Jump to content

Satanizam


Recommended Posts

Ako već spominjemo satanizam, ovo što si rekao važi samo za egzoterične satanističke sekte. Slažem se, na određenom nivou nema razlike između obožavaoca hrišćanskog boga, satane ili paje patka jer vernika definiše teocentrizam, njegov sistem je uopšteno uzev alocentričan, jer se individua povlađuje objektivnom univerzumu odnosno teži harmonizaciji subjektivnog univerzuma sa objektivnim,, a objektivan univerzum predstavlja svet oko nas, prirodni kosmos vođen predefinisanim zakonima manifestovanim u prostoru i vremenu. Možemo slobodno reći da je objektivni univerzum zajedno sa svim zakonitostima koji vladaju u njemu izjednačen onome što nazivamo Priroda, a što se u monoteističkim religijama naziva Bog. Koncept Boga tvorca u ortodoksnim teologijama izjednačen je zapravo sa samom tvorevinom, kosmosom, mehaničko-organskim uređenjem sveta. Subjektivni univerzum je ''svet'' svakog svesnog bića unutar objektivnog univerzuma i ima ih onoliko koliko je i svesnih bića. To je manifestacija svesti i uglavnom je svako iskustvo objektivnog univerzma sekundarno, pošto informacije ili signali koje primamo iz njega prolaze kroz subjektivan univerzum.

Filozofiju koja se danas generalno naziva Leva Staza karakteriše antinomijanizam koji predstavlja praksu pružanja otpora prirodnom toku, odnosno pružanju otpora statičnim zakonima objektivnog univerzuma, opšti stav suprotstavljen kulturološki uslovljenim konvencionalnim normama dobra i zla. Ta staza je striktno psihocentrična jer postavlja sopstvo, Ja u centar sistema. Ako uzmemo u obzir tu vrstu satanizma, koji zapravo ima veze sa hrišćanstvom samo kroz praksu antinomijanizma i kroz površnu simboliku, u suštini reflektuje mnogo drevniju tradiciju, tu duboko ukorenjenu težnju svake individue za nezavisnom, večnom egzistencijom u kojoj je ta individua centar univerzuma i težnju ostvarenja najplemenitije čovekove sudbine - dostizanje nezavisne egzistencije na nivou božanskog bića, kao što je recimo vrhunski siddhis -dostizanja prosvetljenja (budnosti) nezavisnog intelekta. Upotreba različitih dijaboličnih simbola, makar na početnim nivoima, u raznim školama Leve Staze, bude u praktičaru neophodan osećaj tabua i zabrane koji se potom savladavaju kroz antinomijanizam, zbog toga je satanizam popularan u kultovima Leve Staze, a u njima nema ničeg od onog što si naveo u svom postu, nikakvih pravila niti dogmi, tako da tvoja izjava nije sasvim tačna.

 

 

Edit:

 

Da citiram i Evolu koji ovde objašnjava svrhu i suštinu antinomijanizma.

 

Kada se ciklus civilizacije okreće kraju, teško je nešto postici odupiranjem, direktnim suprotstavljanjem snagama u pokretu. Struja je presnažna i obara sve pred sobom. Bitno je ne biti impresioniran prividnim svevlašæem i trijumfom snaga epohe. Te snage, s obzirom da su lišene svake veze sa bilo kakvim superiornim principom, imaju, u krajnjoj liniji, odmereni lanac. Dakle, ne treba se fiksirati za sadašnjost i za bliske stvari, veæ treba imati u vidu i uslove koji æe se pojaviti u jednom budućem vremenu. Stoga princip koji treba

slediti može biti onaj što nalaže puštanje slobodnog toka snaga i procesa epohe, ali držeæi se postojano i spremno za intervenciju kada 'tigar, ne mogavši da napadne onog ko ga jaše, bude umoran od trka.

