Jump to content

Piraterija


Epitaph

Recommended Posts

Presnimavanje i tape-trading su činili uslugu malim underground bendovima tokom 80ih, rezanje CD-Ra a nešto kasnije i empetrica sredinom 90ih su im takođe bili korisni u smislu da bi neki ljudi uopšte mogli da čuju za njih... Međutim, ta vremena su odavno prošla, i danas kad imaš internet i myspace kakvu tu sad promotivnu korist domaćim bendovima mogu da donesu rezanje ili uploadovanje njihovih kompletnih albuma? Nikakva, čini mi se.

Иста ствар ти је и сад, и ја то нећу назвати пиратеријом ако неко не зарађује паре од тога. Докле год то није случај, нека људи деле и нек слушају. Неки ће некад купити оригинал, неки ће можда доћи на неку свирку, није да нема користи.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Problem je u tome sto ti ne shvatas da bend nema nista od toga sto ce mu izdavac izdati album (govorim o situaciji kod nas, a nije mnogo bolje ni "preko"). Na koji nacin izdavac po tebi pomaze svoje bendove? Cak su isle i price da Rock Express trazi pare za izdavanje albuma. Ne znam koliko su tacne, ipak je to rekla kazala. Ja sam svirao u 2 benda koji su izdali za domacu izdavacku kucu. Necu da je spominjem. Jedan je izdao album, drugi demo. Ovaj sto je izdao album dobio je 50 diskova, od kojih nije prodao ni 10, mozda 15, i dobio je odstampane omote uz "Kad ostanete bez diskova, rezite durge, imate omote". Slicno se desilo i sa drugim bendom, jedino ne znam koliko je diskova dobio. Jedini novac koji bend vidi od izdavanja albuma je ako kupis disk direkno od njega, ali taj novac nije ni blizu dovoljan da se bend "okrpi". Eventualno ako kupe nove zice i palice i to je to. Jedini nacin da se zarade pare, jesu svirke i prodaja majica, dukseva i sl. na istim.

 

Osnovno što i underground izdavač treba da ponudi bendu je da mu plati štampanje izdanja i odradi mu, koliko je god u mogućnosti, promociju i distibuciju. Neki koji su u situaciji će čak pripomoći bendu i za troškove snimanja, uraditi mu majice i sl.

 

E, sad, priča oko tih par domaćih izdavača često spada u ono - "srpska posla". Mnogima su poznati ti "uslovi" koje REX daje mnogim bendovima, poznato je da ovde praktično i nemaš izbor UG izdavača (REX nije underground izdavač, ma koliko to delovalo nekome drugačije), a masovno izdavanje albuma na rezanim diskovima je poseban fenomen (za koji sam uveren da ne vodi te bendove nikuda)...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja se najradije ne mešam u ovakve rasprave, ponajviše zato što je većina osoba kad daje argumente najblaže rečeno neifnormisana, i onda dođe do situacije da se raspravljaš sa nekim ko je jako žestok a ne zna baš šta priča. Ali neke stvari na temi su stvarno toliko besmislene da bih samo kratko napisao:

 

1. Izdavanje albuma za diskografsku kuću je bitno jer VALIDIRA bend.

To jest, argumenti tipa "Čemu to služi, ništa ne zaradi bend, možeš tako i sam da umnožiš su debelo besmisleni. Evo nađite telefon redakcije nekog TV-a i pozovite pa recite, "ja imam bend, sami smo umnožili, možemo li gostovati kod vas u emisiji", pa ćete videti šta će vam odgovoriti. Ne moram objašnjavati da bi "Mi smo ti i ti, izdali smo upravo za .... (ime izdavačke kuće)" čini stvari daleko ozbiljnijim i otvara mnoga vrata, i po pitanju medija i po pitanju drugih stvari. Bend koji ne može da dobije nikakav deal za izdavanje se uglavnom smatra nedovoljno kvalitetnim, čim ga niko neće.

