Jump to content

Pravilna ishrana / zdravlje / gojaznost


Face Of Melinda

Recommended Posts

Junacki izbacen secer iz ishrane vec skoro nedelju dana.

Mislim da ti nije pametno da skroz izbaciš "brzi" šećer iz ishrane. Prvo, mučiš svoja čula bez potrebe (posebno čulo ukusa, jelte). Drugo, verovatnoća da posle nekog vremena "pukneš" i da se uništiš od slatkiša u veoma kratkom roku drastično raste (aka "nadoknada propuštenih slatkiša"). Treće, šećer može biti i koristan ali je bitan tajming. Posle fizičkih aktivnosti jedna čokoladica ili čaša čoko-mleka će ti sigurno koristiti dok to isto pred spavanje ili u sred noći definitivno neće.

 

Poenta je samo da promeniš odnos šećara u organizmu u korist "sporih" šećera, tj. ugljenih hidrata, a ne da u potpunosti izbaciš "brze" šećere. :smile:

 

Ili ako hoćeš, pređi na tamnu stranu pa jedi samo crnu čokoladu (ali umereno) umesto mlečne ili bele. Ima isti broj kalorija kao i ove dve ali je neuporedivo zdravija zbog nedostatka zasićenih kiselina i, naravno, zbog ogromnog učešća kakaa.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Realno, navedi mi JEDNU dobru stranu "obicnog" secera?

Prvo, ionako ga konzumiram samo u slatkishima, cajeve i ostalo ne secerim, nit pijem sokove sa dodatim secerom.

Drugo, uvek su tu dekstroza, fruktoza ili malteks ;)

Trece, posle treninga mi je korisnija banana ili kasika malteksa nego cokoladica. Coko mleko ne pijem vec godinama.

 

.. plus, ionako ne zderem obicnu cokoladu vec samo tamnu odavno :D

 

Secer je adiktivan i pravi problem, narocito kada se u celu pricu ukljuci i nervoza. Lako se razvija tolerancija na secer, i vrlo brzo mi je potrebno sve vise i vise da bi se osetila potrebna slatkoca, a sto se tice ukusa, pa upravo secer prikriva prave ukuse i baca ih u drugi plan.

Jednom prilikom, skoro godinu dana nisma unosila obican secer zbohg nekih zdravstvenih problema, i bilo mi je jako tesko prvih meseca dana, posle mi je bilo super. Kasnije, prilikom vracanja na "svakodnevnu" ishranu, sve mi je bilo preslatko, al brzo se covek navikne, na zalost.

 

Da naglasim, nikakve Zero koka kole i budalastine, samo prirodan vocni sok bez dodatog secera i te fore. :rockdevil:

 

Tako da... NO SUGAR :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Da naglasim, nikakve Zero koka kole i budalastine, samo prirodan vocni sok bez dodatog secera i te fore. :rockdevil:

 

Tako da... NO SUGAR :)

 

Zero Koka Kola nema ni kap šećera nego ima aspartam (veštački zaslađivač koji je po meni mnogo opasniji od šećera)

Edited by Captain Spaulding

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zen, slažem se bukvalno sa svim što si napisala ali kad kažem "šećer" mislim generalno na sve vrste šećera uključujući i fruktozu (voće) i malteks, kad si ga već pomenula. Ne mislim samo na industrijski beli šećer koji je, naravno, najštetniji jer pored samog šećera ne sadrži apsolutno ništa više (vitamine, minerale, vlakna) dok je kod voća, recimo, potpuno druga priča.

 

Tako gledano, "brzi" šećer koji dospeva u krv u roku od 2 minuta, može biti veoma koristan kada ti posle treninga padne nivo šećera u krvi i služi da te vrati u normalu i to smo oboje već konstantovali. E sad, da li ćeš pojesti čokoladicu ili neku voćku zavisi isključivo od tvojih preferencija ali suština je jasna.

