Procitao sam sve komentare forumasa, deluje da ima vise pozitivnih reakcija. Zanimljivo mi je da svako ima razlicite favorite za omiljene pesme, nijedna se nije izdvojila za sada, sto je super!
Obrnuo sam diskove jos par puta i dalje sam misljenja da je ovo bas dobar album. Ima neku caroliju, toplotu, ostavlja utisak da su se clanovi benda bas potrudili u procesu stvaranja nove muzike, da su izdvojili mnogo truda i vremena. A opet deluje kao da su sve snimili iz prve, sve zvuci tecno, kao da je inspiracija bila prejaka i da je sve samo od sebe izlazilo. Znam da mi je na prvo slusanje trebala duza pauza izmedju pesama, da bih dosao k sebi od utiska svake prethodne pesme. Mejdeni odavno odstupaju od pristupa tradicionalne strukture rok/metal pesama i meni je to odlicno, ali moram da priznam da mi i dalje fali ovde neki identitet pesama u vidu nekog upecatljivog refrena, ritma, rifova, solaze i slicno... Nesto sto npr. ima ''The Nomad'', tj. ceo BNW gde par pesama takodje nisu po sablonu. Mada mi je ovde na prvu ''The Writing On The Wall'' bas usla u usi, zbog tih elemenata koje sam naveo. Brus se baaas potrudio, nisu kompjuteski ''sminkali'' vokal, vec su kao muzicari starog kova, snimili kako sve zaiste i jeste. Slazem se sa komentarima da su neke pesme mogli da skrate, ali sto kaze moja sestra ''koje? samo mi reci koji deo kojih pesama bi ti izbacio?'' i realno nisam znao sta da odgovorim 😄 Slozio bih se sa njom i da je raspored pesama na albumu mogao biti drugaciji, ali aj' sad, nije to ni bitno.
Generalno ne uporedjujem IM albume u smislu koji mi je bolji/losiji, ali sto se tice ovog i nekih (delova) pesama, apsolutno se slazem da podseca na ''The X Factor'' AMoLaD i ''Virtual XI'', posebno na meni jednu od najdrazih pesama generalno - ''The Clansman'', (kao da je Steve shvatio na LotB turneji koliko je zaista to dobra stvar xexe). Jos bih dodao da ima elemenata i druge polovine TFF-a, delova poput ''When the Wild...'' i ''The Tasliman'', barem meni. Ima tu i ''To Tame a Land'' momenata. Ne znam zasto, ali ''krace'' pesme imaju slicnosti i sa nemackim power metalom, poput ''Age of the Joker'' od ''Edguy''.
Sto se atmosfere tice, na nekim momentima jeste mracniji i tezi album, ali mi se cini da je vise prisutan melodican i osvezavajuci zvuk. Deluje da bi mogao bez problema da se pusti na decije rodjendane :D, jer pored ''Virtual XI'', zvuci mi ''najmekse'' u IM diskografiji.
Omot mi se dopao na prvu, fantastican je, mada mi je previse dva puta za redom da budu omoti crne pozadine sa Edijem u (srednje) krupnom planu, ali izuzev toga, stvarno je dobar. Booklet je super sa vise verzija Edija samuraja i sto svaka pesma ima neki detalj oslikan (nesto slicno Iced Earth-u, mada se oni bas drze teme pesme), ali u drugu ruku, to nekako daje utisak da se radi o konceptualnom albumu, sto ovde ipak nije slucaj.
Odusevilo me je Harisova zahvalnost Noletu, to nisam ni primetio, dok nisam na forumu video. Vec posle skolskih dana sam izgubio interesovanje sta clanovi benda rade u privatnom zivotu, jer me zanima samo njihova muzika ali moram da priznam da mi je drago da se te dve glave poznaju (koliko sam razumeo, cim je Novak u toj zahvalnici). Ipak mi je Stiv muzicar madjionicar, a Novakov sam veliki postovalac, ne ''samo'' njegovog dela na terenu, on je mnogo vise od najboljeg tenisera ikada, zato mi je i drago sto zna da mejdeni nisu ''neki cupavi drekvci, koji drndaju gitare i vriste'', i da oni znaju da Nole nije neki balkanski divljak 😄
Meni svi albumi posle BNW-a nisu legli na prvu, prosto je trebalo vreme da ih vise otkrijem (obicno i vecini ne legnu na prvu, pa ko ih kako shvati posle), i kada ih bolje upoznam vise mi se i svide, ali mi se Senjutsu na prvo slusanje poprilicno dopao. Koliko god voleo bend zbog neverovatnih melodija, ritma, solaza, fantasticnog glasa, ipak mi je njihovo najjace oruzje - tekst, to tek doprinosi kvalitetu, a jos nisam ni uplovio u reci, jer to cuvam kada izgustiram album, pa onda ce biti kao da ga ponovo slusam 1. put, pa sto zuriti.
Citao sam da je Brus najavio da postoje 2 pesme na albumu koje nisu u mejden fazonu. Nisam siguran na sta je mislio, jer je meni ovde sve Iron Maiden i Iron Maiden je sve, jer zaista, cega kod se prihvate, to ispadne nekako prirodno, lezi im. Super je svedociti Mejden eri, s obzirom na godine, za ocekivanje je da je ovo zadnje izdanje, u tom slucaju bi se ispisali smekerski. Ipak Brusu vreme istice za mikrofonom, mada i kao takvom, lepo je ovde odradio posao. Sa razlogom je tu, ima nesto u njegovoj boji glasa, u samoj interpretacji. Sto je neko ovde i napisao, odredjene pesme da su snimljene 80-ih (sa Brusovim tadasnjim sposobnostima i samim tim, brzem ritmu same pesme), bile bi medju hitovima za sva vremena... tako i ja mislim za npr. ''The Red and the Black'', ''Paschendale'', ''Book of Souls'' i slicne.
IM je u svetu muzike, kao Mortal Kombat u svetu ''tepackih'' igrica, koliko god trajala fransiza, ima kvalitet i dalje (sa manjim padovima). Nije njihova muzika za siru masu, ne prave kompromise, vec sviraju sta zele i to je pobeda. Marketing njihov ne bih da komentarisem, drzim se samo licnog misljenja za samu muziku.
UP THE IRONS!