A nije li to promašena ideja, nositi sitni alat u jedno takvo nesveto putešestvije? Ja to pitam jer nekad pomislim da je blek metal muzika za one koji već hodaju levom stazom, svesno ili nesvesno, pa se tako nešto malo goriva dodaje na vatru, jer se često može smatrati tek nadopunom onim mislima koje ljudi koji su u toj priči već drže u glavi! Ili možda u slučaju Detspel omege, vi izazivate izazivače?
"Mi radimo sa zvukom, rečima i vizuelnim predstavama. Više od toga i ne treba da se projektuje mimeza sveta. To sitan alat nije - uzmimo ovako: ta sredstva su ono bitno u ma kojem poretku da bi se u njemu mogao iskazati smisao, stabilnost, ili obezbediti kontrola. Ona podjednako mogu uljuljkati u pasivno potčinjavanje ili razbuditi i usmeriti snage.
U toku kreativnog procesa, ona iskrsavaju u konjunkciji onog posve racionalnog - projekcije volje - i onog beskrajnog nepoznatog, nazovimo to božanskim. U toku te geneze, preuzimaju se dužnosti demijurga.
Neko je jednom opisao Detspel omegu kao kontrakulturu unutar kontrakulturnog pokreta - bivajući pritom sastavnim delom istog pokreta. Bila je to dosta precizna formulacija, i ona odražava naše pozicioniranje u toku tog "putešestvija", da citiram tvoje pitanje."
Konkretno rečeno, ovo znači da je ono što mi radimo čisti blek metal - naša strast za najviša dostignuća žanra nikada nije usahla i zauvek ćemo svedočiti da je otkriće blek metala bilo prekretnica u našim životima. Ipak, sigurno je i to da verujemo da muzika mora da odražava osnovni duh. Ne može se biti dosledan onom revolucionarnom, ekstravagantnom, mističnom i "veći od života" impulsu koji je usađen u žanr prostim ponavljanjem obrazaca koje su uspostavili drugi, do iznemoglosti. Otpor mora biti prisutan na svakom nivou - u prvom redu muzički. Blek metal, sve od onog momenta kada je počeo da kanališe taj plamteći duh, više nema muzičkih granica osim samonametnuh ograničenja uključenih činilaca.
Naš rad nužno propituje konceptualne pretpostavke žanra. Ako si mišljenja da blek metal nije samo muzički hobi, nego, hajmo reći, korito toka neupodobljene duhovnosti ili ogledalo zlokobnih realiteta, onda ukorenjivanja žanra u dubokoumno kulturno rodoslovlje koje seže unazad u vekove predstavlja vrhovnu nužnost. To jest, u rodoslovlje istomislenih umova koji su se usudili da pruže otpor silama kako zemaljskim tako i nebeskim, njih koji su vodili prometejski-luciferski revolt kojim god sredstvima koja su smatrali zgodnim. Borba je to koja se ne odvija poradi impulsa onog proverbijalnog hepienda, već samo obećava još veći nemir i propitivanje.
Raditi na uspostavljaju veza, prinuditi realitete da se manifestuju kroz konfrontaciju ili kroz jukstapoziciju dela eksplozivne prirod koja ozračavaju vekove, to je ono što smo radili u tekstovima od 2002. I tako to mi "izazivano izazivače", da se vratim na tvoje pitanje. To je naš doprinos, veran našim ličnostima i viziji. On može i ne mora biti od koristi drugima. Mnogi putevi vode u pandemonijum i ovo je naš. Naš rad je dakle strukturisan kao rimski bog Janus: u isti mah okrenut i ka prošlosti i ka budućnosti."