Jump to content

Arcturus


Recommended Posts

Kada čovek sluša Vortexa kako peva ovde, mora da se zapita kako bi stari albumi zvučali sa njim. Jasno je da na Sideshow Symphonies nije imao previše uticaja pri pisanju pesama, budući da je bio takoreći novajlija u bendu, uprkos pozamašnom pedigreu, pa i ranijim gostovanjima (dok je Garm bio za mikrofonom). Možda je upravo zato taj album bio mlak, čulo se da bend više puca na siguricu, nego što se odvažava da uradi nešto nesvakidašnje, nalik svojem uratku na prethodnim albumima.

 

Srećom, bend je, nakon mnogih peripetija, raspadanja i sastavljanja, ovakvih i onakvih izjava – proradio, u potpunom smislu reči. Vortex je tu da utiče kako svojim glasom, tako i samim prisustvom i energijom i da pruži najbolju i najubedljiviju vokalnu izvedbu svoje karijere (možda i karijere benda). Svestranost i fina izbrušenost njegovog glasa (mada, moram priznati da ovako nešto nisam očekivao nakon nastupa na Brutal Assault-u pre tri godine i mnogobrojnih snimaka reformiranog benda) su sveprisutni i svojom jačinom i zajebanošću prevazilaze sva očekivanja.

 

No, nije Vortex jedini faktor. Sverd je na sebe preuzeo i deo gitara tokom snimanja albuma, te sa Knutom čini odličan tandem. Njihovo zajedničko umeće i vizija, računajući i gitare i klavijature, čini drugu polovinu uspeha povratničkog albuma. Preplitanje ideja, suludi aranžmani i njihova nepredvidivost kao da su preuzeti direktno sa La Masquerade Infernale; kao da, uz pomoć nove snage, nastavljaju ludilo koje su odavno započeli i guraju granice eklekticizma.

 

Naravno, sigurno postoje stari fanovi koji se još uvek kunu u Aspera Hiems Symfonia i ne mogu da prebole Garmovo napuštanje ekipe – ali, ako se Arcturian sagleda nezavisno od ličnih naklonosti i istorijskog konteksta, u pitanju je, bez pogovora, najbolji album u karijeri benda. Nema sumnje da će eksperimentalna priroda novog čeda nekoga odbiti pri prvom obrtu, ali trud ponovnog slušanja će se u potpunosti isplatiti, jer, na kraju, zvuči kao Arcturus koji znamo i volimo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meni se sviđaju recimo black metal momenti u prvoj i trećoj pesmi, ima i ludila nekih ali... produkcija. Majko rođena šta je ovo. Zvuči kao Kuruzova noćna mora, kao da troluju jbt. Još sam na sluške slušao, bukvalno uši bole. Jedan od najgore produciranih albuma ikad. Sad se neko možda priseti priče o novom Gardijanu i kaže da sam sebi skačem u usta ali ovo je stvarno ekstrem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

:D

 

 

meni album fino legao

moguće zbog toga što sam pre desetak godina slušao neke 128 kbps ripove Artcurus albuma, pa se navikao na ovakav zvuk :haha:

Dade mi ideju - prvo cu da konvertujem album u 64 kbps, kapiram da ce tako bolje zvucati :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...