 

A u vezi zamaskiranja ukusa, to je posebna priča. Dok nisam izbacio beli šećer iz ishrane meni su svi čajevi imali isti ukus (često čak i limunada :ph34r: ) i tek kad sam krenuo da pijem bez šećera skontao sam kako se ukusi čajeva zapravo razlikuju. :haha:

 

Captain Spaulding, veštački zaslađivač je štetniji jer ti kad kreneš da jedeš nešto slatko (zaslađeno "veštakom"), mozak automatski "naredi" pankreasu da krene da luči insulin tj. da pripremi organizam za nadolazeću "poplavu šećera". E sad, ti kad pojedeš to slatko, ispostavi se da je uzbuna lažna tj. da šećera NEMA i da je pankreas lučio insulin za DŽABE koji onda stoji u organizmu i stvara probleme, usporava metabolizam i sl. Ne sećam se baš detalja, davno sam to čitao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mi smo se pogresno razumeli oko hejta na "obucan" tj beli secer, ostalo je na mestu :D

A vidis, to za cajeve ja ljudima odavno pricam, al dzaba kad ga lopatom slade. Imam cak i anegdotu koja to savrseno ilustruje, pre par godina, zima, dosla ekipa do mene, kuvao se caj i krckali keksici i rakija. Ortak malo okasnio, njemu smo naknadno kuvali caj. Provri voda, drugarica mu sipa u solju, on zasladi i sve super. U jednom momentu skontamo da mu niko nije stavio kesicu u caj, vec da on celo vece cirka zasladjenu vrucu vodu i ne buni se :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ја пијем мајчину душицу коју је брала и сушила баба, а уместо шећера стављам мед из шумадијског Кијева. Милина.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Такође, у чај само мед. Ако нема меда онда само чај. Шећер никако. Једино га стављам у прву кафу, и то буквално једва на вр' кашичице. Додуше, слатко готово да не једем уопште. Можда једна чоколадица у два месеца. А кева ми стално купује нешто, па ја то штекам. Могао бих да продајем у пролазу на Зелењаку. :haha:

 

Мада, на воћним тортама бих могао да живим.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Više volim slano nego slatko. Mogla bih bez problema bez čokolade, ali bez sira nikako, što će reći, ode moja makrobiotika u propas'. Najviše volim brieve, gorgonzole, parmezane, kozje... i još kad se iskombinuju sa nekim interesantnim jelom i pićem ja presrećna (malo li mi je potrebno :D). Kad bi me neko pitao šta volim od slatkiša trebalo bi mi vremena da izdvojim omiljene. Crna čokolada da, mada mi se ona Lindt-ova od 80+% kakaa uopšte ne dopada, jedino kada bih je kombinovala sa nečim slanim, jer mnogo vuče na gorko. Osim tamne, hmmm, ne znam. Ne volim torte pretjerano, mada su kolači iz Mamma's Biscuit House-a super, ali to pojedem jednom u 3 mjeseca. Mada, kad ti kilaža ne varira godinama unazad kapiram da tijelu odgovara tako kako jeste. Za sada se ne buni ni ono ni ja :haha: Ljudi me godinama smaraju da jedem "splačine", "travu", "zrnevlje" i misle da ću umrijeti ubrzo jer samo to jedem. Kad se trudiš da im objasniš da to razmišljanje nema veze sa životom onda ne žele da slušaju. Čast izuzecima. Nije da se nerviram, nego mi nije jasno zašto zajebavaju. Radi zajebancije? Pfff...

Edited by Kokopelli
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

:evotigana:

 

Мени кафа не служи за разбуђивање, него да могу прву цигару да запалим, пошто су плућа одавно у курцу па не могу на суво ('ајде, чекам неку опаску на ово). :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

То! Цео дан могу да не једем, али је литар јогурта дневно обавезан! Јој, како лепо леже кад си мамуран.

Tad pijem duplo vise.

 

 

нема потребе, кад могу Салету да кажем да је дукатлија, рецимо...

 

NIKAD DUKAT UVEK SOMBOLED!

4zu737.jpg

Jbg,ne mogu onaj imlekov bivolji svrs da pijem a suboticara nema uvek.

Edited by sale 83 Larry Flynt

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Koko

Tvoj nacin zivota, u ovom slucaju ishrane, je bezobrazno drugaciji od njihovog i prkosi njihovim prehrambenim navikama, stoga se osecaju nesigurno (kako neko moze, ne, kako SME da dovodi u pitanje slannu i svinju i mas na lebac), i postaju agresivni, jer su njihove Zivotne permise i vrednosti napadnute. Fakticki, svojom razlicitoscu pokazujes da opste prihvaceno nije nuzno i jedini izbor (za razliku od njih kojima to nikad nije ni palo na pamet da moze), a prvi impuls zatvorenog uma je "ne znam sta je- ubicu", u ovom slucaju "diskreditovacu i omalovazicu".

