici obožavaoca. Uspeo sam da se proguram do prvih redova, dok je moj drugar, sa devojkom ostao iza. Organizacija je opet pokazala svoje nedostatke pustivši nas da čekamo 45min da počne koncert, od trenutka kada je on zvanično trebao da počne. Prvi je na binu izašao bubnjar, a zatim i ostali članovi Gammaray-a. Realno, momci nisu loši, ali je to vrsta muzike koju ja ne volim. Jednostavno mi je to previše brzo. Atmosfera je bila podignuta do maksimuma. Od samog starta gomila fanova je đuskala podižuči ruke u vis i prstima pokazujući HM znak (nekima se omaklo pa su slučajno pokazali onaj ulični „znak“, ali bože moj). Ispred mene je bila gomila dugokosih ljubitelja HM muzike. Imao sam sreće pa nije bilo epidemije vaški, inače bi bio prvi slučaj kome su se vaške razvile u želudcu (shodno broju koji sam mogao da usišem verovatno bi evoluirale). Kada sam uspeo da izvadim sve vlasi kose iz usta, nosa i ušiju, zamolio sam momke da budu malo obazriviji prema okolini.

 

Sve je bilo super dok opet nisu okrenuli leđa i krenuli po starom. Svaku novu pesmu Gammaray-a sam dočekao sav srećan i sa mislima (huh, jedna manje). Pevač je extra gotivan lik, ima i solidan kontakt sa publikom, svaka čast. To me je, iskreno, oduševilo. Međutim, svu tu lepu atmosferu su mi kvarili krajnje neobazrivi članovi publike koji nisu marili na to da li su se nekom obesili na leđa, da li su nekome laktom udarali u glavu i da li je taj neko možda žensko. Bilo mi je žao jadnih devojaka koje su se našle u toj masi i uz sve napore pokušavale da ostanu tu kako bi što bolje videle svoje miljenike. Jednog trenutka su mi ruke bile sa obe strane lica, imao sam besplatnu masažu u to vreme. Osećao sam se ko kretino. Kada je već sve prevršilo meru, toliko sam se iznervirao da sam im drsko odgurnuo ruke i na malko drugačiji način ih zamolio da se ponašaju kao da su normalni. Nisam hteo da pravim veće probleme jer:

 

1. sam bio sam (drugar je sa devojkom ostao daleko iza) i nisam znao da li je čovek koga „ubeđujem“ da se ponaša normalno bio sam, ili sa „nekoliko“ drugara.

 

2. Samo mi još fali da me izbace sa koncerta, pa da ni ne vidim Helloween, nego svu ovu muku i pare potrošim na Gammaray.

 

Smirio sam se i nastavio da uživam u koncertu. Od svih članova grupe, pažnju mi je najviše privukao klavijaturista. Njega, nesrećnika, su stavili u neko ćoše. Jadničak se jedva video. Ali, ono što mi je kod njega bilo najsmešnije je da je lik izgledao kao da je došao sa tezge Miroslava Ilića. Oko vrata je imao krst, i obukao je neku fency košuljicu. Čak je i đuskao u Narodnjačkom stilu. Svo dužno poštovanje prema Gospodinu Iliću i narodnoj muzici, kritike su upućene samo na odevanje i đuskanje. Tek nešto pred kraj, momak je malo pomerio glavu napred-nazad da se uklopi u „žanr“. Posle nekoliko pesama i nekoliko fanova koje sam nosio na leđima počeo sam polako da se umaram. Prošli su ti dani kada sam se bavio sportom i imao snage da nosim po trojicu na leđima.

 

Polako ali sigurno, repertoar Gammaray grupe se bližio kraju, kada su momci najzad rekli „Good Night“ smogao sam snage da skakućem od sreće i vičem Gammaray, Gammaray, Gammaray!!! Ubrzo sam shvatio da to nije dobra ideja, ali ljudi oko mene to nisu shvatili i nastavili su da navijaju. Pomislio sam u sebi „nemojte ljudi, ko boga Vas molim. Pomisliće da ih svi volimo, i vratiće se“. Džabe, posle nepunih minut, cela grupa je bila nazad na bini i opet svirala. Ceo muzički svet mi se srušio. Izdržao sam još te dve pesme i najzad poželeo da vidim svoje miljenike. Ne bih želeo da me neko pogrešno shvati. Nemam ništa protiv grupe Gammaray, već sam ljubitelj grupe Helloween i muzike koju ona svira. Opet, zbog loše organizacije, mi smo stajali pola sata i čekali da se cela bina raskanta kako bi mogli da najzad vidimo Helloween. U toj pauzi, mirnu atmosferu narušavali su rasistički komentari pijanih fanova koji su većinom imali osnova da se „mangupiraju“ jer su bili u množini. Negativno su komentarisali i vređali ljude koji su sređivali binu. Pored svega toga, nasmejali su me komentari jednog „mlađeg naraštaja“, kako gitarista svira na osećaj i kako je po njemu gitarista skroz OK svirao drugu pesmu (po osećaju). Sve bi možda bilo na mestu da je to komentarisao Satrijani, a ne momak koji je, u trenutku kada je gitarista koga je komentarisao već uveliko svirao, od celog tela imao samo glavu i repić.

