Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

Добио сам данас ово, од пријатељице, морам да Вам пренесем.

Суштина веровања и есенција Божанске љубави коју, обесни, одбијамо и негирамо.

 

Ja znam tvoje nevolje,tvoje patnje,tvoje borbe i slabosti tvog zivota.Ja znam tvoj kukavicluk,tvoje grehe i uprkos njemu kazem ti:"Daj Mi srce svoje, ljubi Me takav kakav jesi!Ako cekas da postanes andjeo da bi se predao ljubavi onda Me nikada neces ljubiti.Ako si slab u ispunjavanju svojih duznosti i u vezbanju svojih vrlina a ako cesto upadas u one grehe koje ne zelis vise Ja ti dopustam da Me volis. Ljubi Me takav kakav jesi!

U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalazis:u odusevljenju ili potistenosti,u vernosti ili nevernosti, ljubi Me takav kakav jesi!

 

Ja hocu ljubav tvog siromasnog srca.Ako cekas da budes savrsen,tada Me nikad neces ljubiti.Zar Ja ne bih mogao iz svakog zrna peska stvoriti serafima,koji zraci cistotom,plemenitoscu i ljubavlju?Zar Ja nisam svemoguc?I ako se Meni svidja da zanemarim ova izvanredna bica i dam prednost siromasnoj ljubavi srca tvog,nisam li Ja uveg Gospodar moje ljubavi?Dete moje,dopusti da te volim,Ja hocu tvoje srce.Svakako,Ja cu te vremenom preobraziti,no danas, ljubi Me takav kakav jesi!

 

I Ja zelim da ti ovo cinis.Ja zelim videti kako iz dubine bede raste ljubav.Ja ljubim u tebi takodje tvoje slabosti,Ja ljubim ljubavlju siromasnih i bednih.Ja zelim da iz srca bednika cujem neprekidni zov :"Gospode Isuse,ja te ljubim!"Ja jedino zelim pesmu tvog srca,a ne trebam tvoju mudrost i talente;samo je jedno za Mene vazno,da vidim kako radis sa ljubavlju.Kad bih ti Ja njih dao,ti bi,tako slab,njima hranio svoje samoljublje!Ja bih te mogao odrediti za velike stvari-ali ne,ti trebas da budes beskorisni sluga.Sta vise,Ja cu ti jos oduzeti od onog malo sto imas,jer Ja sam te stvorio samo za ljubav.

 

Danas stojim pred vratima tvoga srca kao prosjak,Ja-Car careva!Ja kucam i cekam.Pozuri da mi otvoris.Ne pozivaj se na svoju bedu.Kad bi ti mogao potpuno shvatiti svoje siromastvo,ti bi umro od bola.Ono sto bi Me zabolelo,jeste-kada bih video da sumnjas i da gubis poverenje u Mene.

 

Ja zelim da mislis na mene svakog sata,danju i nocu.Ja zelim takodje da beznacajne poslove obavljas iz ljubavi prema Meni.

Racunam na tebe da Mi darujes radost.Ne brini se zbog toga sto ne posedujes nikakve vrline.Ja cu ti darovati Moje.Ako budes patio,Ja cu ti dati snagu.Ako Mi darujes svoju ljubav,tada cu Ja tebi dati toliko mnogo,da ces moci ljubiti daleko vise nego sto mozes sanjati.

 

Misli na to da Me ljubis takav kakav jesi!

Neka dodje sta hoce,ne cekaj da budes svet,da bi Me mogao ljubiti.Onda Me nikada neces ljubiti.A sad,dete Moje,idi,idi i ljubi Me, takav, takav jesi!!!

 

Sveti Serafim Sarovski

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest 10 dinara

27.02.2007 u 12h ispred americke ambasade odrzace se veliki protest protiv otimanja Kosova i Metohije.

Vrlo je vazno da sto vise ljudi dodje tamo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Суштина веровања и есенција Божанске љубави коју, обесни, одбијамо и негирамо.

meni je sada tako tesko da shvatim kako je moguce voleti boga

sebe ok

nekog ok

necije meso ok

ali boga, ne znam

Share this post


Link to post
Share on other sites

Po mojim informacijama,sveti Valentin,taj koji slave katolici je svetac koga priznaju i pravoslavci,tj on je iz perioda zajednicke crkve.

 

Sad ovaj "opsti praznik zaljubljenosti" dobija neki uzasan smisao,samim tim sto se svake godine sveti Trifun proglasava zastitinikom iskreno zaljubljenih.

