Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

na sta tacno ciljas?

На ово

"moli mi se, budi dobar, daj mi pare i ja cu ti dati raj"

 

Ако ти стварно мислиш да ствари функционишу овако и да се овако иде у Рај (да, да, ја у Рај стварно верујем) онда је боље било да си играо Тетрис него што си писао овде...

 

Ok evo skorasnjeg iskustva

Sestra mi se udaje, i ono po tradiciji ide u crkvu sa svojim buducim muzem da zakaze venacanje... pricaju sa popom, i pop konstatuje: "Znate sta tada bas imam slobodan termin, ali treba da podneste 3 molbe da crkva, bog, ko vec odobri vas brak, ali ne znam da li cete vi to sve stici posto moramo mi (popovi, ko vec) da vecamo o tome, ali termin je slobodan" i onda sledi neka nebulozna prica koja se svodi dajte pare i sve ce biti sredjeno, bog ce onda odobriti vase molbe za brak...

I prosto se covek fascinira... ok, ti si actually pop, sluzis bogu, sve te ceremonije bi trebalo da su besplatne ili ko koliko moze da daa.

Imam postovanje za veru itd ali popove ne mogu da smislim.

Први пут чујем за ову процедуру и за подношење некаквих захтева. Свашта. Легалистички приступ би био да у таквој ситуацији тражиш старешину храма и питаш је ли то нормално, а ако и он проспе сличну причу, онда пишеш епископу. То скоро нико не ради, али би требало, на тај начин би се одређени представници нижих слојева свештенства довели у ред...

Ех, ех, што би један мој пријатеља рекао "Није се нама и Русима комунизам џаба десио). Неки својим бахаћењем поново "призивају" будалаштине...

Edited by Аксеаносилас

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pazi poenta je u tome sto niko ne zeli da se cima oko toga tacnije kada ti je frka oko vremena jos ti samo nedostaje da te neki pop zajebava.

Ne znam ali treba se definitivno baciti na snimanje njihovih izjava i onda na sud (crkveni, svetovni, bozji im ne gine :) )

pa ekskomunikacija i zrtvujes pravilnije je reci kaznis jednu budalu, da bi se ostale naucile pameti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Ne znam ali treba se definitivno baciti na snimanje njihovih izjava i onda na sud (crkveni, svetovni, bozji im ne gine :) )

pa ekskomunikacija i zrtvujes pravilnije je reci kaznis jednu budalu, da bi se ostale naucile pameti.

 

Управо тако, да не кажем - ЊОРД! ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

kako ti nije rekao konkretno?

 

u pravoslavnoj crkvi ne postoji taj princip - daj mi pare evo ti raj.

ako postoji na licnoj osnovi kod nekog popa, to je onda stvar TOG popa licno koji NE ZASTUPA STAV CIJELE PRAVOSLAVNE CRKVE.

ja kod takvih popova ne idem, a zasto su oni takvi - to je njihova stvar. svakome ce biti sudjeno, pa i njima.

 

zato ti je Bilbo rekao da NIJE katolik. jel to tesko shvatiti?

 

posljednju tvoju recenicu gore nisam razumjela uopste.

ne ulazim u to ko je bio po profesiji Nice, ali mi ga je pun kurac brate po ovom forumu :) na koju god temu dodjem, svi seru o Niceu k`o da su se rodili s njegovom knjigom u rukama.

nego znam da ce biti mozda mali offtopic - ali ajde evo objasni nama (meni najprije) ako mozes (i zelis) sta je to sto si ti procitao i naucio od Nicea, a sto te podstaklo da budes bolji covjek, ili sto ti je otvorilo oci u nekoj situaciji, ili ti je pomoglo da zivot kao pojavu podneses lakse?