 

2. Ako izdavačka kuća ne prodaje CD-e nekog benda, neće im izdati sledeći album, i teže će se odlučiti da izda album nekom sličnom bendu.

Dakle, ako nema prodaje, nema albuma, ili ih ima manje, ako ih ima manje i ako se ne prodaju ima i manje medijskog prostora, ako nema medisjkog prostora, nema emitovanja, i ima manje publike itd.

 

Naravno nisam nihilista, ne mora neko da kupuje disk koji mu se ne sviđa da bi "podržao scenu", ali je priča "Neću da kupim domaći disk jer to ionako ide izdavačima" u najmanju ruku bezobrazna. Ako ne kupite domaći disk, bendu neće biti produžen ugovor, neće dobiti priliku za sledeći album, neće mu pustiti reklamu na TV-u, automatski će manji medijski prostor uticati na to koliko ga ljudi sluša i to je to. Jednostavno piraterija oštećuje bend čak i ako ne dobija ni dinar od prodaje. Ljudi su recimo često negativni kako izdavačke kuće ne vole metal, a to je neistina. Ako bi bar polovina izdanja metala mogla da se približi cifri od samo 1000, i veći izdavači kao PGP bi bez ikakvih problema izdavali albume ekstremnog metala. Dakle prodaja i interesovanje utiču na sliku o nekoj vrsti muzike, i beznačajnost metala se ovde dobrim delom ogleda i u tiražima. A svi znamo da na tiraže ne utiču izdavačke kuće, već oni koji kupuju CD-e, zar ne?

 

Konačno, momak iznad je lepo rekao da samostalno izdavanje uglavnom ne vodi nikuda, i to je u 99% slučajeva tačno. Čisto da se pomene da neko ne bi počeo sa pričom kako može bend i sam da izda album. Ne može a da rezultat bude adekvatan, a ako neko ne zna zašto je to tako nek razmisli.

Edited by Dushan S

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Dushan S:

 

Apsolutno se slažem, samo bih te malo dopunio jer si objasnio kako funkcioniše cela stvar u jednoj malo više mainstream priči. U okviru jedne underground metal/hardcore/punk/whatever priče ona ide istim tokom kroz drugačije detalje:

1. Izdavanje albuma za diskografsku kuću je bitno jer VALIDIRA bend.
Tačno, a ova stvar takođe važi i za underground.

Pošto pričamo i o ovdašnjem raširenom fenomenu da se izdaju albumi na narezanim CD-R diskovima, ja mislim da to bendove skoro nikuda ne vodi. Kad imaš ŠTAMPANI CD ili vinil to znači da imaš i materijal koji je bez sumnje validiran kao album. Kada je to CD-R, on je album tek onako "samo usmeno" jer se ne nalazi na adekvatnom formatu pa je više kao kakav li luksuzno upakovani promo ili demo.

 

Bez namere da nekoga vređam, ali mislim da kad bend ide s namerom da snima album mora da i do kraja insistira na tome da nađe izdavača koji će mu za taj ALBUM obezbediti i njemu adekvatan format, tj. štampani disk.

 

Mislim, kad se radi o domaćem bendu koji mi se sviđa, kupujem ja i te zvanično izdate CD-Rove, ali je tu problem što se tiče stranaca. Oni će ga kao takvog jednostavno prevideti pri kupovini albuma, a distroi uglavnom neće biti zainteresovani da ga imaju na svojoj listi.

 

Jednostavno, kad bend i izdavač izbace album kao CD-R, nisu ni svesni koliko su u startu diskvalifikovali njegovu prodaju i eventualni proboj benda van Srbije. A da je potrebno našim UG bendovima da tiraže svojih izdanja prodaju i kod underground publike van Srbije, mislim da je to valjda svima jasno.

