Ali tu nije kraj, ima još! U bioskopskoj sali Amerikane se desio Nemeček!
Ovaj svemoćni trio (stari rok postulat, ako je trio, onda će da bude snage svuda!) je uspeo da izgradi neverovatnu koncertnu atmosferu u prostorijama velike bioskopske sale Doma omladine Beograda. Ovo je pre svega jako slojevita muzika, od našeg Balkanskog nasleđa, ali me pevanje podseća na brđansko dozivanje na krševitim planima, dok se akustična gitara prožeta raznim efektima u rukama frontmena nekim čudom ne pretvara u prah od intenziteta kojom je svirana i šalje zvučne vibracije u do najviše tačke sale. Nikako tu ne treba zaboraviti ni versatilnog bubnjara koji tačno zna da napravi najslađe prelaze iz totalne mirnoće i discipline do kosmičkih krešendoa koje nastaju kako se gradi svemoćni rif i na to sve kada se doda čovek zver, ma šta zver, pauk za sintisajzerima i moog spravama koji tka tu melodičnost. Dobijamo najveći i najteži zvuk koji je čut na našim prostorima. Ako ste se našli na ovom koncertu sinoć imaćete najlepše sećanje i tražićete još u budućnosti. Nemeček su bend koji treba ispratiti u budućnosti i nadajmo se da će nam biti česti gosti i da će ta muzika i završiti na vinilima, jer oni to zaslužuju.
Prvenac album možete naći na bandcampu: Prokletije
I onda se desio jedan poveći peh na samom festivalu, ne znam kome je palo na um da stavi kao headlinerke u Amerikani, "pevačice" Mladabeba i Jymenik. Obe koketiraju sa sadašnjim popularnim trep i hip-hop žanrom, sa time što Mlada Beba zaista nema nikakav talenat i glas , i sve se svodi na mljackanje i uvijanje i vrištanje, znam da pokušava da emulira CRUNK i južnjački stil, ali kada nešto ne ide, ne ide! I više se oslanja na "posh" odeću i dok zavija i uvija iz pesme u pesmu.
Jymenik sa duge strane ima boju glasa koja tek treba da se razradi, u soul varijanti koju je otpevala u nekolicini pesama ima potencijala, ali isto tako se trudi da zvuči kao Senidah sa glratim melosom, ali moraće da ispeče još koncerata i pesama da bi došla dotle. A kao njihov dj je bio prekaljeni Summedeaths aka Letnje Smrti, aka dečko koji obećava sa bitovima i za kojeg ste čuli ako ste vrteli ćertifikato bengere Zicer Inc. i Kene Berija na kojima je producirao bitove. Njemu bih voleo da nastavi da praši i da nađe mnogo bolje saradnike, jer se tačno čuje da je ubo tu zlatnu žicu između undergrounda i pokušaja mejnstrima.
Amerikana nije bila puna, a to je ono što me je zanimalo jer se preko striming servisa, instagrama i sličnih mreža guraju kao the next best thing. Ako je bilo oko 70tak ljudi i to zbijenih u prvim redovima, za početak je to dovoljno, ali su nezaslužno dobile ovaj termiin jer je poslednji bend mogao da ne svira pred još manjim brojem ljudi.
I za kraj ostalo je najveće iznenađenje Indirekt Showcase, Danski trio The Homesick. Izdali su album za eminentni Sub Pop Records i možete ga naći na bandcampu: The Big Exercise.
Ovi momci su bili supernova posle odlaska Mlade Bebe-Jymenik i najveće iznenađenje, odmah da ukažem na albumima ne zvuče tako dobro kao uživo. Suštinski bubnjar drži ritam i daje fantastičan gruv koji se kreće od jungle do post-punka, dok druga dvojica pevaju i kroz vokodere i razne reverb efekte i sekvencere daju bitove koji vas teraju da ne možete da ostanete mirni u mestu i da plešete dok se ne završi čitav set. Poseta nikada manja i najveća greška da se gurnu posle 00, jer su oni mogli komotno da budu headlineri u Amerikani i šteta je što je 50tak ljudi imalo priliku da ovo doživi i da uživa.
Set je bio kratak ali slatak, potaman da ne bude previše i da nas ne iznure i da oni mogu da zapale u Dansku i kažu hej videli smo tamo neki Beograd i ovi su đirali na naše trake. Ako ste ljubitelji recimo Animal Collective njih bi trebali da overite, i ako volite Durutti Collumn i slične stare bendove, onda je ovo uživancija u najavi.
I na kraju mogu napisati samo sledeće, dobro je da se ovakav festival desio, manjka ih po Beogradu jer se organizatori sve više plaše da guraju domaće izvođače jer ih smatraju neprofitabilniima, pogotovo ove iz alt miljea ili ne daj bože totalne eksperimentalne muzike.
Nadam se da će i u nadolazećim godinama ostati istrajni i makar trajao samo taj jedan dan, da pononovo naprave dobru zabavu i izbor bendova iz regiona na koje treba obratiti pažnju, a kao što sami znate, dobro odabrati je najteži deo posla.