(pitanje nije zajebancija, i nisam ironicna)

u pravu si da taj princip u nasoj crkvi ne postoji, ali bitno je kako se taj princip sprovodi u praksi, naravno da po manastirima stvari stoje mnogo bolje i ortodoksnije ali najbitniji je kontakt sa stanovnistvno ili vernicima

Share this post


Link to post
Share on other sites

На ово

Ако ти стварно мислиш да ствари функционишу овако и да се овако иде у Рај (да, да, ја у Рај стварно верујем) онда је боље било да си играо Тетрис него што си писао овде...

pa pazi, ja znam da u pravoslavnoj crkvi ne postoji nesto kao iskupljenje za grehove ili sl. ALI praksa pokazuje drugo

 

sto se tice marice... hehe, mislim da sam vrlo kopetentan da pricam i iznosim svoje misljenje, ne samo zato sto sam se informisao svuda(ne samo u crkvenim izvorima, nego i pricao sa drugim ljudima, procitao razne kritike- bilo pozitivne ili negativne), povrh svega sam obisao nekoliko manastira(ne samo obican turisticki obilazak, "plati ulaz, udji, izadji") nego sam i pricao i radio sa monasima (izmedju ostalog kuvao se u dugim pantalonama i dugim rukavima na hilandaru na 40 stepeni nedelju dana...)

 

bas zbog toga mogu da pricam o tome jer i oni sami osudjuju korupciju medju svestenicima medju narodom i misle da crkva ne ispunjava svoju ulogu

 

stoga bolje sebe nazovi Maricom

bez obzira na sve ne smatram sebe vernikom

Pazi poenta je u tome sto niko ne zeli da se cima oko toga tacnije kada ti je frka oko vremena jos ti samo nedostaje da te neki pop zajebava.

Ne znam ali treba se definitivno baciti na snimanje njihovih izjava i onda na sud (crkveni, svetovni, bozji im ne gine :) )

pa ekskomunikacija i zrtvujes pravilnije je reci kaznis jednu budalu, da bi se ostale naucile pameti.

nazalost to je tako iako sama pravoslavna crkva nema veze sa tim budalastinama, to se ipak desava...

mislim normalno je da i popovi trebaju da zive od necega i da trebaju da imaju redovnu platu, zato postoji crkveni zakonik koji to regulise, ali da pop dodatno trazi pare, to je bezobrazno...

Edited by The Trooper

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uopsteno oko te problematike "placanja" ima nesto i ovde,a i jos ponesto dobro:

 

http://www.dverisrpske.com/za_dveri_govore...ijarh_pavle.htm

 

http://www.yumetal.net/forum/index.php?sho...116&st=1580

 

Danasnje vreme je takvo,ima raznih ljudi,raznih svestenika,monaha...Ne vidim nikakav razlog "unizavati" svestenike,kao da se monasi bave uzvisenijim poslom.Ispada da je generalno posao svestenika onako lagano ocrnjen.Cinjenica je da ima i dobrih svestenika ali se to ne trubi na sve strane.

 

Korupcija ? Veruj mi,pricao sam sa svestenicima koji su mi govorili da rade za ono koliko im daju.A nekada im daju samo za benzin.

Dalje,neka tarifa mora da postoji.Npr sad ne moze se ici na "odokativne" metode,znaci,neko izgleda kao da nema para,pa onda njemu cemo manje a drugom redovnu tarifu.Uostalom kad bi tako bilo,nazalost mnoge inicijelno dobre stvari se mogu upropastiti,sto znaci da bi se sa razlicitim tarifama,doslo do kompleksnije situacije nego sto izgleda.

 

Sad cinjenica je da nesto nije dobro,medju popovima,ali nekako mi se cini da kad ima losih advokata,losih politicara,losih lekara,losih vozaca to sve nekako moze da prodje,ali kad je svestenik los,onda je to nesto drugo.

 

I prosto se covek fascinira... ok, ti si actually pop, sluzis bogu, sve te ceremonije bi trebalo da su besplatne ili ko koliko moze da daa.

 

Trebalo bi da bude,na zalost nije,kao sto rekoh malopre.Bojim se da bi se naglo povecao broj onih koji nemaju,u odnosu na cinjenicno stanje,ako bi bilo ovako.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Danasnje vreme je takvo,ima raznih ljudi,raznih svestenika,monaha...Ne vidim nikakav razlog "unizavati" svestenike,kao da se monasi bave uzvisenijim poslom.Ispada da je generalno posao svestenika onako lagano ocrnjen.Cinjenica je da ima i dobrih svestenika ali se to ne trubi na sve strane.

