S obzirom da mi se prethodni album dosta svideo, obrnuh i ovo par puta. Ima baš jebačkih rifova i bubnjar ubija (naravno ne treba ni naglašavati da je produkcija predrkana) i ovaj bend je stvarno talentovan, zato im se s vremena na vreme i vraćam iako su poprilični trendchaseri. Međutim, iz istog razloga me baš i nerviraju, odsviraju nešto do jaja pa onda kao da jedva čekaju da počne neki bljutavi refren, kao da je ostatak pesme tu tek reda radi, umesto da bude obrnuto, da po koji refren samo pojača kad je klimaks. Ne znam kako komercijalno stoje i da li su u tom smislu opravdali ulogu novih stadionskih nada koje im je svojevremeno Roadrunner namenio, ali mislim da su postali taoci Heafya i njegove potrebe da otpeva neki tralala hitić. Ovaj bend bi bio bolji kad bi bio instrumentalan skroz. Ima stvarno super elemenata ovde, al pojedu ih uglavnom buđavi refreni, koji nisu dobri kao na TSATS. Može da se sluša, ok je, ali mislim da od njihove karijere Metallice za milenijalce sada možemo sa sigurnošću da kažemo da nema ništa.