 

Posle dugog i, po leđa bolnog, čekanja doživeli smo i to da vidimo Helloween. Krenulo je u pravom HM maniru. Svi smo skakali i uživali u prelepoj muzici koju su nam priredili. Najviše pažnje mi je privukla prelepa postava bubnjeva koja je bila standardna za Helloween. U početku, Gitarista Michael Weikath je izgledao nekako smoreno. K’o da mu je crkao šporet u kući. Lik je tu od nastanka grupe, možda se malo i smorio svega, ko to zna. Andi (pevač) je bio extra pozitivan i raspoložen, kontakt sa publikom je bio izvanredan. Svaka mu čast, posle toliko godina, čovek i dalje ima snage da podigne ljudima raspoloženje do maksimuma. Jedina stvar koju bi mu zamerio je malo veća količina nekulture koju je iskazivao, ali to su neke stvari koje idu uz HM, pa se donekle i može razumeti, kada bi uzeli u obzir da u publici nema nežnijeg pola. Ovo je, opet samo neko moje mišljenje (kao da iz mene izvire neka preterana kultura...).

 

Osim svih pozitivnih komentara koje sam naveo gore, adrenalin u meni je probudilo to što je druga pesma, koju su svirali, bila jedna od mojih omiljenih. Soul Survivor. Šteta pa prostor nije dozvoljavao specijalne efekte, mislim da bi koncert bio daleko bolji uz njih, ali nisam ja taj koji o tome treba da brine. Zar ne? Nisam ni primetio kada su noge polako krenule da mi otkazuju od silnog skakutanja. Već posle 3-4 pesme sam bio pakleno umoran, nisam imao više snage da se borim sam sa sobom, kada sam na svojim leđima po 90 put osetio kako mi se neko besi. Maksimalno ljutito sam se okrenuo, jer mi je bilo dosta svega, i iza sebe ugledao nesrećnu devojku koja se borila da ostane na nogama pored svih silnih gurki. Pomislih u sebi: „tebi je oprošteno“ i nastavih da uživam. Kvalitet atmosfere je bio konstantan. I bilo mi je drago da nije bilo toliko šutki i guranja. Makar po tom pitanju je bilo normalno. Ali opet, kakav je to koncert kada mi niko ne skakuće po lobanji. Kako sam to pomislio osetio sam nekoliko udaraca laktom u glavu. Mislim da je to bilo to, okrenuo sam se i video istog onog lika koji me je i malopre udarao laktima u glavu. Uhvatio sam ga za struk i bacio u stranu. Mislim da sam bio spreman da mu zubima pregrizem grkljan, koliko sam bio nervozan. Lik mi je ljutito odgovorio i nastala je mala čarka, ali sam se tim „bacanjem“ ispraznio i rekao sam mu da mi više ne prilazi. Nemam više snage nikoga da trpim. Daljim tokom koncerta je sve teklo lepo dok nije došao jedan od vatrenih metalaca. Momak je bio specifičan, od cele mase. Imao je najmanje 150 kg, ako ne i jače, dugu bradu i očigledno se ponašao kao da mu fali koja letva u glavi. Drao se kao divljak, naslanjao, skakao, besio se o ljude. Bukvalno nije birao; nije ga zanimalo da li je osoba koju je spopao muško ili žensko. Očigledno je bilo da je lik privlačio pažnju na sebe. Da li je to zbog nekih kompleksa, ili možda zbog toga što je stvarno ćaknut u glavu, nije na meni da cenim. Kada se konačno okačio i o mene, odgurnuo sam ga rukama što sam jače mogao i krenuo da ga udarim. Međutim, pre toga sam primetio da ga dosta ljudi zna pa sam na trenutak zastao. On mi je rukom pokazivao da ga udarim u bradu i zatim spustio ruke. Koliko god da je neko brz (a ovaj lik definitivno nije) ne bi smeo da spušta ruke dole. Sve mi je bilo jasno. Ili ima ljude iza sebe ili je poremećen. Opet, sve me je to toliko iznerviralo da sam krenuo na njega ali mi je njih nekoliko pokazalo rukama da stanem i da lik nije u vinkli. Poslušao sam ih i odstupio. Problematični momak mi je opet prišao, nešto prokomentarisao i nastavio sa debilnim ponašanjem, ali mi nije prilazio više. Nepunih 15 min posle toga, neki, dosta manji, lik ga je napucao nekoliko puta. Ali je rulja ubrzo smirila situaciju. U svakom slučaju je dobio ono što je zaslužio, i imam osećaj da će još dobiti sledeći put kada ga ja budem video, i kada iza sebe ne bude imao nekoliko ljudi.