2. Ako izdavačka kuća ne prodaje CD-e nekog benda, neće im izdati sledeći album, i teže će se odlučiti da izda album nekom sličnom bendu.
Tačno, uz dodatak da ta situacija mnogo teže padne underground bendovima i izdavačima. Malog UG izdavača drži par ljudi (ili čak samo jedan čovek) iz hobija te se ne vode time da izdaju nešto komercijano na čemu bi mogli da zarade već se vode po svom ukusu da pruže afirmaciju malim bendovima koje vole. Kad takav izdavač recimo pukne kintu da bi odštampao album jednog benda a on se uopšte ne prodaje, to može da ga dovede do situacije da uopšte ne može da objavi album drugog benda koga je nameravao, ili čak do gašenja samog labela.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

To jest, argumenti tipa "Čemu to služi, ništa ne zaradi bend, možeš tako i sam da umnožiš su debelo besmisleni. Evo nađite telefon redakcije nekog TV-a i pozovite pa recite, "ja imam bend, sami smo umnožili, možemo li gostovati kod vas u emisiji", pa ćete videti šta će vam odgovoriti. Ne moram objašnjavati da bi "Mi smo ti i ti, izdali smo upravo za .... (ime izdavačke kuće)" čini stvari daleko ozbiljnijim i otvara mnoga vrata, i po pitanju medija i po pitanju drugih stvari. Bend koji ne može da dobije nikakav deal za izdavanje se uglavnom smatra nedovoljno kvalitetnim, čim ga niko neće.

A jel to posao izdavaca ili tvoj posao da zoves redakciju? Ako mislis sve to sam da odradis, onda napravi autorsko izdanje (nemoj da mi kazes da je to tesko). Ako si sposoban, imas veze za gostovanja i nastupe, sta ce ti onda izdavac??

Stampani disk ili CD-R, koja je razlika?

U ceni, je velika, u kvalitetu i nije. Naime, master se u fabrizi nareze veoma velikom brzinom i podlozan je greskama. Recimo disk od Ekatarine, Bootleg Blues, sad mi ne pada na pamet jos originala, (rade se u istoj fabrici gde i metal) i imaju greske.Presovani disk, bi trebalo da ima duzi vek trajanja, ali i to je sumnjivo. Sada mozes na CD-R da uradis za male pare istu stampu kao na presovanom disku i da izgleda "profi". Razlika je samo u onoj cinjenici da za jedno treba novac i kao je ozbiljno a drugo dosta manje kosta i samim tim je neozbiljno. Ja kao konzument sam za presovani CD, ali uradjen korektno, ali se ne ljutim ako kupim CD-R za normalan novac.

Problem je sto vi kao muzicari ne shvatate da kaskate za tehnologijom. Nekada ste bili hendikepirani limitom LP ploce koji je bio oko 44 min. Kasnije kada je dosao disk, pojavio se problem, kako popuniti 74 ili 80 minuta. Neki su se muzicari odlucili za "nikako". Drugi su pravili hibridne diskove auido/pc tako da su popunjavali spotovima ili nekim drugim materijalom.

Diskovi idu u istoriju, vise nema vremenskog limita, daj nesto vise, animiraj i privuci kupca.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nekada ste bili hendikepirani limitom LP ploce koji je bio oko 44 min.

Ко уме да прави музику и добре песме, ово уопште није хендикеп. Добри албуми и не треба да трају дуже. Људи који слушају неки албум у континуитету после 45 минута изгубе пажњу. Сем тога, на плочу може да стане до 60 минута.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ко уме да прави музику и добре песме, ово уопште није хендикеп. Добри албуми и не треба да трају дуже. Људи који слушају неки албум у континуитету после 45 минута изгубе пажњу. Сем тога, на плочу може да стане до 60 минута.