 

Chudno je shto se ja sa ispisanim u potpunosti slazhem, ali eto, opet se ne smatram satanistom, i mislim idalje da je ovo shto si ispisao vishe stvar filozofije i psihologije nego religije. Individualno se trudim da izrazim kroz umetnost, a orudje za proshirenje vidika su mi filozofija, knjizevnost, razmene iskustava i mishljenja sa drugim ljudima. U ovom tekstu vidim neku vrstu uzdrzhanosti od svih ideologija i stavova, radi opreznosti jer sve na shta se malo chvrshce oslonish mozhe da popusti? To je neki vid duhovne bezlichnosti. Stvar koja se jako chesto srece medju ljudima koji imaju mnogo znanja a nemaju sopstvene stavove i sve relativizuju. Kakav je tvoj odnos prema saznanju? Usput, mislim da se treba ograditi od egoizma. Panteizam iskljuchuje mogucnost podele na svetove, unutarnji - spoljni, subjektivni - objektivni, jer sve je jedno i u medjuuticajima pa je ono shto ti se chini sopstvenom sveshcu i voljom samo reakcija na spoljashnje uticaje prirode i deo apsolutne svesti. Kako zapravo izgleda vash put samorazvoja? Religiozni simboli, rituali, vera u nekog/neshto... to je verujem sve ostavljeno pojedincu da sam eksperimentishe kako mu volja?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kao što rekoh, Satanizam predstavlja samo jednu od maski prakse antinomijanizma Leve Ruke. A samorazvoj je u potpunosti na pojedincu i njegovoj volji, nema dogme, pravila itd. Ne smatram ni ja sebe satanistom, niti se vezujem bilo kakvom drugom definicijom ili kategorijom.

Vera u nekog-nešto? Ovde je čovek jedini bog i jedini fokus na stazi samorazvoja. Recimo, kod one priče o objektivnom i subjektivnom univerzumu- čovek mora sebe definisati u odnosu na svet koji ga okružuje. Upravo to što si rekao:

 

''Panteizam iskljuchuje mogucnost podele na svetove, unutarnji - spoljni, subjektivni - objektivni, jer sve je jedno i u medjuuticajima pa je ono shto ti se chini sopstvenom sveshcu i voljom samo reakcija na spoljashnje uticaje prirode i deo apsolutne svesti''

 

Ovo je suština podele između ortodoksnih učenja religija Desne Ruke i Leve Ruke. Većina religija, religijskih filozofija i učenja (99% njih) bazira se na takvom pogledu na svet, a najekstremniji primer je Budizam. Desna Staza govori da je subjektivan univerzum potrebno harmonizovati sa objektivnim, odnosno sa zakonima koji u njemu vladaju. A rekli smo, to je prema učenju Desne Staze, Bog/Priroda. Cilj čoveka je potraga za znanjem tih zakona, povlađivanjem prema njima i apsolutnom unijom sa objektivnim univerzumom, Bogom ili Prirodom, kako kome više odgovara. Cilj ove staze je dakle unija sa Bogom tj. Prirodom, prilikom čega se sopstvo uništava i individua postaje jedno sa prirodnim ili božanskim kosmičkim poretkom. Taj proces smrti ega i ulaska u raj/nirvanu je cilj svih organizovanih monoteističkih religija i većine budističkih škola, kao i većine okultnih, paganskih i new age pokreta širom sveta.

Ali subjektivan i objektivan univerzum nisu jedno te isto. Izjednačiti ih, znači potpuno odbaciti individualnu egzistenciju bića. Osnovna razlika između ova dva univerzuma jeste ta što subjektivan nije podložan onim zakonima koji vladaju u objektivnom, tj. subjektivan univerzum ima tu opciju da deluje u neprirodnom smeru, oslobođen od ograničenja sveta pet čula i tri dimenzije. On je sposobniji za daleko preciznije mnogostruke operacije od objektivnog. Da banalizujem, dok čitaš ti predstavljaš subjektivni univerzum, dok su reči koje čitaš objektivni univerzum. I pošto nije vezan nikakvim fizičkim zakonom, subjektivan univerzum ima širok spektar mogućnosti - način na koji ćeš razumeti i procesuirati ove reči zavisi jedino od tvog subjektivnog univerzuma. Epicentar tog ne-prirodnog subjektivnog univerzuma jeste ljudska svest, duša, sopstvo itd.

Taj ne-prirodan aspekt duše se najjasnije ogleda u uspostavljanju struktura artificijelno stvorenih u subjektivnom univerzumu u objektivan univerzum. Sve što smo stvorili, sagradili, napisali, svaka umetnost itd. nije deo prirodnog kosmosa. Dalje, svaki proizvod subjektivnog univerzuma nosi pečat različitosti odnosno jedinstvenosti. Šta nam to dokazuje? Pre svega, da fenomen subjektivnog univerzuma sadrži prvobitnu formu, generalni princip iz kog se stvaraju sve dalje manifestacije. Taj prvobitni princip izolovane inteligencije predstavlja apsolutno božanstvo Leve Staze i predstavljen je na različite načine. Luciferijanci će, naravno, imati sliku Lucifera, dok će drugi koristiti model Seta, Odina, Lokija, Tifona, Ahrimana, Lilit, Satane itd itd. Dakle svih onih kojima možemo pridodati titulu Princa Tame, jer u mitologiji imaju ulogu pobunjenika, oni koji prouzrokuju promenu i u tome leži njihova haotična, nestabilna priroda koja je na prvi pogled negativna ili zla, starajući se da vode čovečanstva nikada ne postanu previše mutne usled stagnacije koju prourokuju nepromenljivi zakoni objektivnog univerzuma - bogova reda - monoteističkog Boga.

