Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

I Pravoslavci imaju ikone zbog kojih im se prebacuje da ne postuju Zapovesti ;)

Иконоборци су се давно покајали, фреске (фактички иста ствар као и икона - одрази Божји, да не кажем - слике) су постојали још у четвртом веку. Такође, потпуно је очекивано да они који не поштују одлуке Првог Никејског сабора не поштују ни одлуке Другог. ;)

 

Katolicka crkva ima isti pun tekst zapovesti kao i svi ostali, sa izmenjenom podelom, isti set zakona, zato sto sledi isti Stari zavet. Jedino se skracena (katehisticka) verzija razlikuje.

Izvor je Wikipedia, stranica koju sam vec linkovao, preciznije:

http://en.wikipedia.org/wiki/Commandments#...an_Christianity

 

Нашао, видео, проверио и повлачим реч.

Ипак, много ми је чудно да једна тако озбиљна разлика вуче корене из 4. века. Мораћу да питам неког озбиљног теолога првом приликом. Хвала што си ми помогао да разбијем заблуду (за сада :) )

Share this post


Link to post
Share on other sites

Васкрс jе наjвећи празник у Хришћанскоj години, jер тада Црква доживљава централни догађаj Xристове победе над смрћу. Tо jе дан радости вечне, jер тада jе Xристос доказао своjу Божанску моћ, када jе сломио наjjаче оружjе у рукама Сатане, а то jе смрт.

На крсту jе добровољно умро безгрешни Xристос за нас грешнике. Он се жртвовао за нас да би нас избавио од робовања ђаволу и од вечне смрти. Сатанину злобу, Он jе победио Своjом добротом; Сатанину себичност, Он jе победио несебичном жртвом ("Боже, опрости им, jер не знаjу шта раде") a разбоjнику, распетом са десне стране, када се покаjао, рекао jе Xристос: "Данас ћеш бити са Мном у Раjу.".

 

За Васкрс је, у целом Хришћанском свету, па и код нас Срба, за овај празник везан обичај даривања јајима.

Јаје је симбол обнављања природе и живота.

Симболика фарбање јаја врши се у спомен на догађај када је света Марија Магдалина Мироносица путовала у Рим да проповеда Јеванђеље, и посетила цара Тиберија. Тада му је, у знак пажње, као новогодишњи поклон, предала црвено јаје, и поздравила га речима: "Христос Воскресе". Црвена боја симболише Спаситељеву, невино проливену крв на Голготи, али је црвена боја истовремено и боја васкрсења. Јер васкрсења нема без страдања и смрти.

Прво обојено јаје, оставља се на страну до идућег Васкрса и зове "чуваркућа".

 

После Васкршње службе, народ се међусобно поздравља речима: "Христос Воскресе!" и "Ваистину Воскресе!" Тај поздрав траје све до Спасовдана.

 

Нека Вам је на радост и спасење, браћо и сестре.

 

Христос воскресе из мертвих,

смертију смерт поправ,

и сушчим во гробјех живот даровав!

Share this post


Link to post
Share on other sites

vala, kad procitam sve ovo, i ako nije vaskrsao, dovoljno se navaskrsavao kroz nase reci i sve tako u zadnjih skoro 2000 god'na

zar ne bi bilo tuzno da nije vaskrsao a toliki ljudi.. tako govore

a opet, bas bi bilo tuzno da jeste vaskrsao a toliki ljudi.. ne veruju

Share this post


Link to post
Share on other sites

Niko ne veruje. :sad:

Niko nikada nije ni verovao.

Cak ni veliki F.M. Dostojevski. (nemojte me uveravati u suprotno)

 

Ljudi nisu ljudi, vec kamenje sa saznajnim sposobnostima.

 

Iz 1864. niko nikada nije pobegao!

