Sećaš li se, Hefi, kako su nas nakon one monstruozne hiperinflacije vodili po izletima?
Ja se sećam jednog, jesen - zima '94, poznato izletište bilo. Šta smo bili, treći osnovne...
Smestiše nas sa nesretnom decom Foče, tada se to mesto zvalo Srbinje, a veliki objekat je bio zaista...
Epidemija petardi, nema ko nije bacao, a tu negde, ispred ulaza, džinovski grafit - MEGADETH.
To mi je ostalo urezano u sećanju, jer nisam baš imao predstavu šta je Megadeth, znao sam da su neka zla grupa sa dugim kosama, ali muzika mi je tada bila nepoznanica...
Par godina unazad, znao sam kako Metallica zvuči, jer starija sestra od tetke je vrtela ploče i kasete i plašili su me, ali nikada je nisam terao da mi pušta Dejva i tu njegovu skupinu...
Elem, ogromna banket sala, sva odeljenja su tu nagruvali, ždralo se, pilo se nije - ko će deci da ponudi alkohol; puštala se mahom šabanska muzika. Tu sam prvi put čuo ''Usne vrele kao žar'' i ''Šta ću mala s tobom'' pokojnog Nina, koji je u to vreme žario i palio. Kažu kolege da je umro sa 20 evra u džepu - tuđih.
Onog Brzakovića, poznatog kao Brzi, odmah sam zgotivio, čisto da se zna...
A posebno mi se dopala boja glasa hrvatske pevačice iz ansambla E.T, i moram priznati da mi se digao... Digao i te kako...!
Tu je bilo nekog varničenja, polivanja vodom, koškanja i razdvajanja, dvojica iz drugog odeljenja nered pravila. Znali smo da je jednom od njih ćale švercer, a onom drugom keva narkomanka...
Spavaonice sa otvorenim lamelama su, kao što rekoh, bile vrlo prostrane sa krevetima na sprat...
Imali smo tu jedno ciganče u odeljenju, Miki smo ga zvali, koji je dohvatio da tuca gornji sprat... Mi iz susednih lamela se sjatili da gledamo i bodrimo besno ciganče u pokušaju da razvali krevet od kurca... Verovao ili ne, na kraju mu je poduhvat urodio plodom; puče onaj krevet, stropoštao se Miki dole... Dotrčala je učiteljica, krenula da vrišti, pljuštali su i šamari...
Noć. Noć je bila ta koja je nepredvidiva.
Bio jedan ludi Sale, život ga odveo kasnije stranputicom... Kako polegamo, krenemo da hrčemo, on popali svetla, go kao od majke rođen, krene da juri po lamelama, vitla patketinom i urla: Jackie Chan! Ja sam vaš Jackie Chan!
A glas mu piskav i oštar, King Diamond mu nije ravan...
Bilo kako bilo, imao bih još štošta izjaviti za vaš vesnik, nego da vam se želudac ne okrene na ovoj vrućini. Ne pamtim ovakvu žegu...