K'o u zlatna dobra vremena 2007e, odradio odlazak naslepo na Helloween (PU) sinoć, bez da se zna lista. Bilo je par temptera na fbooku a bogome i na koncertu sa otvaranjem liste na telefonu pred sam start, ali uspele oči da ostanu devičanske, i da time omoguće najbolje moguće iskustvo za uši i dušu. Moglo je u stvari još jedino da nisu oči morale da izbegavaju razne dignute telefone za snimanje stejdža tokom svirke, ali avaj. Sve u svemu, odlazak na koncert bez znanja setliste (lista rasa?), a sa bez snimanja storija i ostalih ephemeral sranja i dalje najveći melem. I, generalno zadovoljan listom, dobio neke pikanterije koje nikad nisam mislio da ću dobiti. Spucao me je "Twilight of the Gods" skoro pa kao onomad u Bgu kad su otvorili sa Halloween i ubrzo posle March. March sad otvara koncerte, kanda prigodna stvar za slavljenje 40 godina. A Halloween je jako kasno u setu, posle jedno i sat i 40h, tu joj se nisam nadao ič, i još u celoj formi, tako da se vrištalo kao da je 2007a opet. Na temu vrisaka, svi se i dalje solidno drže. Srce mi se i dalje topi kad god Kai zapeva, a takvih momenata je sve manje svakim koncertom. Kiske i Deris se generalno lepo pokrivaju, a Deris pogotovo me i dalje iznenađuje live svaki put, od kad se nekad popravio tokom 2010ih. Kai kad je izašao mi delovao jako čudno, kao da su ga upravo odvojili od vinjaka i sveže ofarbano izgledao, ne znam da l je do mene ili do njega Mislim da su i on i Weiki poneke soloe blago smandrljali, i mora se reći da na kraju Sascha ispade možda i najstabilniji tu. Prijatno me iznenadilo što ipak deluju kao bend, uprkos opštoj prenatrpanosti. Grosskopf i dalje radi svoj comedy lepak nastup gde ako se ne sprda sa nekim u publici, onda se sprda sa nekim od članova benda, sjajna jedna pozitiva od pojave. Bilo je manje spike između pesama, a bio je dobar interval kad su bili samo Kiske i Deris na sceni za akustiku, pa krenulo malo bantera koji je delovao solidno spontano. Ta akustika je isto bila neočekivan izbor pikanterija. A, uprkos dobrim pikanterijama, mora se reći da je u ~2h15 bilo i nekih dud-ova. King kad je krenula posle March npr solidno sam se ohladio, i onda ubrzo Tokyo, za koju sam bio uveren da će biti deo samo japanske setliste, ako je ikad sviraju. Universe sa novog je bila lepa uživo, ove nove Derisove težak meh. A Little i Dr Stein za kraj su meni isto potpuni anti-klimaks, ali pre toga sam se istrošio na Ween i EFF, tako da sam ioanko već bio gotov. Malo isto organizacija može da se popravi, dosta nekih momenata kad ceo bend siđe sa bine, ne znaš jel kraj pa treba da se dereš za bis ili samo treba da krene novi video ili iznose stolice ili nešto treće. Možda da pozajme lika iz Avantasie za directing Čudni kreni-stani momenti svakako, i celokupno video iskustvo jako, jako bezveze. I zadnji gripe što za 40 godina tour nije bilo ništa sa prvog EPa. Nadam se nekom pravom celebration touru nekad, sa većim šaranjem diskografije. Svakako lepo veče, jahaće se ovaj talas power metal uspinuća dugo. 'Ajmo sad sledeće i opet Gamma Ray, Beckless, ne tražim mnogo.