 

Nedugo potom, krenuo je i solo bubnjeva. Bubnjaru spuštam kapu. Preformans koji nam je priredio je bio za svaku pohvalu. Momak stvarno lepo svira. Šta više kompletna grupa svira kvalitetno. Zvuk je, shodno kvalitetnom ozvučenju, bio odličan. Solaže su bile slične onima koje su i na originalnim pesmama, a meni je to pozitivna stvar. Momci su se trudili da nas što više oraspolože i u tome su uspeli. Međutim, sve nas je stigao umor pri kraju. I već pri kraju koncerta smo svi stajali. Retko ko je imao snage da skače i vatreno navija. Mirno smo dočekali pozdrav članova grupe Helloween, ali su se, kao i Gammaray, posle vatrenog navijanja vratili na binu i odsvirali još nekoliko pesma, ali skraćeno. Bilo mi je žao što su te skraćene i spojene pesme bile neke meni omiljene (da, imam više omiljenih pesmama). Kada je pevač počeo da odjavljuje članove, shvatio sam da je bilo vreme da krenem, kako ne bi čekao na red za jaknu koju sam ostavio. Progurao sam se napolje, javio drugaru da sam tamo i seo da malo odmorim leđa. Ubrzo sam zadovoljan napustio prostorije SKC-a i smorio se kada sam video kako je sneg navejao ulice grada. Auto mi je bio parkiran u garaži (srećom). Otišao sam da platim kartu na automatu i začudio se kada sam video da mi je auto u garaži proveo 5h i 14min. Automat je radio po principu ubacivanja novčanica i on mi je pravio nekoliko problema. Nije hteo da mi primi neke novčanice. Sitnih para sam imao knap, plus jednu hiljadarku. Posle 90-ak pokuaja primio je i poslednju sitnu novčanicu, te sam mogao normalno da se vratim kući vozeći 20 na sat zbog vejavice.

 

Generalno gledano koncert je stvarno bio OK. Atmosfera je bila super. Jedina stvar koja je kvarila atmosferu je bila loša organizacija i standardno neobazrivo ponašanje pijanih ljudi koji su u stanju da svojim ponašanjem unište lep događaj. Nije meni bio problem, ja sam se lepo snašao, rešio svoje probleme sa njima i lepo se proveo. Samo mi žao ljudi koji su došli tamo da se provedu i uživaju, a onda ih jedan od „problematičnih“ bez ikakvog razloga napadne ili skakuće po njima i upropasti im celo veče. U svakom slučaju, potrebno je samo malo više obraćati pažnje na druge i svima bi bilo lepo...

Bojan NOVAKOVIĆ
Edited by Bojan

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo snimaka na rapidshare-u:

 

http://rapidshare.com/files/71189178/Rebel...mland.part1.rar

http://rapidshare.com/files/71265818/Rebel...mland.part2.rar

 

http://rapidshare.com/files/71313356/Heavy...al_Universe.rar

 

Ovo je sve za sada, uskoro cu staviti i druge, jako mi je spor upload, jbgca.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Taman sam se ponadao da je Heavy Metal (u dajem tekstu HM) i dalje u srcima naših zemljaka. Stvar koja mi je to porekla je činjenica da sam ja još u avgustu kupio kartu za dugo čekani koncert Helloweena, a da je mesto održavanja koncerta premešteno u SKC zbog male prodaje karata. Bio je to solidan udarac za HM, ali bože moj. Ko što bi stara kraljica rekla: „Show must go on“.