Edited by Anonymous

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Smisao prave vere

 

 

"Kakva je korist coveku ako sav

svet zadobije a dusi svojoj naudi "

(1 Kor. 10,23)

 

 

 

Ove reci Hristove bivale su, kroz vekove, svakom coveku koji ih je cuo i njihov smisao ozbiljno shvatio, pobuda da svoj zivot na ovom svetu upravi zadobijanju neprolaznog Carstva Nebeskoga, zbog cega ih je Gospod i rekao. Primivsi hriscanstvo, srpski narod je kroz vekove, imao i siromasnih i bogatih, i prostih i ucenih koji su, ili u braku ili bezbracnosti, ovaj cilj dostizali i ostvarivali. Najpoznatiji su i najveci svakako Sveti Sava, otac nas duhovni, i otac mu po telu, Stefan Nemanja, Sveti Simeon. Sveti Sava koji je mlad napustio i vlast i bogatstvo i sve sto oni nude mladosti, zamonasio se i ceo svoj zivot posvetio Bogu, sluzenju, dobru svojih bliznjih, a time spasenju svoje duse. Otac njegov, pak, proveo je ceo svoj zivot kao veliki zupan, trudeci se takodje za dobro bliznjih, oko osiguranja slobode svoga naroda, da bi svoje poslednje dane i snage posvetio potpuno Bogu i zajedno sa sinom, monahom Savom, polozio temelje srpskog monastva na Svetoj Gori. Pre 800 godina na molbu obojice, vizantijski car Aleksije darova im rusevine manastira Hilendara da ga obnove "za primanje ljudi od srpskoga naroda", kako bi u zajednici sa monasima drugih pravoslavnih naroda, svoj zivot posvetili Bogu i svome spasenju, a time dobru sviju ljudi. Hilendar je, zaista, od vremena svojih osnivaca, kroz vekove svetlio verom i zivotom svojih monaha koji su pred duhovnim ocima imali cilj: Ne zadobijanje ma i celog prolaznog sveta, po cenu gubljenja duse; niti spasenju duse po cenu otkazivanja od ovog zivota na zemlji. Nego onako kako nas Sin Boziji upucuje i uci kad kaze: "Ne zivi covek o samom hlebu, no o svakoj reci koja izlazi iz usta Bozijih." (Mt. 4,4). On ne kaze: Ne zivi covek o hlebu, nego ne zivi covek samo o hlebu. Covek je telo i za zivot mu je potrebna telesna hrana. Ali covek nije samo telo, nego i dusa. Za dusu takodje treba hrana, a to je rec, nauka Bozija, istina o Bogu, o svetu, o nama samima, po kojoj saznajemo ko smo, zasto smo na ovom svetu, kakav je cilj naseg zivota, smisao teskoca i nevolja, smrti i zivota posle smrti. Taj isti smisao imaju i Hristove reci: "Podajte caru carevo, a Bozije Bogu" (Mt. 22,21). Kao i u prvom slucaju sto iz Hristovih reci izlazi zakljucak: Ni telu vise nego sto mu stvarno pripada, ni dusi manje nego sto njoj pripada. Tako i u ovome drugom: Biti bez bojazni da ce Bog traziti da damo Njemu sto pripada caru jer je On rekao "podajte caru carevo". Ali ne dopustiti ni strahu od cara da njemu damo ono sto pripada Bogu - ni caru vise od onog sto mu pripada, ni Bogu manje. Jos da podvucemo evandjelsku istinu, koju su kako sveti Hilendarci, tako i svi sveti u rodu nasem znali i sveto drzali, da Pravoslavlje nije, i ne moze biti, samo nauka koja se uci umom, o njoj govori i pise, nego nauka kojom se svakodnevno zivi i postupa. Takav je covek u ocima Hristovim mudar, jer sazida sebi kucu na kamenu. Ni vreme ni neprilike ne mogu je oboriti, nego ostaje vecno (Mt. 7,24). Sveti, pak, Grigorije Bogoslov tu istinu potvrdjuje recima: "Jednako je nesavrsena hriscanska teorija bez prakse, kao i praksa bez teorije." Zivotom svojim potvrdjuje je i Sveti Sava, a u svojoj Besedi o pravoj veri, porucuje i tadasnjim i sadasnjim Hilendarcima, svima nama danas i onima sto ce doci posle nas, da "niti koristi ispravnost zivota bez prave i prosvecene vere u Boga, niti nas pravo ispovedanje (vere) bez dobrih dela moze izvesti pred Gospoda. Nego treba imati oboje, da "savrsen bude covek Boziji", a ne da zbog nedostataka (jednoga) hramlje zivot nas. Jer kao sto rece Apostol: Vera je ona koja spasava kad kroz ljubav radi". (Sveti Sava, Spomenica, Beograd 1977, str. 159). Prema svemu tome, i danas, posle 800 godina trajanja manastira Hilendara, pozvani smo da sledimo zivotu i nauci njegovih osnivaca, koja je i nauka Sina Bozijega. Ko ima usi da cuje neka cuje!

