Jump to content

Symphony X


Recommended Posts

i tako, progresiv metal postade žešći oksimoron.

 

 

toliko muzičko umeće i sva tehnologija ovog sveta kurcu ne vrede ako nemaš pesmu

 

Meni je samo smesno kako su svi na ovoj temi pljuvali Paradise lost, a sada dizu u nebesa album koji se nista ne razlikuje :haha: (cak je mnogo dosadniji)

meni je i taj bio smeće u poređenju sa oldschool-om

  • Downvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meni je samo smesno kako su svi na ovoj temi pljuvali Paradise lost, a sada dizu u nebesa album koji se nista ne razlikuje icon_smile.gif (cak je mnogo dosadniji)

 

Ovako ... ne samo što sam 100% siguran da lično nikada nisam pljuvao PL nikada ni bilo gde ( male negativne kritike oko solaža i vokala možda,ali nikako pljuvanje jer je album odličan ), već sam 99% siguran da niko od fanova SyX-a nije taj album popljuvao jednim postom.E tako je bilo i za Oddysey i za V ako se dobro sećam, svi su bili odušljevljeni albumima, a ovo je prvi put da neko pljuje SyX zbog novog izdanja.

Još jedna interesantna činjenica ovde je, da ljudi koji prate SyX 10+ godina uglavnom imaju negativne kritike ( generalno prvi put negativne kritike prema nekom izdanju benda ) prema novom albumu, dok album uglavnom gotive ljudi koji su otkrili SyX sa PL-om.Ništa negativno ni o kome,samo proste činjenice.

  • Upvote 1
  • Downvote 6

Share this post


Link to post
Share on other sites

sta znam, ja gotivim i stare i nove albume, imam dosta drugaciji pogled na to od vecine progera.

Isto tako i za DT, gotivim i nove albume, iako kapiram sta vama nedstaje u odnosu na stare, i da je to veika promena i sam pristup muzici. Meni je recimo Octavarium vrhunski album.

Ne volim bas da se bend totalno zadrzi na jednom nivou i da bar nesto ne menja. OK 3-4 albuma na istu foru, pa udri nesto novo. promeni gitare, malo nacin pevanja, ubaci malo elektronike, efekte, bla bla bla...

 

Ono sto meni smeta je kad se izgubi raznovrsnost na albumu. Za moj ukus je neprihvatljivo da na dobrom prog albumu nema i zescih stvari, i balada, pozeljan je po neki epic od 10+ min.

Poslednja dva SyX albuma su poprilicno izgubila na tome, evo ovaj poslednji ima u sustini jednu takvu stvar When All Is Lost, sve ostalo je na isti kalup. Ali su ipak oprzili do maksimuma, i tesko da mogu da zamislim bolje prangijanje. Jednostavno su najbolji u onome sto rade.

 

Recimo Threshold, to su meni savrseni albumi, jer tu ima svega i svacega, a skoro svaka pesma na albumu je kvalitetna. Pravi prog, ali nikako nisu tapkali u mestu.

 

Nisu poslednja dva SyX torta sa 4 fila, ali i dalje albumi rade (mada vidim ne svakoga, vecinu da). Rifovi kidaju, zestina je tu. A tu je i When All Is Lost da podseti da Rusell moze i tako da peva i ne razumem sto nije mogla jos 1 ili 2 pesme na taj fazon, eto to je mozda neka moja zamerka albumu.

 

:pivopije:

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Neznam zasto je svima ovaj novi album toliko los ali meni je album bolji od PL-a. Slusam SX vec 10god. i sa svakim albumom sam imao problema da svarim na prvu. Sama cinjenica da ne mogu zavoleti album na prvu loptu meni daje vise nade nego da sam ga poslusao i odma skontao sve, takvi albumi brzo postanu dosadni. Ovaj album je slojevitiji od proslog tako da ce proci jos mnogo vode ispod mosta dok ja odustanem od preslusavanja.