 

Јесте, мада и свети Патрик је православни светац, па га не славимо.

Share this post


Link to post
Share on other sites

još nešto me jako zanima:

 

ovako..

svi pričaju o nekoj isusovoj žrtvi.

meni nije baš najjasnije to.

 

kakva je to žrtva ako su ga mučili 3 dana da bi zauzvrat dobio večno (pazi: VEČNO) uživanje u raju..?

mislim, kad bi sve to stvarno bilo tako, ja ne bih žalio da me muče ni 30 godina i posle ubiju, i to ne bih smatrao nikakvom svojom žrtvom, ako bi mi to donelo to što je njemu donelo.

 

npr. žrtva od strane isusa bi bila da je otišao u pakao za iskupljenje ljudi ili tako nešto.

--

 

s druge strane (tj sa moje koji sam apsolutni ateista), isusova žrtva je najveća moguća. žrtvovao je svoj život.

ali ne vidim zašto vi to smatrate žrtvom.

dakle?

Share this post


Link to post
Share on other sites

meni je sada tako tesko da shvatim kako je moguce voleti boga

sebe ok

nekog ok

necije meso ok

ali boga, ne znam

Pa treba da ga upoznas, ali nikada neces licno, mozda u dubini svoje duse!?A?? ;)

 

Isusova zrtva nije bila sebicnost, nije bila da bi zadovoljio sebe, da bi sebe spasao, ''da bi On uzivao u Raju'', vec naprotiv, da bi to drugi mogli da uspeju sutradan!Opet ne egoisticki!!

Otkupio je sve tadasnje grehe koje je ljudski rod nacinio, iako on nije ucinio ni jedan, da bi mogao sutradan taj isti rod da se spasava!Tu nema ni trunke sebicnosti, vec jedan vid ljubavi koji covek ne moze tako lako da pojmi, a kamoli da ispunjava i na taj nacin da dela kroz sopstveni zivot, bivajuci spreman da se zrtvuje sutradan za nekoga a da sam uopste nije kriv!

Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj.

Ako zapovijesti moje održite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj.

Ovo sam vam kazao da radost moja u vama ostane i radost vaša da se ispuni.

Ovo je zapovijest moja: da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim.

Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje.

 

(Jn. 15; 9-13)

 

Edited by Villain

Share this post


Link to post
Share on other sites

@krang:

 

 

Isus je sin Bozji.Znaci on ne treba da "zasluzi" raj.Razmisli sta si rekao,onaj ko je stvorio sve vidljivo i nevidljivo(i raj i pakao,i andjele i zemlju),onaj od koga nema veceg treba nesto da zasluzi ? Nece biti da je tako.

 

On je dakle znao da ce ga raspeti.

Dosao je da svet oslobodi od "prvorodnog" greha,znaci od greha adama i eve.

 

Pakao ? Pa naravno da je otisao u pakao,konsultuj Jevandjelja,jer su ljudi pre njega umirali bez nade,tj nije postojao Raj kao takav.

 

Tako da je iz rakla izbavio Mojsija,Avraama i druge,i odveo ih u raj.Tj od njegove zrtve ljudi ne umiru uzalud.

 

On nije zrtvovao "samo" svoj zivot.On se javio u telu,znaci neko ko,po svojoj prirodi je bestelesan,pristao je da zivi kao tvar,znaci da se,iz ljubavi,spusti na nivo tvari.

 

Samom svojom smrcu,i vaskrsenjem,Gospod nam je pokazao da cemo i mi jednog dana vaskrsnuti,u dan Strasnog suda.

 

Uostalom,kakav bi on bio Bog da dodje samo da "sudi" ? Svesno je zrtvovao sebe,tj razapeli su ga bez greha.

 

meni je sada tako tesko da shvatim kako je moguce voleti Boga

 

Ima jedna od legendarnih opaski.Naime pita komunista seljaka : Jeli,kako moze da postoji Bog ? S obzirom da se ne vidi.A seljak ce njemu : Jel ti imas mozak ? ...Imam,rece komunista."Pa jesi ga video?"."Nisam",rece komunista."Pa kako onda znas da ga imas" :)

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ако се добро сећам, тај лик је за себе рекао да је антихрист, тоном препуним мржње и горчине.

Таквима упућује и своје списе али он већ има тему на овом форуму.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Malo da rascistimo taj pojam,da neko radi nesto,da bi "dosao" do nagrade.