 

Korupcija? Veruj mi,pricao sam sa svestenicima koji su mi govorili da rade za ono koliko im daju.A nekada im daju samo za benzin.

Dalje, neka tarifa mora da postoji. Npr sad ne moze se ici na "odokativne" metode, znaci,neko izgleda kao da nema para,pa onda njemu cemo manje a drugom redovnu tarifu.Uostalom kad bi tako bilo,nazalost mnoge inicijelno dobre stvari se mogu upropastiti,sto znaci da bi se sa razlicitim tarifama,doslo do kompleksnije situacije nego sto izgleda.

 

Sad cinjenica je da nesto nije dobro,medju popovima,ali nekako mi se cini da kad ima losih advokata,losih politicara,losih lekara,losih vozaca to sve nekako moze da prodje,ali kad je svestenik los,onda je to nesto drugo.

 

 

 

Trebalo bi da bude,na zalost nije,kao sto rekoh malopre.Bojim se da bi se naglo povecao broj onih koji nemaju,u odnosu na cinjenicno stanje,ako bi bilo ovako.

:da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

nego znam da ce biti mozda mali offtopic - ali ajde evo objasni nama (meni najprije) ako mozes (i zelis) sta je to sto si ti procitao i naucio od Nicea, a sto te podstaklo da budes bolji covjek, ili sto ti je otvorilo oci u nekoj situaciji, ili ti je pomoglo da zivot kao pojavu podneses lakse?

(pitanje nije zajebancija, i nisam ironicna)

evo ja cu da se ubacim

 

citam "o koristi i steti istorije za zivot" i eto zanimljivo delo ali naidjem na jednu recenicu KOJA OTVARA VRATA LUDILA

samo tu jednu

 

tice se shvatanja toga staznaci pojmiti svoje postojanje kao coveka uz to da si siguran da boga NEMA

od nicea se moze mnogo nauciti

jedna recenica

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hm,malo mi je sad glupo da ovo ispadne neka tema "ateisti" vs "vernici"

 

citat vernika vs citat ateista

 

primeri verujućih naučnika vs neverujućih i sl.

 

Nikome to ne "otvara oči" niti bi moglo da nekome razjasni stvari.Ko veruje,veruje i dalje.Ko ne veruje,takođe.Samo se konfliktima stvara nepotreba gužva.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Danas je Sveti velikomučenik Georgije - Đurđevdan

 

djurdjevdan.jpg

 

Sveti Đorđe je rođen u bogatoj i čestitoj hrišćanskoj porodici, krajem trećeg veka nove ere. Živeli su u Kapadokiji, sve dok otac svetog Đorđa nije postradao za Hrista. Đorđe je bio sasvim mali kad je ostao bez oca. Da bi izbegla progone hrišćana, njegova majka se preselila u Palestinu, odakle je bila rodom. Tako je Đorđe rastao u zemlji gde je Hristos živeo i propovedao. Uz dobru i pobožnu majku, izrastao je u pravog hrišćanina, čije srce nije bilo ni hladno ni mlačno, već je plamtelo ognjenom ljubavlju prema Hristu. Stupio je u vojsku.

 

