Jump to content

Opeth


Baal

Recommended Posts

A sto se tice growla u sledecim albumima mislim da ce to sve manje i manje da praktikuje jer ga stizu godine i ne moze to da radi doveka. A i primetili ste razliku growla sa Roundhouse i sa Royal Albert Hall.

Što se njegovog growla tiče, samo poslušaj novije Bloodbath live snimke i sve ti je jasno.

da ali to što ne može (ne želi) više da growluje kao nekad nije razlog da sama mjuza ne bude žestoka.

Savetujem da odete par stranica unazad i pronađete intervju koji je dao za Face Culture. Tu je rekao da je problem tehničke prirode, jer se zajebavao sa čepovima za uši i sluškama, te ga je to omelo u izvođenju growl-a, budući da je ranije uvek išao "na živo", iz sve snage.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vratih se sa dvodnevne sesije slušanja novog albuma u izolaciji i punoj koncentraciji pa da kažem - meni Heritage briljantan. I savet - probajte da ga ne slušate u pauzama trolovanja po yumu i skidanja novog gigabajta muzike nego stvarno da ga slušate i da uvidite šta se dešava. Malo se teško privići na novo ruho ali meni je ovo baš trebalo. Watershed je bio vrhunac tog klasičnog Opeth zvuka, odatle je moglo samo nadole i Mikael je to shvatio.

Apropo optužbi o solo projektu - Opeth je manje-više solo projekat celog svog postojanja pa ne vidim da je pre bio to neki problem. U stvari pre je bio glavni problem što se ne menjaju a sad kad su to uradili to je problem :lol:

Produkcija i zvuk je perfektna, svaki član se čuje kristalno, malo se igralo sa zvucima kako se to nekad radilo, nije standardna postavka pa kapiram što ljudima može da smeta.

Optužbe da se prati 70's trend mi opet ne stoje, i mislim da je smešno porediti na bilo koji način Graveyard sa Opethom što recimo Lelekeš pomenu. Graveyard koliko god dobar bio je tribjut Zeppu i sličnima, svi ti bendovi imaju klasične strukture pesama i piče što je drugi već smislio, a Heritage kombinuje prog, jazz, ambient, metal, rock i štatijaznam u nešto nečuveno dosad (u stvari, možda i postoji ovakav album, uputite me, ja bar ne znam). Jedina na granici je Slither ali kako je ista tribjut Diu oprašta se.

Intro je odličan, a i outro, imaju svoje mesto i svrhu.

Kompozicije i aranžmani su izvan ovog sveta, Mikael je napravio mikro svetove u pesmama od 6 minuta.

Sve u svemu, 10/10.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Slusala sam ga vec par puta i nista ne mogu da zapamtim.

 

а то је лоше за ову врсту музике?

 

 

обрнуо сам албум три-четири пута, сада студирам песму по песму. famine заразна, nepenthe ми као неки нацрт/скица песме, али не могу да избацим вокал из главе

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jbg, nije ovo album za jutarnju kafu dok gledas sta ces sledece da skines, treba mu posvetiti paznju, al zato je nagrada ogromna.

 

kakva nagrada :)

A raniji albumi Opetha su pitki i slusaju se uz jutarnju kafu...

Nemojte sad prosipati neke umotvorine, na ovoj temi su uglavnom stari fanovi Opetha i ljubitelji proga. Znaju svi kako se slusaju albumi i da cesto ne ulaze na prvu drugu i trecu loptu.

Sad kao mi smo slusali album 10 puta i super je a vi sto ste slusali 2-3 puta niste se dovoljno potrudili za nagradu :)

 

Opeth se dosta promeni ovim albumom i normalno je da se nekome vise svidjaju stariji albumi, ja postujem svaciji ukus.

  • Upvote 4

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hahaha, potpisujem sve od DBrave-a..kao da gledam svoje rechi. Ovaj album je daleko manje kompleksan za slusanje nego jedan orchard ili morningrise ako cemo pravo, nemojte sad te fore kao da smo mi na opeth dosli sa godsmack-a. Prosto, nekome se svidja nekome ne, i to je to. Ali ne kapiram kako je Watershed vrhunac starog Opeth zvuka, pre ce biti zenit, i pokazatelj da novi opeth i pored cinjenice da i dalje mika radi 99% svega nece biti onaj isti kao stari.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mikael ne zna da napiše pesmu.

Nikada ili retko kada je uspeo da sastavi nešto što ima početak i kraj ("Bleak", na primer).

Naravno sada će neko reći da jedem govna, ali to ne menja činjenicu da kreni-stani, malo rifovi-malo lagano, malo klin-malo growl formule nisu vrhunski aranžmani, već gomila divnih delova zbacani u jedno.

Ja opeth slušam zbog te lepote, atmosfere i baš zbog tih kontrasta.

Toga na ovom albumu fali. Ipak je u pitanju solidan pokušaj koji samo u poređenju sa velikanima prog. rocka nema šta da traži. i to ne samo sa bendovima iz 70tih. Jedan Pure Reason Revolution šije ovo lagano.