 

Nije me sprečila ni snežna vejavica ni niske temperature da dođem do SKC-a kako bi prisustvovao koncertu jedne, od moje tri, omiljene grupe. To što me nisu sprečile, ne znači da me nisu oslabile. Već posle 10min stajanja sam polako počeo da se smrzavam. Nije bilo preterano hladno, ali nije bilo ni baš za uživanje. Uskoro sam se našao sa svojim drugom i njegovom devojkom, sa kojima sam inače planirao da idem na koncert. Ispred SKC-a je bila ogromna gužva. Tu smo čekali dobrih 20+ minuta, pre nego što smo krenuli u pohod ka jednom, jedinom ulazu u SKC. Organizaciji je ovo bio prvi minus. Koncert je bio „jači“, a obezbeđen je samo jedan ulaz. Manje-više je problem bilo to što je napolju padao sneg, nego što su oni, koji su prišli zgradi morali da trpe ledene kapljice koje su padale sa krova. Tu i tamo, uz dosta guranja, smo uspeli nekako da se domognemo ulaza i najzad uđemo u halu u kojoj je bio koncert.

 

U nastupu su učestvovale samo dve grupe: Gammaray i Helloween. Logično je bilo da prvo svira Gammaray, pa tek ona Helloween, jer bi bio bedak da Gammaray, posle svira samo trojici obožavaoca. Uspeo sam da se proguram do prvih redova, dok je moj drugar, sa devojkom ostao iza. Organizacija je opet pokazala svoje nedostatke pustivši nas da čekamo 45min da počne koncert, od trenutka kada je on zvanično trebao da počne. Prvi je na binu izašao bubnjar, a zatim i ostali članovi Gammaray-a. Realno, momci nisu loši, ali je to vrsta muzike koju ja ne volim. Jednostavno mi je to previše brzo. Atmosfera je bila podignuta do maksimuma. Od samog starta gomila fanova je đuskala podižuči ruke u vis i prstima pokazujući HM znak (nekima se omaklo pa su slučajno pokazali onaj ulični „znak“, ali bože moj). Ispred mene je bila gomila dugokosih ljubitelja HM muzike. Imao sam sreće pa nije bilo epidemije vaški, inače bi bio prvi slučaj kome su se vaške razvile u želudcu (shodno broju koji sam mogao da usišem verovatno bi evoluirale). Kada sam uspeo da izvadim sve vlasi kose iz usta, nosa i ušiju, zamolio sam momke da budu malo obazriviji prema okolini.

 

Sve je bilo super dok opet nisu okrenuli leđa i krenuli po starom. Svaku novu pesmu Gammaray-a sam dočekao sav srećan i sa mislima (huh, jedna manje). Pevač je extra gotivan lik, ima i solidan kontakt sa publikom, svaka čast. To me je, iskreno, oduševilo. Međutim, svu tu lepu atmosferu su mi kvarili krajnje neobazrivi članovi publike koji nisu marili na to da li su se nekom obesili na leđa, da li su nekome laktom udarali u glavu i da li je taj neko možda žensko. Bilo mi je žao jadnih devojaka koje su se našle u toj masi i uz sve napore pokušavale da ostanu tu kako bi što bolje videle svoje miljenike. Jednog trenutka su mi ruke bile sa obe strane lica, imao sam besplatnu masažu u to vreme. Osećao sam se ko kretino. Kada je već sve prevršilo meru, toliko sam se iznervirao da sam im drsko odgurnuo ruke i na malko drugačiji način ih zamolio da se ponašaju kao da su normalni. Nisam hteo da pravim veće probleme jer:

 

1. sam bio sam (drugar je sa devojkom ostao daleko iza) i nisam znao da li je čovek koga „ubeđujem“ da se ponaša normalno bio sam, ili sa „nekoliko“ drugara.

 

2. Samo mi još fali da me izbace sa koncerta, pa da ni ne vidim Helloween, nego svu ovu muku i pare potrošim na Gammaray.

 

Smirio sam se i nastavio da uživam u koncertu. Od svih članova grupe, pažnju mi je najviše privukao klavijaturista. Njega, nesrećnika, su stavili u neko ćoše. Jadničak se jedva video. Ali, ono što mi je kod njega bilo najsmešnije je da je lik izgledao kao da je došao sa tezge Miroslava Ilića. Oko vrata je imao krst, i obukao je neku fency košuljicu. Čak je i đuskao u Narodnjačkom stilu. Svo dužno poštovanje prema Gospodinu Iliću i narodnoj muzici, kritike su upućene samo na odevanje i đuskanje. Tek nešto pred kraj, momak je malo pomerio glavu napred-nazad da se uklopi u „žanr“. Posle nekoliko pesama i nekoliko fanova koje sam nosio na leđima počeo sam polako da se umaram. Prošli su ti dani kada sam se bavio sportom i imao snage da nosim po trojicu na leđima.