Bio je hendikept u smislu da bi hteo da stavis na album jos jednu ili dve pesme da zaokruzis nesto, a nisi mogao. Nisam ni mislio da album traje 74 min, vec da se popuni sa necim. 100 % se slazem da se izgubi paznja. Pa sad da ne ulazimo u diskusiju za plocu, kolko se secam da je bilo nagurano najvise 28 min po strani, ALI to nije bila muzika sa dinamikom, u sta spada vecina muz ostvarenja. Da pojasnim, mozes da stavis neku ambijentalnu muziku, ali nikako metal, rock,pop, operu...Ali stvarno na 90% ploca je bio limit od oko 22 min. E da tu su pauze izmedju pesama...nije bas bilo jednostavno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Само још једна ствар, у време када су плоче биле доминантне продаја је углавном била довољно добра да си евентуално преостатке могао комотно да објавиш на неком ЕП издању пар месеци касније и да не бринеш хоће ли се то продати или не.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Само још једна ствар, у време када су плоче биле доминантне продаја је углавном била довољно добра да си евентуално преостатке могао комотно да објавиш на неком ЕП издању пар месеци касније и да не бринеш хоће ли се то продати или не.

Jeste u pravu si, ali, singlice i EP su kupovali fanovi. Nekada su se singlice izbacivale kao test. Mnoge grupe (ne mislim na metal) su ostale samo na jednom singlu, jer jednostavno se nije pokazalo interesovanje da bi se ulagalo u LP. Bilo je to neko srecno vreme. Covek udje u prevoz sa gomilom ploca, a ti mu kulturno ustupis mesto, sada ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Само фанови су и куповали албуме и то они који су били при лови. Остали су снимали на касете.

Био је пре десетак година занимљив текст у Рок Експресу где је неко кукако што не постоје синглице, јер би тако и данас мање-више могло да се види ваља ли неки бенд нечему и не бисмо били затрпани гомилом смећа. да није цела дискографска индустрија овако пукла, то и не би било толико лоше радити, барем за бендове који желе да издају преко издавача.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Stampani disk ili CD-R, koja je razlika?

Pa, razlike su velike i vrlo očigledne.

Prvo, CD-R može da se izpirateriše dok štampani CD ne može. Zbog toga je taj štampani CD jedan opšti standard za album, a CD-R to nije. Dalje, štampani CD je mnogo istrajniji i izdržljiviji od običnog rezanca.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Само фанови су и куповали албуме и то они који су били при лови. Остали су снимали на касете.

Био је пре десетак година занимљив текст у Рок Експресу где је неко кукако што не постоје синглице, јер би тако и данас мање-више могло да се види ваља ли неки бенд нечему и не бисмо били затрпани гомилом смећа. да није цела дискографска индустрија овако пукла, то и не би било толико лоше радити, барем за бендове који желе да издају преко издавача.

Mislim da su se u velikoj meri kupovale ploce. Ja licno ima i originalnih kaseta (licenciranih). Ja sam mahom snimao na kasete nesto sto ne mogu da kupim ili presnimim od nekog neku kompilaciju da se ja ne patim. A priznajem da sam dosta snimao sa radija i sam pravio kompilacije, mahom neki aktuelni rock.

 

Pa, razlike su velike i vrlo očigledne.

Prvo, CD-R može da se izpirateriše dok štampani CD ne može. Zbog toga je taj štampani CD jedan opšti standard za album, a CD-R to nije. Dalje, štampani CD je mnogo istrajniji i izdržljiviji od običnog rezanca.

Ne znam u kom si smislu mislio da stampani CD ne moze da se izpiraterise? Ako kupujes na ulici i ne ocekujes original. Malo mi pojasni to. Tacno je da je stampani cd izdrzljiviji, ja sam cak i neke prao, ali sam isto tako prao i Taiyo Yuden, koji pravi za Verbatim (to su ti oni Verbatim u boji). Sta cemo sad? Kod nas je rezanac sinonim za NO NAME. Probaj da operes neki bugarski koji se prodavao '97, 98...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Stvar je u tome da kad je album objavljen na CD-R može se dosta lako izpiratisati njegov pravi FIZIČKI format. Kada je u pitanju štampani CD, to ne možeš da uradiš i dobiješ još jedan "original"... Prvo, treba ti dosta novca za tako nešto, a i da imaš taj novac, opet ne bi to mogao da uradiš jer nemaš dozvolu za autorska prava koju bi morao da podneseš da bi ti ti diskovi uopšte bili odštampani.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ono sto Odelao pokusava da kaze je to da CD-R koji se presnimi moze da se predstavi kao original i time neko moze da misli da kupuje original, a u atvari kupuje piratsku verziju, dok je kod stampanih (odnosno stancanih ili bolje reci presovanih) diskova to tesku uraditi.