Ono što je važnije naglasiti jeste da je ovo arhetip Jastva iz kojeg nastaju sva pojedinačna individualna sopstva. To je element ne-prirodnog univerzuma koji pripada univerzumu kao celini; Nezavisno, svesno i večno biće u univerzumu. Iako je moguće dalje raspravljati o prirodi ega, duše ili sopstva, možemo reći da se, u suštini, radi o postavljanju individue u epicentar Staze. Večna separacija individualne inteligencije od objektivnog kosmosa je, dakle, ultimativni cilj Leve Staze. Ovo se svodi na besmrtnost nezavisne svesti koja se kreće objektivnim univerzumom i u interakciji je sa njim putem svoje volje.

 

Ova filozofija vodi poreklo još iz Indije, starija je od samog Satanizma. Zanimljivo je, npr. to što se veruje da duša nakon umiranja može preuzeti dve staze. Jedna je polarna staza - devayana - koja je staza Deva odnosno bogova i označava je letnja polovina godine, kada se Sunce kreće ka Severnom polu. Veruje se da oni koji krenu tom stazom postaju kao bogovi, doživljavaju prosvetljenje i manifestuju se u ovom svetu samo po svojoj volji. Druga staza je ekvatorijalna, zimska, koja vodi reinkarnaciji prema prirodnom poretku, bez ikakvog uticaja individualne volje. Prema sanskritskoj terminologiji, Desna Staza teži uniji između jivatman, individualnog sopstva ili duše, sa paramatman, univerzalnom dušom. Leva Staza vodi ka izdvajanju, individualizaciji, evoluciji i konačnoj besmrtnosti sopstva, bez ikakve namere da se ikad sjedini sa univerzalnom dušom.

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ovo je suština podele između ortodoksnih učenja religija Desne Ruke i Leve Ruke. Većina religija, religijskih filozofija i učenja (99% njih) bazira se na takvom pogledu na svet, a najekstremniji primer je Budizam

i dalje shirish dezinformacije.

 

tantrizam, libertinski pokret u indiji nema veze ni sa budizmom ni hinduizmom. oni su izmislili izraz "put leve ruke" da bi oznachili svoj libertinizam (krshenje moralnih principa), i neke tantrichke grupe imaju u sebi elemente hinduizma ili budizma, ali sa njima samima nemaju veze. to je kao da neko kazhe da je satanizam vrsta hrischjanstva, samo njegova "leva staza", shto je glupost.

Edited by рогозуб

Share this post


Link to post
Share on other sites

Samo neka moja razmišljanja koja ljudi mogu shvatiti kako hoće. Neki će to videti kao satanizam, donekle to i jeste tačno ako prihvatimo hrišćanstvo i organizovanu religiju kao primarni model. Suština je mnogo dublja, opširnija, kako već. Nije to ništa novo, niti sam ja išta izmislio.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Previse teorija previse grana satanizma, kao i kod hriscanstva. Obe religije su toliko slicne ali toliko razlicite. Koliko toga imaju zajednickog, toliko toga i nemaju. Sagledavanje sveta kroz religiju je kao da hodas ulicom koja ima 500 raskrsnica a ti imas amove. Satanizam kao i svaka druga religija ima skoro istu pricu, ocekivanja o zivotu posle smrti. Besmislenost kako god da okrenes.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Neki kvaliteti simbolizovani u određenim bogovima, anđelima itd. su univerzalni. To je suština.

Suština religije jeste univerzalna, samo je bolje da se držimo svojih religija, ako smo religiozni, nego da ih uvozimo od najodvratnijih naroda na svetu.

 

Monoteističke religije su napravile 2 suprotnosti: Potpuno ropstvo Božijoj volji s jedne strane, i potpunu slobodu individue na drugoj (što je u principu satanizam), a ne valja ni jedno ni drugo.