Đorđe je bio izvanredno lep, visok i stasit, a odlikovala ga je plemenitost, poštenje i hrabrost, pa je već u dvadesetoj godini stigao do časti tribuna i „Kao takav beše na službi pri caru Dioklecijanu (ep. Nikolaj)." Kad je car Dioklecijan, koji se sve vreme svoje vladavine borio protiv hrišćana i užasno ih progonio i ubijao, otpočeo još jedan od svojih krvavih pohoda na hrišćane, Đorđe je došao pred cara i javno, pred carem i svima ostalima, rekao je da je on hrišćanin. Car je bio van sebe od besa i odmah je naredio da Đorđa bace u tamnicu. Naredio je da ga stave na najstrašnije muke, koja samo um pomračen Satanom, može da smisli. Đorđe je sve podnosio i neprestano se molio Bogu, koji ga je odmah isceljivao. Ovakva vera i očigledna Božja blagodat, preobratila je mnoge Dioklecijanove vojnike, ali i Đorđeve mučitelje u hrišćane. Oni su poverovali u Hrista, i javno ispovedili svoju veru, znajući da će ih Dioklecijan pogubiti. Najveći udarac za cara Dioklecijana je bio kad je i njegova žena, carica Aleksandra, postala hrišćanka. Tada je car naredio da se njoj, glavnom žrecu (žrec je neznabožački sveštenik), koji je takođe primio hrišćanstvo kao i mnogim drugima odrubi glava. I svetog Đorđa je poslao na gubilište, kad je video da užasna i najopakija mučenja nisu nikog zaplašila, već su postigla suprotan cilj: preobratila neverujuće, a verujuće još više učvrstila u veri Hristovoj.

 

Kad su ih vodili na gubilište, carica Aleksandra je sela na jednu klupu da se odmori i tu je izdahnula, pre nego što joj je krvnik prišao. „Blaženi Đorđe bi posečen 23. aprila 303. godine. Čudesima koja se desiše na grobu sv. Đorđa nema broja. Ni broja njegovim javljanjima u snu i na javi mnogima, koji ga spomenuše i njegovu pomoć poiskaše od onda do dana današnjega. Još mu darova Gospod silu i vlast da pomaže u bedama i nevoljama svima onima koji ga slave i njegovo ime prizivaju." (ep. Nikolaj).

 

Na ikonama se sv. Đorđe predstavlja u vojvodskom odelu, na konju, kako kopljem probada strašnu aždaju, a nešto dalje stoji jedna žena u gospodskom ruhu. Mada je narod ispleo mnoge legende oko imena sv. Đorđa, on se u stvarnosti i zemaljskom životu nije borio sa aždajom i spasavao carsku kćer. Aždaja na ikoni, simvolično prestavlja mnogobožačku silu, koja je nebrojene hrišćanske žrtve proždirala. Sveti Đorđe ju je pobedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac neznaboštvu. Deset godina posle smrti sv. Đorđa, car Konstantin je zabranio progone hrišćana, a hrišćanska crkva je postala zvanična crkva u rimskoj imperiji. Neki tumače predstavu aždaje i kao simvoličnu predstavu cara Dioklecijana, koji je zbog svojih krvavih dela u narodu ostao upamćen do dana današnjeg, pod imenom: "Prokleti car Dukljanin".

 

Dan kada je besmrtnom slavom mučeništva ovenčan sveti Đorđe (Georgije), i kada je iz zemnog života prešao u večno carstvo nebesko, ( 23. aprila, odnosno 6. maja), slavi se kao dan: „Svjatago slavnago velikomučenika pobjedonosca i čudotvorca Georgija“. Ovaj dan narod zove Đurđevdan, a jesenji praznik (3. novembra po starom, odnosno16. novembra po novom kalendaru), naziva se Đurđic. To je dan kada je obnovljena njegova crkva: „Obnovlenije hrama svjatago velikomučenika Georgija, iže v Lidije, idježe položeno časnije tjelo jego."

 

Svim vernicima koji slave Sv. Georgija, srecna slava!!!

:pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

ti se to budnis protiv moderatora ovaj dahija, khm ups

nema veze ja idem u borbu protiv dahija... pa da ako

 

vidimo se o mitrovdanu, ako prezivimo :S

---------------------------------------

 

Модератори су зло. :)

Edited by Аксеаносилас

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jedan topao tekst, preuzet iz danasnje stampe :D

 

DOŽIVEO STOTU

Monah Jovan, neobično vedrog duha i bistrog uma, proslavio stoti rođendan u manastiru Hilandar, u kojem obavlja dužnosti baštovana

0610.jpg

 

HILANDAR - Monah Jovan proslavio je stoti rođendan u manastiru Hilandar. Iako stogodišnjak, otac Jovan (Radojičić) neobično je vedrog duha i veoma oštrouman. Njegov dan je ispunjen molitvom i radom u bašti manastira.U hilandarskoj tišini smirenim podvizima priprema se za radosni susret sa Hristom Gospodom. Napamet zna skoro čitav "Gorski vijenac" i "Smrt Smail-age Čengića".

