Ako smo prošli album ovuda nazvali podbačajem, ne znam kako častiti ovo čudo od albuma...
Naravno da nema ni govora o nekom pop eksperimentu ili tako nešto, ali jednostavno dosadan i neubedljiv album. Opet dosta nekih jako mučnih pesama za slušanje sa strane tekstova ("Overnight Sensation", "Sucks to be You"), možda i najdosadniji Accept single ikada ("The Undertaker"), a i retki dobri trenuci kad su tu, većina se svodi na neki heard it before momenat, čak i na Tornillo-era momente.
Mislim da mi "The Best Is Yet to Come" jedina koju bih opet pustio sa albuma. Možda bih i "Zombie Apocalypse" da nisam alergičan na zombi tekstove
Sve u svemu, drago mi da smo dobili i onaj run od tri albuma sa Tornillom koji realno niko nije očekivao, tako da na ova druga dva mogu lagano da zažmurim.