Postoji velika razlika između patetike i estetike, iako je ona često veoma apstraktna i fluidna. Ne pecam se ja na "all style no substance" priču tako lako, ali jbga ne mogu pobeći od svoje prirode, a svi psiho testovi koje sam radio (a tu je bilo i baš kompleksnih i u skladu sa najvišim standardima psihoanalize) kažu da sam ja kao osoba dominantno esteta.
Dakle, supstanca mora postojati. Ja cenim onoga ko je u predivan stil uvio govno, tim pre je umešniji. Nemam sad vremena da naširoko pišem o tome, ali jednom hoću, dao si mi dobar šlagvort. Međutim, na kraju dana je važno razumeti da li je nešto samo lepo, a beskorisno ili čak štetno, ili ima neku utilitarističku ili kakvu drugu ozbiljniju poentu.
Da se vratim na DsO, kada te neka muzika natera da je shvatiš ozbiljno, to je velika stvar. Međutim, mogli bi oni da imaju isti ovakav tekstualni narativ, a da im je muzika kerov kurac, ne bi me u tom slučaju ni najmanje zanimali.
Što se ostatka citiranog tiče, ja lično ne pravim razliku u mudrosti na "srpsku" i "nesrpsku". Mudrost je često vrlo jednostavna u svom pojavnom obliku, mada ja često preferiram malo kitnjastije.