 

Kao neka matematika,radis dobro,da bi na kraju bio placen.

 

Generalno,Gospod je srceznalac.Dakle,primio je pokajanje bludnice,carinika...mada su oni gresili.Fariseje je kritikovao,a oni su takodje gresili.Kod nekih je video nagon za popravljanjem,kod nekih ne.Zato je i mogao da oprosti grehe onima koji se duboko i iskreno kaju u sebi.

 

Evo sta naš Patrijarh Pavle kaže o tome:

 

Човек не може стићи наједанпут до врлине љубави; он мора да израста док дође до те највеће врлине. Кад дођемо до ње онда престаје све, онда више за праведника закона нема, он је надишао сваки закон, он чини више него што сваки закон може да учини. Дотле морамо бити макар трпељиви у односу према другим људима, схватати и поштовати њега као личност и његово мишљење, уколико оно није на штету општу. Ту је и држава да брани друштво од тих злочинаца којих је било увек и има.

Често нам приговарају материјалисти и атеисти да ми свештеници проповедамо смрт и да говорећи о страху од смрти, да нас смрт чека, држимо вернике у страху, као оно милиција што у страху од казне држи грађане у једном односу пристојном. Ево шта каже Свети Василије Велики: У духовном узрастању углавном су три ступња. Први ступањ је степен роба. У оно доба кад је живео Свети Василије био је робовски систем. Роб је био човек ухваћен у рату или човек купљен на пијаци, односно продан јер није могао да врати зајам који је неком узео и тај зајмодавац је имао право да га прода, и њега и његову породицу да би наплатио свој дуг. И онај који би купио тог роба био је власник тог човека, његовог живота и смрти; могао је да га убије и никоме не би одговарао. На духовном плану, вели Свети Василије Велики, на томе је степену роба онај хришћанин који из страха од пакла врши оно што Бог наређује. Не исплати му се да чини ма какве грехе хиљаду година, а после целу бесмртност да се мучи. То је тај први степен где човек ипак врши заповести, али мотив је тај.

Други је ступањ степен најамника. И у оно доба било је слободних људи који су за свој рад примали плату (ако имаш да ми платиш да ти радим, а ако немаш, нисам ја роб, тражи ко ће!) На духовном плану на том је нивоу онај хришћанин који жели да и у рају буде на вишем нивоу (нису ни у рају сви једнаки: зависи колико су се трудили и колико су доспели). То је други степен: тај је виши од онога првога, али није највиши.

Трећи је ступањ степен сина или кћери. Син извршује вољу очеву, не из страха од казне да ће га отац убити –није он роб, не из жеље да му отац плати – није он најамник, него из жеље да отац буде задовољан. Док она двојица стављају себе у центар (да ја не будем кажњен, да мени буде плаћено), овај не ставља себе него оца у центар. На духовном плану на том је нивоу онај хришћанин који из љубави према Богу извршује његове заповести, да Бог буде задовољан, такорећи. Нико не може доћи на тај степен док не пређе прва два. Колико ће се он бавити на оном првом, па на оном другом док доспе до трећег, зависи од њега.

Видите, ти материјалисти су приписали целом хришћанству да, уствари, ми заступамо робовски став (из страха од пакла), што, дабоме, апсолутно не стоји. Они свесно превиђају односно неће да схвате постојање трећег степена до ког треба сви да дођемо и онда ћемо вршити оно што Бог наређује, не из страха од казне ни из жеље за наградом.

Edited by diamond73

Share this post


Link to post
Share on other sites

Човек не може стићи наједанпут до врлине љубави; он мора да израста док дође до те највеће врлине. Кад дођемо до ње онда престаје све, онда више за праведника закона нема, он је надишао сваки закон, он чини више него што сваки закон може да учини. Дотле морамо бити макар трпељиви у односу према другим људима, схватати и поштовати њега као личност и његово мишљење, уколико оно није на штету општу.

:da: U samom procesu rasta, covek mora da pokusa da razume i opravda tudje postupke, koji ga cak i povredjuju, i u srcu nadje oprost. Dugi niz godina sam bila besna, ni manje ni vise, vec na sopstvenu majku :) A kada sam bila dovoljno snazna da potisnem negativnu emociju i pokusam bolje da je razumem bez stavljanja sebe u prvi plan, pocela sam da je posmatram sasvim drugim ocima. Iskreno je i duboko volim i zahvalna sam joj, jer sam na njenom primeru makar naucila kakva ne smem da budem.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja bas za ovo vreme posta imam najvise frke oko tog prastanja!