 

Ako nastave ovim putem za očekivati je da vremenom dobiju na prefinjenosti koja je, recimo, užasno falila njihovom prvom albumu, a koju su kasnije stekli.

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Grobe, bez uvrede i nemoj da shvataš ovo kao sud o tebi, pogotovo što nisam čitao mnogo tvojih recenzija, ali kada vidim da se oduševljavaš ovakvim albumima, to me podseti na sindrom novinara (znam da se ne izjašnjavaš tako) koji daje visoku ocenu albumu bitnog benda samo zbog toga što je to takav bend. Kao što Moonspell dobija 9 i 10 za poslednja dva albuma kad to nema veze sa pameću, iako su odlični albumi, kao Enslaved koji, koliko god dobru muziku pisali i jebali majku, još pate od prelaza između rifova, Metallica, Slayer koji ne mogu da napišu nešto što će realno zaslužiti 9, jer imaju albuma koji su devetke i noviji jednostavno ne pariraju, Dimmu Borgir, Therion, da ne zaboravim Iron Maiden, My Dying Bride, lista je poduga. Mislim da mnogo ljudi ne bi posvetilo toliko pažnje ovom albumu, niti ga nahvalili da ne znaju koja je ekipa, tj. koji je čovek, iza toga.

 

Ne znam da li shvataš šta hoću da kažem, svakako ne treba da bude prozivka, niti mi je namera da vređam i zajebavam.

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam ladno napisao Orchard a ne Orchid.. aj da se ispravim pre nego sto se neko nadje pametan ;) Uglavnom, cini mi se da ce ipak biti da je Lindgren bio neka vrsta bafera Miki, ono kao, glas razuma da se ne ode u neograniceno eksperimentisanje. Nesumnjivo je od njegovog odlaska mika daleko vise poceo da se gubi u svom muzickom opredeljenju i sada je sasvim jasno zasto je per odlucio da ide, mada je steta sto se to desilo bas posle albuma u kome je zvanicno primljen u bend (a nezvanicno svira vec 10 godina, al ajde). I ono sto je zabrinjavajuce da je broj originalnih rifova na ovom albumu najmanji u dosadasnjem opusu opetha, i ono sto se ne ponavlja uglavnom ne zvuci toliko sveze, mada definitivno ima ubitacnih rifova. Ali ne mogu da se otmem utisku da se i sam mika zasitio od svojih otvoreno-akordskih progresija i da je u nekoj vrsti kreativne krize, sto najvise i brine.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Verujem da ni ti sam nemaš pojma šta si rekao ovde gore. Pogotovo ova poslednja rečenica je totalno nebulozna.

 

Ja, naprotiv, mislim da ima smisla ovo što je rekao.

Bleak zaista jeste jedna od rijetkih pjesama koja ima standardnu strukturu, ubitačan refren koji se ponavlja (za razliku od npr. Demon-a, koji ima fenomenalan refren). Naravno, ako izuzmemo Damnation album, đe je pokazao da može da napravi i klasične strofa-refren pjesme.

Nije sporno da tako neobičan pristup pjesmama i čini Opeth zanimljivim i neobičnim bendom za metal standarde, ali opet, nije fora ubaciti 4 nepovezana prelaza u pjesmu od 5 minuta. Ono što Grob navodi kao prednost - "da je više prelaza u kraćim pjesmama", je meni veliki minus.

Ako praviš jebeni ep od 10+ minuta, to je ok, imaš prostora da ekperimentišeš i da učiniš te skokove manje grubim, ako ničim drugo, a onda dužim trajanjem pojedinih dionica, da može slušalac da se adaptira.

 

Primjer sa novog albuma: I Feel the Dark. Pjesma ima naglu promjenu na 03:00. Ako malo bolje obratimo pažnju, nastavlja se klavijaturska dionica prije promjene u nekom doom fazonu, tako da nije toliko off the wall, iako djeluje robusno, pjesma zatim ulazi u mirnije vode, da bi na 4:15 upao žestoki gitarski rif koji nas opet vodi u neku drugu priču, na 4:30 imamo laganu verziju toga rifa, onda opet promjena. Mikael počinje da pjeva iz petnih žila, bend gruva,sve to prestaje circa 20 sekundi kasnije, pjesma ide u mirnije vode opet, ali nas onda evo opet sa uvodnim akustarom na kraju, da bi na tako očigledan način zaokružio cjelinu i dao joj barem neki smisao. I sve to za 6 i po minuta. Bez refrena, čisto da napomenem.