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne razumem kako mogu da vam budu toliko niska ocekivanja za omiljene bendove. ja se vazda smorim ako teki moj omiljeni bend ne izda album u rangu svojih najboljih. Ne znam da li sam ikad rekao "fino je, prosecno, slusace se dosta"

Share this post


Link to post
Share on other sites

ja ne shvatam ljude koji će sad sebe siliti na beskonačno preslušavanje albuma koji im se u suštini baš i ne sviđa, ali eto, fan sam, pa moram, na kraju će mi se možda i dopasti, kurca, bato, pustiću divine wings, zajebi me te priče

Share this post


Link to post
Share on other sites

šta znam, nije me nešto zapanjio album, ima tu dobrih momenata, par dobrih pesama, ali mnogo slabiji prvi utisak u odnosu na PL na primer. bubnjar krade sam sebe sa prošlih albuma, a romeo pokušava da 'metalizira' neke rokerske rifove u svom brzom i nervoznom fazonu (ovo je i dobro i loše). generalni je utisak da dok slušam album svaki čas imam utisak kao da se podvlače neke deonice sa starih albuma.

 

when all is lost mi je pregenijalna stvar.

Edited by bradilko
  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Konačno da nažvrljam koju o albumu, trebalo mi je dosta slušanja da bih mogao da formiram neko konkretnije mišljenje, pa evo kako ono izgleda.

 

Ono što stoji kao činjenica je to da je Iconoclast po zvuku i stilu očekivani nastavak (ili možda bolje reći naslednik) Paradise Lost-a. Ne mogu da kažem da li mi je bolji od istog ili ne, ali raznovrsniji jeste svakako, što smatram plusom. Međutim, ono što meni baš nedostaje na albumu (a za šta sam se iskreno nadao da neće izostati) jesu ti neki momenti „starog“ SyX-a, neke karakteristike koje su ih krasile upravo do PL-a. Tu, pre svega, mislim na više melodičnosti, više neoklasike, zatim ona njihova čuvena višeglasna pevanja, po koja orkestracija, a sa druge strane manje agresije (naročito u pevanju).

 

Što se samih pesama tiče, favoriti su mi The End of Innocence i Light up the night. One su me, pre svega refrenima, najviše asocirale na taj stari SyX stil. Istakle su mi se još i Children of a faceless God, When all is lost, Prometheus i recimo Electric Messiah, a ostale su mi... onako. Dve stvari koje mi se baš ne dopadaju na albumu jesu refreni pesama Iconoclast i The Lord of Chaos, posebno mi tekstovi tu smetaju, baš su mi... „plitki“, jbg. Dalje, tu su i neki za mene neočekivani momenti, kao npr. jedan instrumentalni deo u stilu Dream Theater-a u pesmi Iconoclast ili sam uvod pesme Reign in Madness.

 

Sve u svemu, Iconoclast kao celina jeste dobar, ali sam ja ipak priželjkivao nešto malo drugačije, nešto što bi u odnosu na PL bilo bliže starom stilu Syx-a i zbog toga ne mogu da kažem da sam nešto impresioniran albumom. Daleko od toga da je loš ili nezanimljiv, ali istovremeno nije ni naročito blizak onome što bih želeo da čujem od SyX-a i zbog čega sam, u krajnjoj liniji, i počeo da ih slušam i volim. Slušaću ga svakako i dalje, ali ne očekujem da će mi se mišljenje nešto drastično promeniti.

 

Jbg, hteo sam u par rečenica ovo, a ispade esej... xD

  • Upvote 4
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne znam dal sam ovde pisala misljenje. Album kao album jeste dobar, ali sam od takvih muzicara ocekivala vise. Znam razmazena sam po tom pitanju, ali ko ih sisa, oni su me razmazili starim albumima. Doduse nerealno je ocekivati da novi vise podseca na stare radove, nego na paradise lost.

Sve je super uradjeno, ali ostaje taj osecaj da je moglo mnogo mnogo bolje.