 

PATRIJARH SRPSKI PAVLE

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Niko ne veruje. :sad:

Niko nikada nije ni verovao.

Cak ni veliki F.M. Dostojevski. (nemojte me uveravati u suprotno)

 

Ljudi nisu ljudi, vec kamenje sa saznajnim sposobnostima.

 

Iz 1864. niko nikada nije pobegao!

 

I HAVE TO AGREE!

Share this post


Link to post
Share on other sites

zasto ne bi?

 

Не постоји ништа што би такав могао да научи или сазна о Хришћанству већ о анти-Хришћанству.

То је, теоретски, корисно али и опасно а најблаже речено је губљење времена.

Човек који не успе да спозна себе не може са сигурношћу говорити о спознаји било чега другог, није одговарајући репер а Ниче самог себе није познавао, да јесте, да је испитао и истражио себе у потпуности како многи мисле а како је и сам мислио, не би дозволио да у се прикраде лудило које га је обузело пред крај живота (да не будем груб и кажем да га је пратило годинама и да је путовао бежећи од себе).

Не, Православни Хришћанин заиста нема много материјала у Ничеу.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Не постоји ништа што би такав могао да научи или сазна о Хришћанству већ о анти-Хришћанству.

То је, теоретски, корисно али и опасно а најблаже речено је губљење времена.

Човек који не успе да спозна себе не може са сигурношћу говорити о спознаји било чега другог, није одговарајући репер а Ниче самог себе није познавао, да јесте, да је испитао и истражио себе у потпуности како многи мисле а како је и сам мислио, не би дозволио да у се прикраде лудило које га је обузело пред крај живота (да не будем груб и кажем да га је пратило годинама и да је путовао бежећи од себе).

Не, Православни Хришћанин заиста нема много материјала у Ничеу.

pravoslavni hriscanin treba da se suoci sa svakom vrstom kritike, treba da poznaje i hriscanstvo i nehriscanstvo pre nego sto moze da se odluci.

 

nije velika razlika izmedju oca doktora i sina koji treba da upise nesto: otac ocekuje od njega da upise medicinu, sin upise medicinu, i shvati da bi je ustvari pravo zanimanje njegovog zivota...

 

isto je i sa religijom... ako ne poznajes dve strane medalje ostajes na strani koju poznajes i ostajes ogranicen.

po meni covek treba da sagleda sve i da odluci: ko je pravi vernik, njemu ni "DOKAZ" da bog NE postoji (govorim hipoteticki) ne moze da pokoleba veru, ko nije taj ce shvatiti da bog (za njega) ne postoji

 

uzgred mislim da je nacin na koji se vera siri po svetu jedna velika prevara, uglavnom crkve pa i nasa pravoslavna zastupaju princip: "moli mi se, budi dobar, daj mi pare i ja cu ti dati raj"... mislim moliti se nekome samo da bi dobio raj i sopstvenu korist, gore nego ne obracati se bogu uopste, a i zahvalnost (99%) koja mu izkazuje kroz molitve i darove crkvi, toliko materijalna i neiskrena da je i nebitna

 

verovati u boga iz licne koristi je totalno besmisleno koliko i nepotrebno

Edited by The Trooper

Share this post


Link to post
Share on other sites

Као што сам изнео неколико пута:

Постоји велика и видљива разлика Православаца и католика,

не доживљавам овакво обраћање као обраћање Православцу већ католику

а то нисам, не могу и не желим да будем.