Edited by Sisus

Share this post


Link to post
Share on other sites

Stvar je u tome da kad je album objavljen na CD-R može se dosta lako izpiratisati njegov pravi FIZIČKI format. Kada je u pitanju štampani CD, to ne možeš da uradiš i dobiješ još jedan "original"... Prvo, treba ti dosta novca za tako nešto, a i da imaš taj novac, opet ne bi to mogao da uradiš jer nemaš dozvolu za autorska prava koju bi morao da podneseš da bi ti ti diskovi uopšte bili odštampani.

Zasto bacati novac na izradu presovanog CD-a, kada za taj novac moze da se napravi isti tiraz sa bookletom od 30 strana, koji se opet nikom ne isplati da kopira. Da li je bolje imati u ruci presovani CD sa 2 lista ili CD-R sa bookletom od 30 strana, na kom ces pokazati i neku drugu dimenziju umetnosti sem muzike.Konkretno : ulozis 600-700 eura za 500 kopija presovanog CD-a. Realno taj ti tiraz nije potreban ali manje nije izvodljivo stampati. Umesto toga ti napravis 200 kopija, sa mnogo bogatijim bokletom i jos ustedis novac. Kopiranje nije moguce jer kopiranje bookleta zahteva veliko zezanje...gde je problem?U piratskim fabrikama ne treba dozvola. Ajd sad ces da me pitas gde ima piratiskih fabrika?

Ono sto Odelao pokusava da kaze je to da CD-R koji se presnimi moze da se predstavi kao original i time neko moze da misli da kupuje original, a u atvari kupuje piratsku verziju, dok je kod stampanih (odnosno stancanih ili bolje reci presovanih) diskova to tesku uraditi.

To moze ako kupujes negde na ulici ili nekom sumnjivom mestu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zasto bacati novac na izradu presovanog CD-a, kada za taj novac moze da se napravi isti tiraz sa bookletom od 30 strana, koji se opet nikom ne isplati da kopira. Da li je bolje imati u ruci presovani CD sa 2 lista ili CD-R sa bookletom od 30 strana, na kom ces pokazati i neku drugu dimenziju umetnosti sem muzike.Konkretno : ulozis 600-700 eura za 500 kopija presovanog CD-a. Realno taj ti tiraz nije potreban ali manje nije izvodljivo stampati. Umesto toga ti napravis 200 kopija, sa mnogo bogatijim bokletom i jos ustedis novac. Kopiranje nije moguce jer kopiranje bookleta zahteva veliko zezanje...

CD-R? Pa tako ljudi i mahom rade ovde, što je tužna slika. Svi ti albumi što su objavljeni kao rezanci tim bendovima ne mogu da donesu gotovo nikakvu korist za neki eventualni diskografski proboj van Srbije.

 

Gotovo pa svakome je od bookleta jako lako napraviti njegovog pirata koji je maltane isti kao original. Sve što ti treba je jedan pristojniji skener, malo đuskanja po fotošopu, a onda ga odneseš u štampariju da ti odrade te piratske omote (možda ti čak ni to ne treba ako imaš neki ultradobar laserski štampač). Zatim kupiš nekoliko praznih diskova, odneseš ih da ti na njima urade štampu koja je na disku, onda narežeš taj album...

 

...i eto - imaš svoj sasvim dobro urađeni original koji je u stvari pirat. Ako imaš svoju radnju ili držiš distro možeš komotno da ih prodaješ a da ljudi ni ne provale da su kupili pirate!