 

Lično smatram da se pjesma završila na 3:00, bila bi skoro u rangu Coil-a (koju smatram za skoro pa najbolju sa Watershed-a), a ovako... niti je u rangu Bleak, niti Lepper Affinity, niti Deliverane, niti Face of Milena, niti To Bid You Farewell, a sigurno ni Demon of the Fall.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Grobe, bez uvrede i nemoj da shvataš ovo kao sud o tebi, pogotovo što nisam čitao mnogo tvojih recenzija, ali kada vidim da se oduševljavaš ovakvim albumima, to me podseti na sindrom novinara (znam da se ne izjašnjavaš tako) koji daje visoku ocenu albumu bitnog benda samo zbog toga što je to takav bend. Kao što Moonspell dobija 9 i 10 za poslednja dva albuma kad to nema veze sa pameću, iako su odlični albumi, kao Enslaved koji, koliko god dobru muziku pisali i jebali majku, još pate od prelaza između rifova, Metallica, Slayer koji ne mogu da napišu nešto što će realno zaslužiti 9, jer imaju albuma koji su devetke i noviji jednostavno ne pariraju, Dimmu Borgir, Therion, da ne zaboravim Iron Maiden, My Dying Bride, lista je poduga. Mislim da mnogo ljudi ne bi posvetilo toliko pažnje ovom albumu, niti ga nahvalili da ne znaju koja je ekipa, tj. koji je čovek, iza toga.

 

Ne znam da li shvataš šta hoću da kažem, svakako ne treba da bude prozivka, niti mi je namera da vređam i zajebavam.

 

Ne patim od sindroma svetih krava: In flamesu koje obožavam sam zalepio za novi album 5/10 (i to mi je žao što sam ih počastio), a stav o novom albumu mog omiljenog benda otprilike znaš.

A za sve te primere koje si naveo se ne slažem: Moonspell, Enslaved, Brajd, Therion, Metallica... sve njihove poslednje albume imam na diskovima i veoma često ih slušam, ergo visoke ocene koje bi im dao. To je na neki način kao ona priča sa Sabbath teme prenesena na neki drugi plan: ne vidim što je teško shvatiti da veći bendovi imaju i veće kredite. Evo Behemoth poslednji sam odslušao 20 puta dok ga nisam odbacio kao meni loš, Nergal valjda ima toliko kredita kod mene da mu dam toliko šanse.

A i ako bendovi koje si pobrojao dobijaju visoke ocene... možda se ljudima sviđaju ti albumi? Kao Arch enemy koji npr Gojko obožava i dao bi nekim njihovim albumima koji su meni sranje visoke ocene, ne možeš to svaliti na novinarski sindrom.

 

 

Primjer sa novog albuma: I Feel the Dark. Pjesma ima naglu promjenu na 03:00. Ako malo bolje obratimo pažnju, nastavlja se klavijaturska dionica prije promjene u nekom doom fazonu, tako da nije toliko off the wall, iako djeluje robusno, pjesma zatim ulazi u mirnije vode, da bi na 4:15 upao žestoki gitarski rif koji nas opet vodi u neku drugu priču, na 4:30 imamo laganu verziju toga rifa, onda opet promjena. Mikael počinje da pjeva iz petnih žila, bend gruva,sve to prestaje circa 20 sekundi kasnije, pjesma ide u mirnije vode opet, ali nas onda evo opet sa uvodnim akustarom na kraju, da bi na tako očigledan način zaokružio cjelinu i dao joj barem neki smisao. I sve to za 6 i po minuta. Bez refrena, čisto da napomenem.

 

Lično smatram da se pjesma završila na 3:00, bila bi skoro u rangu Coil-a (koju smatram za skoro pa najbolju sa Watershed-a), a ovako... niti je u rangu Bleak, niti Lepper Affinity, niti Deliverane, niti Face of Milena, niti To Bid You Farewell, a sigurno ni Demon of the Fall.

 

 

 

Nije mi samo jasno što ti to smeta, da se tad završila bila bi Coil part II a ovako je I feel the dark, neponovljiva.

Edited by Grobodan

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne patim od sindroma svetih krava: In flamesu koje obožavam sam zalepio za novi album 5/10 (i to mi je žao što sam ih počastio), a stav o novom albumu mog omiljenog benda otprilike znaš.

A za sve te primere koje si naveo se ne slažem: Moonspell, Enslaved, Brajd, Therion, Metallica... sve njihove poslednje albume imam na diskovima i veoma često ih slušam, ergo visoke ocene koje bi im dao. To je na neki način kao ona priča sa Sabbath teme prenesena na neki drugi plan: ne vidim što je teško shvatiti da veći bendovi imaju i veće kredite. Evo Behemoth poslednji sam odslušao 20 puta dok ga nisam odbacio kao meni loš, Nergal valjda ima toliko kredita kod mene da mu dam toliko šanse.

A i ako bendovi koje si pobrojao dobijaju visoke ocene... možda se ljudima sviđaju ti albumi? Kao Arch enemy koji npr Gojko obožava i dao bi nekim njihovim albumima koji su meni sranje visoke ocene, ne možeš to svaliti na novinarski sindrom.

Kažem, podseća, ne mora da znači da je tako. Što se tiče pomenutih bendova, njihovi noviji albumi su dobri, volim ih i ja, ali postoji Wolfheart i Night Eternal i ako je prvi za deset, drugi ne može da dobije identičnu ocenu, jer nije ista količina kvaliteta. Opet, znam da je sve to subjektivno, ali to što se publici sviđa nešto nije znak valjanosti, mada to ne moram da pominjem. Kredit nikada ne dajem, valjda sam tu dosta oštar.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...