 

Politeističke religije su imale više bogova koji su bili i dobri i zli i svaki od njih se poštovao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Potpuna sloboda individue je jedina dobra stvar. Sve drugo je ropstvo.

 

Ja se npr. ne držim nijedne religije, usko vezivanje za bilo koju organizovanu religiju, dogmu ili sistematsko učenje jeste ograničavanje slobode individue. Upravo ta suština religije na koju misliš (i za koju se ljudi masovno vezuju) jeste ono što ograničava individualnu slobodu i razvoj čovečanstva, bila to domaća ili strana religija, iako je to nešto potpuno nebitno.

O satanizmu i levoj stazi, simbolici, značenju itd. sam dovoljno pisao i objasnio sve ovde i na nekim drugim temama, tako da se neću više vraćati na isto.

 

Uostalom i za onog ko ne veruje uopšte u bilo kakav viši entitet, važi sledeća rečenica, jer ona govori o toj individualnoj slobodi.

 

35hg38.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

I mene mrzi sad da obrazlažem naširoko. Strah od Boga (bogova) je jedna krajnost koja sputava čoveka, što je loše, ali je još gore ako čpveka ništa ne sputava i ako misli da je njegova slobodna volja jedini zakon. Zamisli kad bi svakom ludaku i manijaku dao za pravo da slobodno odlučuje šta je dobro a šta ne. Zakoni jesu tu da propišu određene norme ponašanja, ali nije loše da čovek sam zna, bez prisile da ne može činite što mu je volja ako to šteti drugome.

Share this post


Link to post
Share on other sites

slobodna volja? mislis da nezavisnost od bogova daje slobodnu volju? koliko sam upoznata hriscanstvo upravo propoveda postojanje slobodne volje kod coveka, sto jeste paradoks.

mislis da ako covek ne veruje u boga/bogove uziva pravo da ima slobodnu volju, da ne zavisi ni od koga? slobodna volja ne postoji ni u kom slucaju, ni u slucaju vernika ni u slucaju ateiste. covek ima pravo na izbor, ali opet ce pri tom izboru covekom rukovoditi neki njegovi osecaji, izgradjen stav pri uticajima sredine u kojoj zivi i razni srugi cinioci koji upravo govore o apsurdu zvanom slobodna volja.

ono sto ti potenciras se zove savest. jedino ne znam da li je savest urodjena ili stecena i da li moze da se menja i utice na nju..

Share this post


Link to post
Share on other sites

slobodna volja ne postoji ni u kom slucaju, ni u slucaju vernika ni u slucaju ateiste. covek ima pravo na izbor, ali opet ce pri tom izboru covekom rukovoditi neki njegovi osecaji, izgradjen stav pri uticajima sredine u kojoj zivi i razni srugi cinioci koji upravo govore o apsurdu zvanom slobodna volja.

opet je mogucje formirati sopstvene osecjanje, stavove, karakterne crte itd, tako da chovek u sushtini ima slobodnu volju, samo je retko ko koristi, vecj se ponasha intertno, prema tim "raznim grugim chiniocima".

 

Zamisli kad bi svakom ludaku i manijaku dao za pravo da slobodno odlučuje šta je dobro a šta ne.

sam takav koncept (koji je izrazhen u relativizmu i nihilizmu) je zlo. osnova morala- princip neagresije, je aksiom. taj aksiom ukratno kazhe- fizichku sila je opravdana samo protiv onih koji napadaju nekoga.

Edited by рогозуб
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Darvin u "Postanku vrsta"veli,da svako zivotno koje posjeduje drustvene instinkte (a to je osnov moralnosti) moralo bi steci i moralno osecanje ili savjest cim bi se,kojim slucajem, njegove umne sile razvile kao kod covjeka,ili bar priblizno.

 

Dakle,ona prirodna naklonost covjeka k covjeku koja je rezultat drustvenog instinkta,bez ucesca covjekove volje- je osnov moralnosti;to je zapravo zacetak moralnosti,njegova klica takoreci,koja se kasnije kad covjek uspije snagom uma uspostaviti kontolu nad instinktima koji ne vode opstem dobru i posredstvom iskustva,javnog mnenja,razvija i u zavisnosti od onog sto je potreba covjekove prirode i njegovog drustva oznacava kao moralna radnja.

 

Svi znamo da je kod pcela slucaj da sestre radnice ubijaju svoju lijenu bracu,trutove;jer je njihova priroda takva i to moraju ciniti da bi svojoj vrsti obezbjedile kontinuitet!