Tesko da mogu da ga izvedem!Nesto sam sa revnoscu spao samo tako!

Lepo sam procitao na jednom forumu ''Boziju blagodat je lako zadobiti, ali je tesko zadrzati''!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa vazno je da se covek stalno trudi,ispoveda i pricescuje.

 

I onda ce sve ici lakse.Makar se stalno ispovedali za isto,jednom cemo se "trgnuti" i krenuti napred.

 

I molitva za vreme posta je veoma vazna,kao i van njega.

 

Jutarnje i vecernje molitveno pravilo posebno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lepo sam procitao na jednom forumu ''Boziju blagodat je lako zadobiti, ali je tesko zadrzati''!

Taj koji je to napisao nije u pravu.

Bozija blagodet i milost je mnogo veca, ali ljudi nisu u stanju da je prepoznaju. Ona ne prestaje. Samim tim ju je nemoguce izgubiti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da je to citat nekog od svetaca, a neko je samo to preneo!Smatram da je istinit!Bozija blagodat moze vrlo lako da napusti coveka, to je potvrdjeno i SP-om gde se dosta u poslanicama govori o tome!I ne samo to vec coveku u nekim slucajevima moze da bude gore nego sto je i bilo!!

 

24. Кад нечисти дух изиђе из човјека, пролази кроз безводна мјеста тражећи покоја, и не налазећи говори: Вратићу се у дом свој откуда сам изишао.

25. И дошавши нађе пометен и украшен.

26. Тада отиде и узме седам других духова горих од себе, и ушавши обитавају ондје; и потоње стање бива човјеку ономе горе од првога.

28. А он рече: Ваистину, блажени су они који слушају ријеч Божију и држе је.

I molitva za vreme posta je veoma vazna,kao i van njega.
Edited by Villain

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da se ljudi ne umeju pouzdati u Gospoda to je uobicajeno stanje. Gospod Bog – Otac nas nebeski zna za nase potrebe i pre nego sto ga zamolimo za nesto.

 

Nasa osnovna potreba je da trazimo Carstvo nebesko jer je izvorno, neprolazno, bozansko i obiluje svim blagodetima. Hristos je evandjeljem Bozijim otvorio put za Carstvo nebesko. Ljudima je medjutim prioritet da drze do svojih licnih zemaljskih potreba. U potrazi za licnom statisfakcijom uma i tela savremen covek nema vremena za "irealnim" nebeskim. Ljudi se ogradjuju od duhovnih stremljenja dok ističu cinjenicu da cine ono najbolje sto mogu za sebe i druge. U osnovi i pobozni ljudi se zadovolje time sto posvrsavaju svoje uobicajene svetovne aktivnosti i tako sto zatim svoju duhovnu glad jednostavno utaze sa malo citanja ili slusanja iz Pisma. Gospod je u stanju da nas neustrasivo vodi kroz bujicu neznabostva, ali mi nismo ostavili dovoljno svog ljudskog kapaciteta za duhovne riznice Oca naseg nebeskog.

 

(Evanđelje po Mateju 6.31.- 34.) "31. Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti?

 

32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.

 

33. Nego ištite najpre carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati.

 

34. Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog"

 

Jel nam trebe veca blagodet?

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

:da: U samom procesu rasta, covek mora da pokusa da razume i opravda tudje postupke, koji ga cak i povredjuju, i u srcu nadje oprost. Dugi niz godina sam bila besna, ni manje ni vise, vec na sopstvenu majku :) A kada sam bila dovoljno snazna da potisnem negativnu emociju i pokusam bolje da je razumem bez stavljanja sebe u prvi plan, pocela sam da je posmatram sasvim drugim ocima. Iskreno je i duboko volim i zahvalna sam joj, jer sam na njenom primeru makar naucila kakva ne smem da budem.