 

Krajem Drugog svetskog rata emigrirao je u Englesku. Godinama je, kao iskreni svetosavac i patriota, posećivao i pomagao srpsku carsku lavru - manastir Hilandar. Po smrti svoje supruge, došao je u Hilandar, gde se zamonašio. Od tada pa do danas, obavlja dužnost hilandarskog baštovana. Dobar je poznavalac srpskog pesništva, a i sam je napisao nekoliko knjiga poezije. Iako veliki patriota, Srbiju nije nijednom posetio nakon Drugog svetskog rata. - Srbija sada nije onakva kakvu je ja znam i kakvu je nosim u srcu, mnogo bih se ožalostio ako bih je posetio - kaže monah Jovan.

Uzgoj u manastirskoj bašti postavio je na sasvim nove osnove, drugačije od prakse i u Grčkoj i kod nas.

 

Recimo, on biljke sadi u kanalu za navodnjavanje i na velikom razmaku. Njegove paprike rastu uz koce i daju preko sto plodova po struku. Sve povrće mu je izuzetno bujno, a uzgaja ga kako na otvorenom, tako i u plasteniku.

Zanimljivo je da otac Jovan godinama nije želeo da seje u delu bašte u Hilandaru gde je 1993. godine sleteo helikopter tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića. Onda je, tek posle sedam godina, otac Jovan ipak posadio biljke i u delu koji je smatrao oskrnavljenim i sa kojeg nije hteo da hrani hilandarske monahe. Svi su to tada tumačili kao najavu skorašnjeg pada Slobodana Miloševića i njegovog režima. I zaista, 5. oktobra 2000. godine Milošević je pao.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Хм, нисам то знао ...

Знао сам да је веома стар али не толико.

Елем, имао сам задовољство да, пре неку годину, шаљем неке књиге за Хиландар, од којих су неке биле упућене баш њему;

Такође, један од (уколико није и он сам, скромност је таква да се не хвали) приређивача нове штампе Љотића у којој је обједињено "Светло истине" и "Закони живота" је управо Отац Јован.

У питању је џепно издање у бордо и тегет повезу.

Трабам ли рећи да је препоручујем?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Да, да, знам за њега. Шта мислиш зашто је емигрирао? ;)

 

Него, данас почело заседање Синода и видим да су неупућени навалили са протурањем тезе да ће Патријарха сменити! :)

Што је немогуће, наравно.

Share this post


Link to post
Share on other sites

jebote, koliko covek treba da pukne pa da se zamonasi? nikada mi nece biti jasno

 

Monah se moli za ceo svet.Sad ako je iz nečije perspektive pravoslavlje loše,monaštvo sigurno neće biti dobro.

 

Monasi su dali zavet za služenje Bogu,tj standardni monaški tipici propisuju specifičnu ishranu,molitvena pravila koja su i opšta i pojedinačna...

 

Ne vidim ništa loše u monasima,uostalom ima puno čudotvornih ikona po manastirima,recimo na Hilandaru.