 

Polako ali sigurno, repertoar Gammaray grupe se bližio kraju, kada su momci najzad rekli „Good Night“ smogao sam snage da skakućem od sreće i vičem Gammaray, Gammaray, Gammaray!!! Ubrzo sam shvatio da to nije dobra ideja, ali ljudi oko mene to nisu shvatili i nastavili su da navijaju. Pomislio sam u sebi „nemojte ljudi, ko boga Vas molim. Pomisliće da ih svi volimo, i vratiće se“. Džabe, posle nepunih minut, cela grupa je bila nazad na bini i opet svirala. Ceo muzički svet mi se srušio. Izdržao sam još te dve pesme i najzad poželeo da vidim svoje miljenike. Ne bih želeo da me neko pogrešno shvati. Nemam ništa protiv grupe Gammaray, već sam ljubitelj grupe Helloween i muzike koju ona svira. Opet, zbog loše organizacije, mi smo stajali pola sata i čekali da se cela bina raskanta kako bi mogli da najzad vidimo Helloween. U toj pauzi, mirnu atmosferu narušavali su rasistički komentari pijanih fanova koji su većinom imali osnova da se „mangupiraju“ jer su bili u množini. Negativno su komentarisali i vređali ljude koji su sređivali binu. Pored svega toga, nasmejali su me komentari jednog „mlađeg naraštaja“, kako gitarista svira na osećaj i kako je po njemu gitarista skroz OK svirao drugu pesmu (po osećaju). Sve bi možda bilo na mestu da je to komentarisao Satrijani, a ne momak koji je, u trenutku kada je gitarista koga je komentarisao već uveliko svirao, od celog tela imao samo glavu i repić.

 

Posle dugog i, po leđa bolnog, čekanja doživeli smo i to da vidimo Helloween. Krenulo je u pravom HM maniru. Svi smo skakali i uživali u prelepoj muzici koju su nam priredili. Najviše pažnje mi je privukla prelepa postava bubnjeva koja je bila standardna za Helloween. U početku, Gitarista Michael Weikath je izgledao nekako smoreno. K’o da mu je crkao šporet u kući. Lik je tu od nastanka grupe, možda se malo i smorio svega, ko to zna. Andi (pevač) je bio extra pozitivan i raspoložen, kontakt sa publikom je bio izvanredan. Svaka mu čast, posle toliko godina, čovek i dalje ima snage da podigne ljudima raspoloženje do maksimuma. Jedina stvar koju bi mu zamerio je malo veća količina nekulture koju je iskazivao, ali to su neke stvari koje idu uz HM, pa se donekle i može razumeti, kada bi uzeli u obzir da u publici nema nežnijeg pola. Ovo je, opet samo neko moje mišljenje (kao da iz mene izvire neka preterana kultura...).

 