Ne vuce me preterano da ga slusam opet i opet, da ne spavam par dana nakon sto ih nabavim da bih sto vise slusala, sto su njihovi albumi izasli do 2002 itekako radili.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da bi trebalo malo oladiti od toga poredjenja sa starim albumima i prizeljkivanju nove "Petice" ili Divine-a jer ako uporedimo SyX i neke druge prog bendove mozemo samo da budemo ponosni na njih sto nisu ukenjali (na nasu srecu) niti jedan njihov album sa nekim nepotrebnim eksperimentima. Ja sam prilicno zadovoljan sa ovim albumom, sta vise i vise nego sa PL-om, tako da sam ja zadovoljan i da ovako nastave da napreduju i na narednih 8 albuma.

  • Upvote 6

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Mene bas ovaj album lega sve vise iz slusanja u slusanje. Nije mi bolji od PLa, iako jes' neki mracniji nastavak na isti, i realno mi jos uvek na 'top listi' se koprca medju, ukupno, slabijim izdanjima benda, ali gledajuci ovu godinu (pa i proslih par) svakako je i takav medju kandidatima za album godine.

 

Ono na sta se najvise kuka, tekstovi i pevanje, tu se slazem. "Iconoclast" je prvi i najbolji primer. Ova pesma da ima neki dobar, da je pevaju masine u crkvi, refren bila bi medj' najboljim SyX pesmama, ovako...jebote kako me nervira refren. Freedom Call je zvao, 'oce svoj tekst nazad. Pevanje, 'ajde, i nije mi toliki trn kao tekstovi, ali takodjer glasam za to da mu ga smanji sa agresijom i damu ga po lepoti. Sl. i sa mjuzom, ali 'ajde vremenom sam se navikao na panterizaciju.

 

I na konto price, tj. kukanja 'nisu izdali dovoljno dobar (hrabar) album kako sam ja zeleo', jebiga, to je prica stara kol'ko sam metal, nece bend uvek da svira samo za tebe. Da je ovo linija manjeg, catchier, otpora, verovatno, ali jebiga, cinjenica je da moze da se uziva u albumu. Heavier je, less proggier je... ali dobar je, jebite se naucnici.

 

Flow albuma mi je definitivno daleko bolji u 1Cd varijanti (tj. bez Light, Riegn i Lords), i inace bih od tih "bonusa" samo "Light" ostavio na album, luda pesmice, bez ove druge dve svakako moze da se zivi.

  • Upvote 4

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Pa dobar mi je ovaj novi Symphony X, sta znam... Ne djeluje mi kao stilski klon nekog od njihovih ranijih albuma, pa bi mu to bio svakako plus. Tu je negdje izmedju The Odyssey i Paradise Lost. Ne ostavlja toliko taj catchy utisak kao Paradise Lost, a opet nije mi ni toliko tezak i komplikovan kao The Odyssey. Svidja mi se sto pjesme uglavnom gruvaju, od prve do posljednje, jedino "When All is Lost" je malo sporija, ali daleko od klasicne laganice. Onako, dosta agresivno orijentisan album, sa dosta cvrstine. Skinuo sam double CD verziju i samo sam nju i slusao. Pjesme sa drugog diska su mi nekako i najbolje, a ubjedljivo najbolja na albumu mi je "Light Up the Night", nekako me podsjeca na starije Symphony X radove. Odmah iza nje bih stavio naslovnu "Iconoclast", takodje sjajna pjesma.

Dobar album, ne najbolji u njihovom opusu, ali opet dobar.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Konacno i ja preslusah album po prvi put. Iako ne mogu mnogo da kazem posle jednog preslusavanja, ali utisak mi je vise pozitivan nego negativan. Zamerke su sto su skoro sve pesme na isti fazon i sto su heavy riffovi previse gurnuti u prvi plan. Takodje cu se pridruziti onima koji kazu da Allen moze mnogo bolje od ovoga, jer stvarno moze.

 

Ono sto je ipak vrlo obecavajuce, je da mi nije bilo dosadno dok sam slusao, iako je album veoma dug. To mi daje nadu da ce mi se album svidjati sve vise i vise. Jedina pesma koja mi je odmah uhvatila paznju i koju sam posle prelsusavao vise puta je When All Is Lost. Genijalna stvar.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...