A evo i glavne stvari što se mene tiče.
O razočaranjima ne bih puno drvio, glavno su svakako Pain of Salvation i Ihsahn, a više sam očekivao i od novih izdanja sledećih: Caspian, ...and Oceans, Intronaut, Today is the day, Elder, Pyrrhon, Spirit adrift…
Što se tiče EP-eva, najbolji utisak su ostavili LYCHGATE - also sprach futura (konačno su me uboli i ova svedenija forma mi više paše od prethodne palamuđevine bez fokusa) i DVNE - omega severer (nastavljaju gde su stali sa debi LP-em što nije promaklo ni velikim Metal Blade koji su ih potpisali).
Top 30 izgleda ovako, po redosledu:
30. NECROT - mortal (jebački death metal bez prefiksa i sufiksa, pesnica u vugla, ukusni rifovi i mlevenje mesa)
29. GOOD TIGER - raised in a doomsday cult (iskupljenje nakon mršavog prethodnika, moj feelgood album godine uz neke ovde bolje plasirane, suptilno i catchy na max)
28. NERO DI MARTE - immoto (najambicioznije od njih do sad, vrlo sinematično i slikovito, zahteva dosta pažnje, priličan unikat od albuma)
27. ULTHAR - providence (močvarna atmosfera, lepljivi rifovi, prljavi death metal koji je nadmašio većinu ovih novih bendova nastalih na Incantation nasleđu)
26. WAKE - devouring ruin (bivši grindcore bend koji je dodao modernog dm i sludgea, lome kosti al na prefinjen način)
25. KATAVASIA - magnus venator (najbolji “seljački” BM godine, rifovi i melodije i zlokobna atmosfera i taj helenski prepoznatljiv vajb, mržnja i hladnoća)
24. KHTHONIIK CERVIIKS - aequiizoiikum (apokaliptični vanzemaljski ekstremni metal koji podjednako vuče uticaj od Voivod i Demilich i dodaje svoju dozu avangarde)
23. PARADISE LOST - obsidian (gospodsko izdanje gospodskog benda, jedan od njihovih najboljih albuma u poslednjih 20 godina, mleko)
22. PANZERFAUST - the suns of perdition: chapter II - render unto eden (najbolja Mgla ove godine, BM sa vrlo malo blastbeata ali vrlo mnogo vrhunske atmosfere)
21. WOBBLER - dwellers of the deep (najbolji klasik prog rock godine, lep omaž 70ima bez preteranog oponašanja i bez dosade)
20. PALM READER - sleepless (kvantni skok UK post hardcore junoša, svaki korak u pravom smeru, emocija)
19. IMPERIAL TRIUMPHANT - alphaville (mnogi danas kombinuju jazz i extreme metal al retko ko autentično i smisleno kao ova NYC bratija)
18. CALIGULA’S HORSE - rise radiant (čak i u blago razočaravajućem izdanju, moj omiljeni prog bend današnjice teško da može da promaši)
17. EMMA RUTH RUNDLE & THOU - may our chambers be full (kolaboracija koja je prirodna kao čokolada i lešnik, sludge cepanje samo dodaje efekat Eminom milozvučnom pojanju)
16. GREEN CARNATION - leaves of yesteryear (praktično EP al nisam mogao da ignorišem majstorstvo, naslovna pesma je u top 5 godine, dajte još ovoga, ovo je malo)
15. ENSLAVED - utgard (jedan od all time velikana u standardno dobrom izdanju, dominiraju čak i kad idu dobro utabanim stazama)
14. HAKEN - virus (najbolji njihov album iako ima izvikanijih, iznenađenje godine za mene, prog metal za 2020-u i naslovom i sadržajem)
13. ENVY - the fallen crimson (džapanizeri su spakovali svo svoje tridesetogodišnje rokanje u jedan album, jako sveže)
12. PSYCHONAUT - unfold the god man (ne znam zašto sam prso pa sam cele godine mislio da je debi album ovih Belgijanaca izašao ove godine a ne 2018-e, a neka ga ovde, kida)
11. AKHLYS - melinoe (BM album godine, okultne dubine apokalipse)
10. SVALBARD - when I die, will I get better? (feministički post hardcore može da bude na ovoj listi samo ako rastura, što je ovde slučaj; poruka je još važnija s obzirom na Holy roar records priču)
09. HABAK - ningun muro consiguio jamas contener la primavera (melo crust, post metal, screamo visoke klase nabijen jakom emocijom)
08. ANAAL NATHRAKH - endarkenment (koliko je samo ovaj album zabavan u svojom ludilu i standardnoj furioznosti genijalnog tandema, najbolji njihov od ohoho)
07. HAVUKRUUNU - uinous syomein sota (ultimativno voljen album ove godine, sa pravom, skandinavska zima, epika i više nego kompetentna svirka = ultimativni metal album)
06. WAYFARER - a romance with violence (unikatan bend unikatne atmosfere, divlji zapad nikad nije zvučao ovako dobro i hipnotišuće)
05. PROTEST THE HERO - palimpsest (povratak u velikom stilu, ovaj album mi je uvek tokom godine vraćao osmeh na lice, konačno pamtljivo i groovie uz samo njima svojstvene ludorije)
04. VULKAN - technatura (moderna prog enciklopedija, ovaj bend mora biti veći)
03. THE OCEAN - phanerozoic II: mesozoic/cenozoic (najbolji njihov album od Precambrian, remek delo post goes proggy zvuka, vrhunski songwriting i kod kompleksnih dugačkih i kod svedenih jednostavnijih pesama)
02. SWEVEN - the eternal resonance (hipnotišuće meditativno čudo od albuma, uvlači u mrak koji ima nijanse)
Album godine:
01. ULCERATE - stare into death and be still (čim sam ga prvi put čuo znao sam da je to to, Ulcerate na vrhuncu svoje kreativnosti u najmelodičnijem i najekspanzivnijem izdanju do sad, soundtrack rastakanja materije i poganog čovečanstva)