Istina, generalno mi nema smisla tapšanje na tihim sekcijama, zna se da će se publika raspasti a da bend može samo da se pogubi, sigurno im ne znači takav vid "podrške".
Simfonija je jako elegantno uklopljena u zvuk benda koji je ostao nepromenjen u smislu da nije bilo nekog razvodnjavanja ili preterivanja, sve je bilo na mestu. Tačno se znalo odvojiti gde su gudači u prvom planu, duvački deo orkestra mi se najbolje uklopio na Eternal rains will come, a hor svakako na The Grand conjuration i Cusp of eternity. Violončela i tako neki instrumenti su se teško razaznavali, ali ajde, ko će još da napravi besprekoran ton za metal bend, 30 ljudi u orkestru i 20 ljudi u horu?
Međutim, ono što iskreno mogu da kažem je da je drugi set možda i bacio prvi u senku, zato što nisam znao koje pesme da očekujem. Godhead's lament je bila ogromno iznenađenje, The Lepper affinity i To rid the disease takođe, The Lines in my hand je prezabavna uživo, a Advent idealan izbor što se tiče ranijih radova.
Pored svega, bilo je zabavno onako kulturiška sedeti i slušati bend ovog intenziteta. To je još jedna stvar koja je učinila ovaj koncert jedinstvenim i dala mu specifičan vajb. Naravno, svi su ustali kad je krenuo outro za Deliverance i krenulo je kolektivno headbangovanje.