Edited by diamond73

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Ne cudi me tvoja reakcija, jer mnogi ljudi vrlo malo znaju o monastvu. Za njih je to velika nepoznanica, koju ne shvataju i ne razumeju. Gaje u sebi nepomirljivost, neshvatanje, pa cak i mrznju prema monastvu. Tvrde da takav zivot toboz nije "prirodni" nacin zivota, da se kosi sa nekakvim prirodnim zakonima. Ljudi uglavnom, svu svoju paznju okrecu svom ovozemaljskom zivotu. Obuzeti su razvijanjem svog polozaja na zemlji, kao da ce on vecito trajati i ne razmisljaju o smrti i o vecnosti. Zato i ne razumeju monaski nacin zivota. Monah, ili kako svedoci stara srpska rec, INOK, je onaj koji je ini, drugi i drugaciji u odnosu na svet. Inok svedoci da moze da postoji bolji svet ovde na zemlji, lepsi od ovoga, ukaljanog grehom. Monah jos svojim zivotom dokazuje da ce se nas svet preobraziti svetloscu i blagodacu Hrista. Covek svoj pravi zivot, svoj pravi i prirodni nacin postojanja ostvaruje tek u zajednici sa Bogom. Bog je coveka stvorio kao bogoliko bice, stvorio ga je za vecnost, a ne jedino za prolazne, ovozemaljske vrednosti. Svet i sve vrednosti u njemu su dar Boziji. Bog jeste stvorio svet smrtnim, prolaznim i vremenim, ali ga je isto tako i prizvao da ucestvuje u spasenju kroz coveka. Zato covek, kao slobodno bice moze da izabere da li ce da tezi vecnosti i zajednicari sa Bogom i spase sebe i citav svet kroz sebe ili ce da tezi jedino nasladama ovog smrtnog sveta i tako i sam zivi za smrt. Zivot coveka jedino ako je prozivljen radi Boga i sa Bogom je zivot u svoj svojoj punoci. Svi hriscani, jos na svome krstenju daju zavet da ce promeniti svoj dotadasnji nacin zivota i okrenuti se jedino ka vecnosti. Ovaj zavet na krstenju potvrdjuju i svojim okretanjem sa zapada na Istok i odricanjem od satane i svih dela njegovih. Zato, samim cinom krstenja, svi hriscani uzimaju na sebe monaski podvig. Svi pocinju da zive za vecnost. Medjutim, monasi se trude da zavete date na krstenju zaista i sprovedu u zivot. Oni svojim zivotom svedoce da ovaj svet moze da bude bolji, oni su obraz ovoga sveta, savest covecanstva i znak da nije sve izgubljeno. Monasi zasnivaju svoj zivot na punoj predanosti sebe Bogu; sve u Njemu shvataju, organizuju, prezivljavaju. Citavu svoju licnost temelje na Bogu, koga ne vide telesnim ocima, ali koji cvrsto veruju Njegovom obecanju o vecnom zivotu. U tome je srediste i sustina monaskom zivota koji izvire iz neprestane teznje za spasenjem u vaskrslom Hristu. Zelja za vecnim zivotom u Carstvu Bozijem je uvek izvor i razlog za pravi hriscanski zivot, a samim tim i za monaski zivot. Nikako nije u razocarenju, u pukom begstvu iz sveta ili u izbegavanju obaveza, kako to neki pogresno misle. Svi oni koji polaze na monaski put, najpre dolaze do saznanja da je sve na zemlji prolazno, da smo svi mi na ovoj Zemaljskoj kugli samo gosti i putnici, "prelazna bica".

Monah daje 3 zaveta:

zavet poslusnosti, devicanstva i siromastva i oni predstavljaju obnavljanje zaveta krstenja. Njime se obnavlja obecanje da cemo prestati da zivimo za ovaj svet, da cemo se okrenuti vecnosti. Ispunjavanjem zaveta, kroz monaski podvig, monah dolazi do najsavrsenijih, cistih i nepokolebljivih vrlina. Askeza ili uzdrzavanje, u monaskom zivotu je neophodno sredstvo u borbi sa telesnim strastima. Medjutim, njen cilj nije slabljenje i umrtvljavanje tela, nego postizanje vlasti duha nad telom, ovladavanje duhovnom celovitoscu u unutrasnjim jedinstvom. Monah dolazi do jednog sasvim drugacijeg nacina postojanja, duhovnog nacina postojanja. Po recima Sv. Jovana Lestvicnika: "Monah je covek koji se drzi samo Bozijih zapovesti i reci, u svako vreme, na svakom mestu, u svakom poslu. Monah to je neprestano primoravanje prirode i neumorno bdenje nad svojim culima. Monah to je posveceno telo, to su ociscena dusa i posvecen um."

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...