 

Sa normalnim, fabrički urađenim diskovima takva neka priča je u startu eliminisana. Kad kupim takav CD ili vinil nema sumnje da sam kupio album. Kad pak kupim CD-R mogu da se zapitam da li sam ja to kupio album ili promo, demo, bootleg... a iako je to vrlo malo verovatno, možda su mi uvalili pirata, ko zna?

 

gde je problem?U piratskim fabrikama ne treba dozvola. Ajd sad ces da me pitas gde ima piratiskih fabrika?

Te piratske fabrike je držala mafija. Danas se mafiji te ilegalne fabrike čak uopšte ni ne isplate, a 90ih su se npr. masovno kupovali "bugari" jer su nama balkanskoj sirotinji tada odrađivali posao koji nam sada odrade download s interneta (koji tada nije postojao) i obični CD-R rezači (koji su tada bili luksuz i velika retkost)...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odelo,

Nisam ni ocekivao da ces nesto pametno da mi kazes.Ima milion nacina da se napravi originalan omot, da se spreci kopiranje. Jedan od tih je, stampa na papiru za uvijanje, stavljanje suvog ziga,plastificiranje....Dovoljno je da napravim stancnu koja ce imati neku kerefeku.

Dosli smo do toga da ti razmisljas kao kupac a sve vreme pricas o nekoj produkciji. Ja hocu da ukazem da postoji nacin da se odradi nesto jeftinije a pristojno. Jos jednom te pitam, da li je bolje fabricki CD sa 2 strane ili CD-R sa 30 strana knjizice?

Ok, ilegalni presovani diskovi se ne rade :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Gotovo pa svakome je od bookleta jako lako napraviti njegovog pirata koji je maltane isti kao original. Sve što ti treba je jedan pristojniji skener, malo đuskanja po fotošopu, a onda ga odneseš u štampariju da ti odrade te piratske omote (možda ti čak ni to ne treba ako imaš neki ultradobar laserski štampač). Zatim kupiš nekoliko praznih diskova, odneseš ih da ti na njima urade štampu koja je na disku, onda narežeš taj album...

А ко ће толико да се цима да направи тако нешто за бенд који сасвим сигурно не продаје много и од кога не може да се заради? Главни мотив пиратерије је лака и брза зарада.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odelo,

Nisam ni ocekivao da ces nesto pametno da mi kazes.Ima milion nacina da se napravi originalan omot, da se spreci kopiranje. Jedan od tih je, stampa na papiru za uvijanje, stavljanje suvog ziga,plastificiranje....Dovoljno je da napravim stancnu koja ce imati neku kerefeku.

Dosli smo do toga da ti razmisljas kao kupac a sve vreme pricas o nekoj produkciji. Ja hocu da ukazem da postoji nacin da se odradi nesto jeftinije a pristojno. Jos jednom te pitam, da li je bolje fabricki CD sa 2 strane ili CD-R sa 30 strana knjizice?

Ok, ilegalni presovani diskovi se ne rade :)

E, sad i ti preterujes. Stampa na kvalitetnom papiru (kunstdruku) i to u 4 boje, suvi zig, stancanje i jeftino ne idu u istoj recenici.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nemoj biti seronja. Najlakse je nesto napisati pa otici. Ja pokusavam lepo da razgovaram.

 

Sta ako nemam stancnu? I ona kosta. Cena stampanja zavisi od tiraza, niko ti ziv nece dati cenu po komadu, a da ne zna tiraz, pod uslovom da stampas u pravoj stampariji, ne u nekom kopi centru. Ima tu jako puno fiksnih troskova. Suvi zig mi nije potreban, a nije ni stancanje (stvarno me zanima sta si hteo da odstancas na bukletu? Mozda koju stranu ili sta? Ozbiljno pitam, nije mi namera da zajebavam), ali si to ti prvi pomenuo, ne ja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...