 

Heh, ja sam se totalno izlechila od optuzivanja roditelja za bilo sta u zivotu kad sam prisustvovala kukumavchenju jedne devojke (blizu 30 god) o tome kako joj je otac unistio zivot, a glavni argument je bio onako, pa tipicno srpski, nije joj omalterisao neku sobu :confused::udri::ph34r: ... njega je optuzila sto ona ima 100 kila, nema zivot, nema prijatelje, nema zavrsen faks, ne izlazi po ceo dan iz kuce. Sa takvim zarom i sa takvom mrznjom je govorila o rodjenom ocu (i o slucaju nemalterisane sobe) da mislim da bi joj na licu mesta trebalo zviznuti samarcinu jer sa ljudima koji imaju odsustvo samokriticnosti do te mere i ne treba drugacije. Zdrav, prav, mlad covek moze da uradi MNOGO a s druge strane moze vecito da trazi krivce za stanje u kome se nalazi. I moji su roditelji nesavrseni i pravili su greske sigurno, s druge strane pravicu ih i ja sa svojom decom... Tim povodom mogu da se urade dve stvari - moze da se kuka po principu "sve cetiri uvis" i moze da se zapravo napravi nesto od svog zivota.

 

E da, Wise Owl, da me ne shvatis pogresno, ovo sto sam napisala nema ni najmanje veze sa tvojim slucajem, samo pricam o dogadjaju kojim se moj kapacitet za prashtanje roditeljskih gresaka povecao jedno 100 puta :mrgreen: jer sam i ja jedno vreme optuzivala roditelje za sve i svasta. Gomilu sopstvenih glupih misli tog tipa sam uspela da stavim na 'ignore' i mnogo mi je drago zbog toga jer bih se ogreshila o njih mnogo da sam nastavila to da radim...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Зашто би се православни Хришћанин, уопште, бавио тумачењем Ничеа?

 

па наравно, зашто би се православни Хришћанин бавио било чиме што није одобрила СПЦ? Зар није владика Николај написао све књиге које треба читати? Ја сам свој телевизор уштеловао само на РТС. Једино ме мучи што на радио Гласу Цркве пуштају толико њихове католичке музике, јебем им миша, зар немамо довољно наше, православне, него још пуштамо да нам кваре децу? И чему превод на ћирилицу, свако би МОРАО да научи да чита славјаносербски, а не ту неки руско-грчки утицаји. Извините, морам да идем, почиње служба, видимо се на причести.

 

Pa vazno je da se covek stalno trudi,ispoveda i pricescuje.

 

I onda ce sve ici lakse.Makar se stalno ispovedali za isto,jednom cemo se "trgnuti" i krenuti napred.

 

I molitva za vreme posta je veoma vazna,kao i van njega.

 

Jutarnje i vecernje molitveno pravilo posebno.

 

То нема везе са хришћанством, нити пише у Новом Завету. И Муслимани посте и моле се пет пута на дан. И пре Христа постојала је званична религија, Јудаизам, који слави истог Бога, по сличним правилима и тако даље и тако ближе...постојали су свештеници (фарисеји и седуцеји) којима се осладила пара па су се искварили и није се знало ко пије ко плаћа. Долазак ИХ је донео опроштај за људе и учење како треба да се понашају, понајпре једни према другима. Хришћанство нема суштину у бескрајној молитви и страху од греха. Суштина је љубав и вера. То сви заборављају. Шта је са оним окрени други образ? Који год свештеник држи говор ту је увек нетрпељивост према нечему и позив на сукоб. Љубав, вера и нада. Како се сећам, тим редоследом. Оног тренутка кад опростиш некоме нешто кад ти се чини да не можеш, да је увреда сувише јака, тад отвараш срце за Његове речи, све остало је само литанија у празно. Зато ми се Црква каква је данас не допада и желим што мање да имам са њом. Зато што су опет заборавили и опет су фарисеји и седуцеји на челу и опет је раја заборавила суштину, јер за већину зрна јесу пала на камен и плода није ни било, остао је само чин.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ниче није, нити ће бити икакав релевантан и битан фактор за Хришћанство и Православље, по било ком основу.

Онај, који буде желео да изучава Православље довољно дубоко и искрено - неће, за себе, наћи много тога у Ничеу, заправо хоће али анти-Хришћанство.

Онај који воли Партизан - зар ће више гледати Звезду?

Бог није створио само једну страну света већ 4, не постоји само дан већ и ноћ, онај који искључи било шта од њега, не може себе да назове верујућим већ је нешто друго, не улазим у то шта.

Човек је, мање-више, упропастио сваку институцију, ма како она идејно била здрава и компактна, на несрећу, ни Црква (као институција) није остала имуном на човекове слабости, будући да почива на њима.

То, по мени, није довољно добро оправдање за Вас који кажете да је то разлог неверовања и не-припадности.

То је одраз слободе коју, данас, нуди још само Црква, можете бирати да ли хоћете или нећете.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...