Osim svih pozitivnih komentara koje sam naveo gore, adrenalin u meni je probudilo to što je druga pesma, koju su svirali, bila jedna od mojih omiljenih. Soul Survivor. Šteta pa prostor nije dozvoljavao specijalne efekte, mislim da bi koncert bio daleko bolji uz njih, ali nisam ja taj koji o tome treba da brine. Zar ne? Nisam ni primetio kada su noge polako krenule da mi otkazuju od silnog skakutanja. Već posle 3-4 pesme sam bio pakleno umoran, nisam imao više snage da se borim sam sa sobom, kada sam na svojim leđima po 90 put osetio kako mi se neko besi. Maksimalno ljutito sam se okrenuo, jer mi je bilo dosta svega, i iza sebe ugledao nesrećnu devojku koja se borila da ostane na nogama pored svih silnih gurki. Pomislih u sebi: „tebi je oprošteno“ i nastavih da uživam. Kvalitet atmosfere je bio konstantan. I bilo mi je drago da nije bilo toliko šutki i guranja. Makar po tom pitanju je bilo normalno. Ali opet, kakav je to koncert kada mi niko ne skakuće po lobanji. Kako sam to pomislio osetio sam nekoliko udaraca laktom u glavu. Mislim da je to bilo to, okrenuo sam se i video istog onog lika koji me je i malopre udarao laktima u glavu. Uhvatio sam ga za struk i bacio u stranu. Mislim da sam bio spreman da mu zubima pregrizem grkljan, koliko sam bio nervozan. Lik mi je ljutito odgovorio i nastala je mala čarka, ali sam se tim „bacanjem“ ispraznio i rekao sam mu da mi više ne prilazi. Nemam više snage nikoga da trpim. Daljim tokom koncerta je sve teklo lepo dok nije došao jedan od vatrenih metalaca. Momak je bio specifičan, od cele mase. Imao je najmanje 150 kg, ako ne i jače, dugu bradu i očigledno se ponašao kao da mu fali koja letva u glavi. Drao se kao divljak, naslanjao, skakao, besio se o ljude. Bukvalno nije birao; nije ga zanimalo da li je osoba koju je spopao muško ili žensko. Očigledno je bilo da je lik privlačio pažnju na sebe. Da li je to zbog nekih kompleksa, ili možda zbog toga što je stvarno ćaknut u glavu, nije na meni da cenim. Kada se konačno okačio i o mene, odgurnuo sam ga rukama što sam jače mogao i krenuo da ga udarim. Međutim, pre toga sam primetio da ga dosta ljudi zna pa sam na trenutak zastao. On mi je rukom pokazivao da ga udarim u bradu i zatim spustio ruke. Koliko god da je neko brz (a ovaj lik definitivno nije) ne bi smeo da spušta ruke dole. Sve mi je bilo jasno. Ili ima ljude iza sebe ili je poremećen. Opet, sve me je to toliko iznerviralo da sam krenuo na njega ali mi je njih nekoliko pokazalo rukama da stanem i da lik nije u vinkli. Poslušao sam ih i odstupio. Problematični momak mi je opet prišao, nešto prokomentarisao i nastavio sa debilnim ponašanjem, ali mi nije prilazio više. Nepunih 15 min posle toga, neki, dosta manji, lik ga je napucao nekoliko puta. Ali je rulja ubrzo smirila situaciju. U svakom slučaju je dobio ono što je zaslužio, i imam osećaj da će još dobiti sledeći put kada ga ja budem video, i kada iza sebe ne bude imao nekoliko ljudi.

 

Nedugo potom, krenuo je i solo bubnjeva. Bubnjaru spuštam kapu. Preformans koji nam je priredio je bio za svaku pohvalu. Momak stvarno lepo svira. Šta više kompletna grupa svira kvalitetno. Zvuk je, shodno kvalitetnom ozvučenju, bio odličan. Solaže su bile slične onima koje su i na originalnim pesmama, a meni je to pozitivna stvar. Momci su se trudili da nas što više oraspolože i u tome su uspeli. Međutim, sve nas je stigao umor pri kraju. I već pri kraju koncerta smo svi stajali. Retko ko je imao snage da skače i vatreno navija. Mirno smo dočekali pozdrav članova grupe Helloween, ali su se, kao i Gammaray, posle vatrenog navijanja vratili na binu i odsvirali još nekoliko pesma, ali skraćeno. Bilo mi je žao što su te skraćene i spojene pesme bile neke meni omiljene (da, imam više omiljenih pesmama). Kada je pevač počeo da odjavljuje članove, shvatio sam da je bilo vreme da krenem, kako ne bi čekao na red za jaknu koju sam ostavio. Progurao sam se napolje, javio drugaru da sam tamo i seo da malo odmorim leđa. Ubrzo sam zadovoljan napustio prostorije SKC-a i smorio se kada sam video kako je sneg navejao ulice grada. Auto mi je bio parkiran u garaži (srećom). Otišao sam da platim kartu na automatu i začudio se kada sam video da mi je auto u garaži proveo 5h i 14min. Automat je radio po principu ubacivanja novčanica i on mi je pravio nekoliko problema. Nije hteo da mi primi neke novčanice. Sitnih para sam imao knap, plus jednu hiljadarku. Posle 90-ak pokuaja primio je i poslednju sitnu novčanicu, te sam mogao normalno da se vratim kući vozeći 20 na sat zbog vejavice.

 

Generalno gledano koncert je stvarno bio OK. Atmosfera je bila super. Jedina stvar koja je kvarila atmosferu je bila loša organizacija i standardno neobazrivo ponašanje pijanih ljudi koji su u stanju da svojim ponašanjem unište lep događaj. Nije meni bio problem, ja sam se lepo snašao, rešio svoje probleme sa njima i lepo se proveo. Samo mi žao ljudi koji su došli tamo da se provedu i uživaju, a onda ih jedan od „problematičnih“ bez ikakvog razloga napadne ili skakuće po njima i upropasti im celo veče. U svakom slučaju, potrebno je samo malo više obraćati pažnje na druge i svima bi bilo lepo...

