Slabo sam slusao metal ove godine, a dosta toga sto sam slusao uprkos ocekivanjima - nije mi bas leglo. I za metal i za ne-metal - bilo je dosta zanimljivih izdanja , ali prosla godina je zakucala neke bas velike favorite, ove godine to nisam imao. Od metala najvise sam vrteo: Psudoku - Psudoctrination (bar dok nije procelo da mi izaziva borderline migrene od echo/reverba i trebble-a) Barren Path - Grieving (cist zicer, ocekivano) ok fun su mi bili Kayo Dot Type: Armor Unit - Revolution is Saecula (mi je bio ok ovako da ga povremeno pustim i vratim mu se) Zahvaljuci vasim listama cuo sam i bilo mi je zanimljivo, pa cu i ubuduce pratiti: Qrixkuor Floating - Hesitating Lights Agriculture (solidno hipsterski al ok) Nemetal (aj da izdvojim ono sto bi ljudima ovde mozda bilo zanimljivo), mahom ambient/drone/electronic. Watter Damage - Instruments (napomena: samo sluske za ovaj album, iskustveno potvrdjeno) - nikad ne bih ocekivao da bi me ovaj relativno jednostavan, easy-going i strainforward drone album ovako odusevo. Najkrace receno - lagani, psihodelicni drone, ali mislim da je to previse ofrlje opis. Da ovako jednostavne i u ovoj meri repetetivne strukture mogu ne samo da mi drze paznju, vec istovremeno zvuce i opustajuce a i (u svojoj grandonosti) zastrasujuce je ono sto me je kupilo i zadrzalo na ovom albumu. Isprva je zvucalo vrlo strejtforward i vise puta cuto, a onda te zvuk okruzi sa svih strana i ne pusta on tebe ne pustas ti njega. Recimo da me najvise podseca na Om (God is Good) po zvuku - ali je album dosta grandiozniji i slozeniji (za pocetak iz razloga sto ih ima 12 u bendu). Thor Harris svira ovde, i ako je zbog ovog napustio Swans - neka je, za Swans sam ionako izgubio svako interesovanje. Iako nista revolucionarno, jako dobro i majstorski osmisljeno i izvedeno, vrtece se jos. Mai Mai Mai & Lino Capra Vaccina - I Racconti di Aretusa - od svih itallian occult psyhodelia projekata, Mai Mai Mai mi najvise lezi jer ... pa zvuci najokultnije i najzlobnije. ovo izdanje sa Lino Capra Vaccina (klasicni perkusionista/vibrafonista) upravo zbog njegovog ucesca ima dosta odmerenijii ali zato vise 'haunting' zvuk . No nije sve tako crno, kako se album razvija vise ide ka nekom umirijucem i meditativnom zvuku, ne znam zasto mi je u glavi jutarnja magla koja se rasciscava nad hladnim zimskim morem... Ok mi je bilo i mada sumnjam da ce ikog ovde zanimati: Mohammad Mustafa - Nor-e Vojood - nit volim tambur, nit kurdsku muziku nesto preterano, ali ovaj pretalentovani mladi muzicar plete i pravi neku solidno hipnotisucu muziku. Гільдеґарда (Hildegard) - Heinali & Andriana-Yaroslava Saienko - ovo je vec maltene u domenu sakralne muzike, jbg meni bilo super sto izvode Hildergard von Bingen, a to su spojili sa istocnoevropskom sakralnom muzikom, drone , elektronikom i to mi je dobitna kombinacija. album je solidno nahajpovan, na zalost deluje mi da to ima vise veze sa tim sto su Ukrajinici nego sa samom muzikom... mixed... Los Thutanaka - https://losthuthanaka.bandcamp.com/ - za ovaj album sam bas ocekivao da me oduva, ekpermientalna elektronika meets muzika Anda meets trash produkcija, hvalopspevi prste, itd. meni licno varira izmedju bas super i boli me glava.... Nemetal ostalo: Danny Brown - Stardust - objektivno ne toliko dobar album, kolko je meni toplo oko srca kad ga slusam. Danny deluje do jaja srecno i da se zabavlja (odavno mi nije ovako energicno zvucao), iscasena elekronika koja prsti, gomila nekih hyperpop gostiju (nesto super, nesto osrednje), voli i danny sto vole mladi i hoce da proba, neka neka proba, super Zubi - Bruksizam - domaci bend, recimo inspirisan Sleafod mods, malo melodicnije , ali zato i pevljivije. "Niko ne mora biti pandur" pesma 2025. u Srbiji realno, ne mogu da ne pomenem ovde