 

E sad,sta mislite,da je kojim slucajem covjek i covjekovo drustvo pceline prirode da li bi bilo moralno da sestre ubijaju bracu i da majke ubijaju svoje kceri?Naravno da bi to bilo moralno,jer bi vodilo nastavku vrste! Ali,posto je covjekova priroda i njegov organizam takav njemu je potrebno da "ljubi bliznjeg svog" (za to se pobrinuo instinkt) jer samo na taj nacin,udruzujuci se i namirivsi taj svoj drustveni instinkt- moze opstati kao vrsta,a nije slucajno da bas one radnje kod covjeka koje idu na drustveno dobro,hvale se i smatraju moralnim.

 

Moral nije nikakva fiksna,kosmicka vec relativna kategorija.Moral je izmislio covjek,tu nizu vrstu istine!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Fizika i matematika podležu zakonima logike. Moral ne. Samim tim ne može biti fiksna kategorija. Tvrdnja da je moral kosmička kategorija je još smešnija, jer postojanje univerzuma niukoliko ne zavisi od postojanja čoveka.

Share this post


Link to post
Share on other sites

osnova morala- princip neagresije je aksiom koji proizilazi iz stvarnosti i savrsheno je logichan; ne mozhe se logichki/ racionalistichki porecji. http://en.wikipedia.org/wiki/Argumentation_ethics

 

princip neagresije sledi iz logike isto koliko i fizika i matematika.

 

http://argumentationethics.wordpress.com/2011/12/25/argumentation-ethics/

Share this post


Link to post
Share on other sites

Princip neagresije ne može biti aksiom jer 1) pojam agresije je podložan tumačenju, 2) čovek koji bi bio potpuno lišen agresije ne bi mogao da preživi i 3) odnosi se samo na ljudsku vrstu.

 

Moram priznati da mi je malo muka od antropocentričnog viđenja sveta. To bi trebalo da smo ostavili u 16. veku.

Share this post


Link to post
Share on other sites

pojam agresije je podložan tumačenju

mozhda u razgovoru dva lika koji piju pivo ispred prodavnice. shto se tiche priche o aksiomu neagresije, vrlo je jasno shta je agresija- inicijacija sile.

 

čovek koji bi bio potpuno lišen agresije ne bi mogao da preživi

nisi ni bacio pogled na linkove da vidish shta je uopshte princip neagresije. NAP (non-aggression principle) ukratko kazhe- sila je opravdana samo protiv napadacha, tj. sila je opravdana samo u odbrani (sebe, drugog, ili svog vlasnishtva).

 

3) odnosi se samo na ljudsku vrstu.

ne znam na shta mislish? samo ljudi mogu da primenjuju NAP (pa kao "nije univerzalni princip"), ili samo nad ljudima bi trebalo da se primenjuje?

 

Moram priznati da mi je malo muka od antropocentričnog viđenja sveta. To bi trebalo da smo ostavili u 16. veku.

u sluchaju ovoga drugog, da mislish na to dali NAP treba da se primenjuje samo na ljude, to je inache jedna od 4 debate vezane za NAP. te debate nisu vezane za sushtinu NAP-a, koji je neoboriv, nego su to teme koje se moraju obrazlagati drugim argumentima i moraju se ustanovljavati dodatni principi i chinjenice. jedna od tih debata je da li bi trebalo primenjivati NAP samo u odnosu sa ljudima ili i sa zhivotinjama. ja sam medju onima koji smatraju da tu treba ukljuchiti i zhivotinje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sila je opravdana ili neopravdana od strane koga? Bradatog čike koji nas gleda sa neba ili nekakvog apsolutnog-kosmičkog-univerzalnog zakona kojem se mi, obični smrtnici moramo pokoravati inače smo loši i zli ljudi?

Ovo su isprazne stvari na koje ljudi, moralni fetišisti vole da gube vreme, filozofiraju u nedogled i izmišljaju nove termine i definicije svakodnevno, misleći da su pametni.

Ako nekome rascopam lobanju dvosekom sekirom, to je moja odluka, stvar lične volje, proces koji nije ni dobar ni zao. U trenutku udara odigravaju se sila akcije i reakcije. Moja sekira je sila akcije, nečija lobanja stvara otpor i to je sila reakcije. I to je sve. Univerzum ni ne primećuje, ostaje isti. Nikakav karmički, univerzalni zakon, kosmički policajac, me neće kazniti zbog toga jer sam ja, navodno, loš čovek.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...