Bojan NOVAKOVIĆ

 

Gospodine Bojane, u ime organizacije ovog koncerta, ciji sam clan, iskreno Vam zahvaljujem sto ste dosli na koncert i podrzali Heavy Metal.

 

Samo, zelio bih da Vam skrenem paznju na nekoliko stvari, koje ste pomenuli u svom opsirnom, i zanimljivom izvjestaju, a za koje ste, u svojoj neinformisanosti, okrivili i prozvali organizaciju.

 

1. Mi ne mozemo, nazalost, da uticemo na vremenske prilike. Zao nam je sto je padao snijeg.

2. SKC ima taj jedan jedini ulaz za publiku, i jedino sto smo mogli je da probijemo zid, a to nam nije omoguceno.

3. Vidim da niste upuceni, ali, pjevac i mastermind benda Gamma Ray, kako vi kazete, ekstra gotivan lik, je niko drugi nego Kai Hansen, covjek koji je jedan od osnivaca benda Helloween, autor nekih od najvecih hitova benda(I'm Alive, Future World, Halloween, I Want Out, Ride The Sky...),i mislim da, ako Vam je vec Helloween medju 3 omiljena benda, ne bi bilo lose da ste to znali. Mada, to nije ni bitno, na to imate potpuno pravo. U svakom slucaju, bilo je jasno da Gamma Ray ima vise od 3 fana.

4. Za nedolicno ponasanje pojedinih fanova Vam se izvinjavam. To ne bi trebalo da bude dopusteno na koncertima, ali nije bilo moguce da obezbjedjenje reaguje za sve u masi.

5. Weikath nije bio smoren, cak naprotiv. To je njegov standardan stav rock stara na bini. Gledao sam Helloween i ranije, i covjek se ponasao istovjetno.

6. Za Andija, znam da je bio malo nepristojan, ali nazalost, znate i sami da tu ne mozemo nista.

7. Set lista za ovaj koncert je bila identicna kao za druge na turneji. Sve unaprijed isplanirano i tacno u sat.

8. Pocetak koncerta je najavljen za 21h, tako da koncert nije kasnio, nego poranio, iskljucivo zbog loseg vremena, i insistiranja tour menadzera da koncert pocne ranije, da ne bi kasnili u Bugarsku, posto su u Srbiju dosli 3 sata kasnije nego sto je planirano.

9. Za garazu takodje nemam komentar, nije do organizacije.

 

Sad, molim Vas, recite mi, sta je tacno u ovome sto sam Vam obrazlozio "losa organizacija"? Da li mozda to, sto smo, uprkos izglednom gubitku novca, prebacili koncert u SKC, docekali Helloween i Gamma Ray sa 1000, ali jako vrijednih ljudi, umjesto logicnog poteza koji bi bio svakom biznismenu samo otkazivanje koncerta, jer su Bugari, sutradan poslije koncerta, dosli u broju 4200! Zao mi je sto ste se morali suociti sa nedostacima SKC-a kao prostora za 1000+ ljudi, ali nadam se da shvatate da ne biste nikad u Srbiji prisustvovali ovakvom velicanstvenom dogadjaju, da nema SKC-a i ljudi koji se bave ovakvim stvarima. Mislim da male nezgode na ulazu, guzva i vrucina, malo cekanja i slicne sitnice nisu tako velika cijena da uzivamo u ovakvim metal spektaklima, jer, nazalost, na drugi nacin nije moguce. Da smo ostali u Hali Sportova, vjerovatno sad mi ne bi ni postojali kao organizatori, a to bi znacilo da nema vise ni Helloween-a u Srbiji, jer ih niko normalan ne bi doveo poslije takvog fijaska i koncerta pred mizernim brojem ljudi u odnosu na kapacitet sale. Razmislite malo o ovome, molim Vas, i Vi, i svi koji slicno misle, prije nego sto okrivite organizaciju za sve lose stvari, ali ipak sitnice, koje se dogadjaju na Heavy Metal koncertima.

 

S postovanjem,

 

Slijepcevic Dobroslav

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Brainsaladsandar Guuuz

@bojan

 

ti si jedna seka-persa (bendovi su na turneji po istom tom snegu, pa su došli i gledao si ih)

 

ako već ne voliš gammaray (ustvari ne znaš ih dovoljno da bi ih (za)voleo), koji ćeš u prvim redovima dok oni sviraju?

ako si na metal koncertu shvati da ne gledaš labudovo jezero

ako si penzioner i bole te leđa idi u banju

ako tvrdiš da voliš helloween saznaj ko je kai hansen

Share this post


Link to post
Share on other sites

2. SKC ima taj jedan jedini ulaz za publiku, i jedino sto smo mogli je da probijemo zid, a to nam nije omoguceno.

 

E da, zaboravio sam da pitam: A zasto je obezbedjenje bilo i na "prvim vratima" i tamo kod WC-a gde se standardno ogradjuje?