Таква грешка (да ли је?) се поткрада непрестано и не знам да ли је плод не-информисаности,

незнања или је пак намерна.

Нити основ нити суштина Православља не могу бити схваћене кроз (про)Западне медије (а њих је 99%) које се не дотичу ни католика а камоли Православаца од којих Запад бежи као ђаво од Крста.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Као што сам изнео неколико пута:

Постоји велика и видљива разлика Православаца и католика,

не доживљавам овакво обраћање као обраћање Православцу већ католику

а то нисам, не могу и не желим да будем.

Таква грешка (да ли је?) се поткрада непрестано и не знам да ли је плод не-информисаности,

незнања или је пак намерна.

Нити основ нити суштина Православља не могу бити схваћене кроз (про)Западне медије (а њих је 99%) које се не дотичу ни католика а камоли Православаца од којих Запад бежи као ђаво од Крста.

nisi mi rekao nista konkretno, reci mi po cemu

ja sam primetio da vise srbija bezi od zapada nego zapad od srbije

a i primetio sam kako pravoslavce bugare i pravoslavce grke itd. prihvaise oberuce u Jevropu

Edited by The Trooper

Share this post


Link to post
Share on other sites

kako ti nije rekao konkretno?

 

u pravoslavnoj crkvi ne postoji taj princip - daj mi pare evo ti raj.

ako postoji na licnoj osnovi kod nekog popa, to je onda stvar TOG popa licno koji NE ZASTUPA STAV CIJELE PRAVOSLAVNE CRKVE.

ja kod takvih popova ne idem, a zasto su oni takvi - to je njihova stvar. svakome ce biti sudjeno, pa i njima.

 

zato ti je Bilbo rekao da NIJE katolik. jel to tesko shvatiti?

 

posljednju tvoju recenicu gore nisam razumjela uopste.

 

 

 

ne ulazim u to ko je bio po profesiji Nice, ali mi ga je pun kurac brate po ovom forumu :) na koju god temu dodjem, svi seru o Niceu k`o da su se rodili s njegovom knjigom u rukama.

nego znam da ce biti mozda mali offtopic - ali ajde evo objasni nama (meni najprije) ako mozes (i zelis) sta je to sto si ti procitao i naucio od Nicea, a sto te podstaklo da budes bolji covjek, ili sto ti je otvorilo oci u nekoj situaciji, ili ti je pomoglo da zivot kao pojavu podneses lakse?

(pitanje nije zajebancija, i nisam ironicna)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Бићу груб (тачније вулгаран) али морам рећи да би било лепо кад би људи коју се у Православље разумеју као Марица у крив курац престали да просипају своје мудросераније...

Edited by Аксеаносилас

Share this post


Link to post
Share on other sites

Бићу груб (тачније вулгаран) али морам рећи да би било лепо кад би људи коју се у Православље разумеју као Марица у крив курац престали да просипају своје мудросераније...

na sta tacno ciljas?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ok evo skorasnjeg iskustva

Sestra mi se udaje, i ono po tradiciji ide u crkvu sa svojim buducim muzem da zakaze venacanje... pricaju sa popom, i pop konstatuje: "Znate sta tada bas imam slobodan termin, ali treba da podneste 3 molbe da crkva, bog, ko vec odobri vas brak, ali ne znam da li cete vi to sve stici posto moramo mi (popovi, ko vec) da vecamo o tome, ali termin je slobodan" i onda sledi neka nebulozna prica koja se svodi dajte pare i sve ce biti sredjeno, bog ce onda odobriti vase molbe za brak...

I prosto se covek fascinira... ok, ti si actually pop, sluzis bogu, sve te ceremonije bi trebalo da su besplatne ili ko koliko moze da daa.

Imam postovanje za veru itd ali popove ne mogu da smislim.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...