Candyman (2021)
Videh da baš zuje online, kako je dobar film, i da je postavio nove standarde u vezi horora. Morao sam da se nateram da ga pogledam, prvi deo mi je ostao u dragom sećanju jer je imao uznemirujuće scene i prave efekte sa pčelama i Philip Glass-ov hipnotizirajući OST. Ali je posedovao neke klasične stereotipne stvari sa početak 90tih koje su još gore ostarile i ima buđav svršetak.
Šta očekivati od novog Candyman-a? Režija je kompetentna, ima moćnih kadrova gde ćete videti invertne nebodere i izgledaće zaista zlokobno. Dosta dobro osvetljenje i fotografiju, ponajviše se osećaju ti slatki uticaji giallo filmova. Muziku je radio nekadašnji član sastava OM, nije ponavljanje Glassovog stila što jeste dobra stvar, ali ne mogu da kažem da bih ga puštao van gledanja filma.
Gluma je solidna, Yahya je uverljiv u tome kako polako tone u ludilo i kako ga kao svakog umetnika rastapaju i razdiru unutrašnje nesigurnosti. Ali avaj scenario je mnogo loš, jer se oseća uticaj previše kuvara u kuhinji i onda nastaje papazjanija. Kao i svaki soft reboot, rimejk, nisu mogli da odole da povežu sa prvim filmom sve, i posve je trapavo to odrađeno, ali sam i nekako očekivao i otkrovenje na kraju mi nije bilo interesantno.
Novi Candyman ima problem sa tonalitetom, za horor film, ni u jednom momentu se nisam osetio neprijatno, jer koliko god da me ne plaše danas horori, uvek tu u potiljku glave imam osećaj kako bi izgledalo da se nađem u tim situacijama kao i sami likovi iz filmova i to zaista igra veliku ulogu. Nema nijedne strašne scene, i više se čini da se išlo na tu atmosferičnost, što i nije bio loš izbor, ali ponavljam zbog previše slabog scenarija i što film nije znao čemu želi da se posveti i koja glavna tematika da mu bude, pada na Bechdel testu. Šteta za par solidnih performansa, dobru fotografiju i montažu, kada je ovo sve jedna velika papazjanija.
Ovde je zaista postojao potencijal da bude nesvakidašnji film, pogotovo što se vidi da su neke od stavki odrađene dobro. Trebalo je otići u široko ludilo, čak do granice jave i noćne more (što recimo prvi film daleko bolje radi od novog) ali je sve vreme sveden. Ujedno najveća greška koja je načinjena je u vezi samog Candymana. U prvom je bio morbidan i zastrašujuć, tome je doprineo ponajviše Tony Todd i njegova harizmatičnost. I menjanje narativa i mita samog lika, da bi se iskoristio kao trapava kritika na današnja dešavanja u Americi sa BLM, je posve nesposobno izvedena i oseća se da je na silu ubačena.
Zaista mi je žao što je ovako ispalo, jer ovde je postojao potencijal da imamo novi horor klasik, pogotovo što je dobro izabrana glumačka ekipa, režiserka i direktor fotografije su doneli nešto osvežavajuće u Holivudski film, ali džaba kada se sve to raspadne kao kula od karata jer nema jake temelje.
Od mene 2, više naginje ka 3 zbog svih tehničkih aspekata.
Prisoners of the Ghostland (2021)
Odmah da rasčistimo, volim Nicolas-a Cage-a kao glumca, pojavu, čoveka. I pogledao sam preko 40 filmova iz njegove filmografije, i dalje mi je u planu da pogledam sve na čemu je čovek ikada radio.
Imali smo bezmalo skoro malu reneseansu u obliku Pig-a, gde smo imali priliku da vidimo njega ponovo u svedenijoj glumačkoj formi koju dugo nije praktikovao jer je zašao u zečiju rupu impresionističke glume, koju često ljudi poimaju kao meme-ove koje posle dele na internetima.
Slobodno mogu reći da kombinacija Sion Sono-a i Nicolas-a Cage-a na papiru deluje kao moćna kombinacija, i pride sam zaplet gde pljačkaš treba da oslobodi devojku od strane mutiranih zombija i vremenski ograničen bombama deluje kao kakav dopadljiv materijal da se gleda sa ekipom.
Imam jako loše vesti, nisam gledao dosadniji i razvodnjeniji film. Ako su oni imali u planu da naprave namenski loš film, i da stekne so bad it's good status, pohitajte dalje jer ovde nemate šta da tražite.
Velika je šteta jer film ima dobru scenografiju i kostimografiju, ali je toliko neinspirisan sa režijom i nekohorentnim scenarijem (nije Sono pisao) koji vazda ulazi u anale najlošijih. Ujedno film poseduje dosta stereotipa i ideja iz raznih kultnih filmova (dosta Carpenter uticaja, Troma prljavog humora) ali sve to pada u vodu jer u skoro dva sata, jesam se nasmejao na preteranog Cage-a, ali me ništa drugo nije držalo da budem dovoljno investiran.
Možete slobodno da preskočite 1.