Na svim koncertima smo se gurali tamo u hodniku dok je napolju bilo 40 stepeni a unutra 50, a sada kad je bilo hladno, ste nas "sasekli" napolju?

Bila su mi mokra ledja jer mi je nekih 4-5 minuta curila voda sa krova tacno niz vrat, a nisam mogao ni prstom da mrdnem.

 

 

Ali nema veze... vredelo je sve mukeeeee! :rockdevil:

 

Od samog starta gomila fanova je đuskala podižuči ruke u vis i prstima pokazujući HM znak (nekima se omaklo pa su slučajno pokazali onaj ulični „znak“, ali bože moj). Ispred mene je bila gomila dugokosih ljubitelja HM muzike. Imao sam sreće pa nije bilo epidemije vaški, inače bi bio prvi slučaj kome su se vaške razvile u želudcu (shodno broju koji sam mogao da usišem verovatno bi evoluirale). Kada sam uspeo da izvadim sve vlasi kose iz usta, nosa i ušiju, zamolio sam momke da budu malo obazriviji prema okolini.

Sve je bilo super dok opet nisu okrenuli leđa i krenuli po starom. Svaku novu pesmu Gammaray-a sam dočekao sav srećan i sa mislima (huh, jedna manje). Pevač je extra gotivan lik, ima i solidan kontakt sa publikom, svaka čast. To me je, iskreno, oduševilo. Međutim, svu tu lepu atmosferu su mi kvarili krajnje neobazrivi članovi publike koji nisu marili na to da li su se nekom obesili na leđa, da li su nekome laktom udarali u glavu i da li je taj neko možda žensko. Bilo mi je žao jadnih devojaka koje su se našle u toj masi i uz sve napore pokušavale da ostanu tu kako bi što bolje videle svoje miljenike. Jednog trenutka su mi ruke bile sa obe strane lica, imao sam besplatnu masažu u to vreme. Osećao sam se ko kretino. Kada je već sve prevršilo meru, toliko sam se iznervirao da sam im drsko odgurnuo ruke i na malko drugačiji način ih zamolio da se ponašaju kao da su normalni. Nisam hteo da pravim veće probleme jer:

1. sam bio sam (drugar je sa devojkom ostao daleko iza) i nisam znao da li je čovek koga „ubeđujem“ da se ponaša normalno bio sam, ili sa „nekoliko“ drugara.

2. Samo mi još fali da me izbace sa koncerta, pa da ni ne vidim Helloween, nego svu ovu muku i pare potrošim na Gammaray.

Pa brate... mislim i meni to smeta ali to je METAL... idi na Rihhanu ako oces da sedis i cupkas.

 

Smirio sam se i nastavio da uživam u koncertu. Od svih članova grupe, pažnju mi je najviše privukao klavijaturista. Njega, nesrećnika, su stavili u neko ćoše. Jadničak se jedva video. Ali, ono što mi je kod njega bilo najsmešnije je da je lik izgledao kao da je došao sa tezge Miroslava Ilića. Oko vrata je imao krst, i obukao je neku fency košuljicu. Čak je i đuskao u Narodnjačkom stilu. Svo dužno poštovanje prema Gospodinu Iliću i narodnoj muzici, kritike su upućene samo na odevanje i đuskanje. Tek nešto pred kraj, momak je malo pomerio glavu napred-nazad da se uklopi u „žanr“. Posle nekoliko pesama i nekoliko fanova koje sam nosio na leđima počeo sam polako da se umaram. Prošli su ti dani kada sam se bavio sportom i imao snage da nosim po trojicu na leđima.

Oni nemaju klavijuature u bendu ZVANICNO, dakle bolje i to, nego da pustaju sa matrice.

ovako je ipak sve LIVE i to treba da cenis.

 

Opet, zbog loše organizacije, mi smo stajali pola sata i čekali da se cela bina raskanta kako bi mogli da najzad vidimo Helloween.

 

Nema tu lose organizacije, imas dva benda na JEDNOJ bini.

Znaci mora da bude DVA seta bubnjeva i ostalog.

ovo je bio zajednicki koncert, dakle nije GR bio predgrupa, na to si trebao da obratis paznju.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...