Pank ishrana ima svoju cenu :haha:

 

(Zameniti ishrana sa pogledima na svet, seksualnoscu, itd i imamo kbrazac drustvenih problema i netrpeljivosti, pri cemu su militantni i ekstremni smaraci podjednako rasporedjeni na oba kraja).

 

U pocetku se ubih od price, od objasnjavanja. Zasto vise ne pijem alkohol, zasto ne jedem meso (sem ribe), zasto ne duvam ili generalno zasto strejtiram. Ismevali su moju hranu, moje izbore. I onda skontam, ja sam debil ako se druzim sa ljudima koji osudjuju i ismevaju mene i moj zivot, ma koliko da smo ranije bili super. Neki ljudi se menjaju, pravi prijatelji se menjaju sa nama. Ostali, pa, sto bi rekao Patrik

ko su ovi ljudi? Nisu mi prijatelji. :haha:

 

Tako da, kom se ne svidja sta je u mom tanjiru, nek gleda u svoj il nek odjebe u skokovima :mhihi:

 

...raspisah se. Al pun mi je vise kufer tog drkanja i zajebavanja oko klope, ozbiljno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

А, зашто би било кога занимало шта једеш? :haha:

 

Мислим, ок је овде на јуму да људи траже фуд рипорт, чак је и ок да се генерално неко распитује шта си јела, али капирам да је једино прихватљиво што може да каже: "Е, то и ја волим да једем", тј обрнуто.

 

Јеботе, пази мајку му да ти неко кења око тога шта доручкујеш/ручаш/вечераш. :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kul diskusija. Ja sam prestao da pijem alkohol od 20. januara ove godine (od svog rođendana, opio se onako muški još jedan, poslednji put i jedva preživeo), i odlučio sam čvrsto da neću više ni kap popiti. Ne osećam više ni potrebu da pijem alkohol. Nema više ni onog ''ma samo jedno pivo uz film'' i slično. Jedina loša navika koja mi je ostala jeste kafa. Pijem kafu svakodnevno, a počeo sam da je pijem tek pre par godina. Ne mislim da je to nešto ozbiljno loše zapravo.

 

Takođe sam promenio ishranu, ne odjednom već postepeno. Žena i ja smo počeli da se hranimo na ''azijski'' način, tj. dosta pirinča, povrća i voća, raznorazni prirodni čajevi itd. Na svu sreću i ovde, u sred zemlje brze hrane, koka kole i jedenja u automobilu na brzinu, ima dosta radnji zdrave hrane, ili kako se to već zove. :bigblue: Počeo sam da jedem i suši, račiće i ostalu egzotiku koju ranije nisam mogao ni da pomirišem. Ima jedna velika azijska radnja u blizini u kojoj se može naći bukvalno bilo koji azijski proizvod. Iz Japana, Koreje, Kine, sa Tajlanda, itd. Mislim da će mi trebati čitava godina da pregledam i probam šta tu sve ima.

 

Kada sam spomenuo to roditeljima, gledali su me kao da sam skrenuo s uma. :haha: A ćaletov komentar je bio najjači - ''nismo ti mi genetski preodređeni za tu vrstu hrane'', misleći na suši. Sad tek vidim kako ljudi ostaju zatvoreni u svom malom svetu i bukvalno se plaše svega što ne poznaju dovoljno.

 

I dalje jedem crveno meso, naravno. Prasetinu sam takođe izbacio iz jelovnika, sad samo govedinu cepam i piletinu povremeno.

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Secer je adiktivan i pravi problem, narocito kada se u celu pricu ukljuci i nervoza. Lako se razvija tolerancija na secer, i vrlo brzo mi je potrebno sve vise i vise da bi se osetila potrebna slatkoca, a sto se tice ukusa, pa upravo secer prikriva prave ukuse i baca ih u drugi plan.

Kombinacija stresa i unošenja slatkih namirnica (tj. šećera) je jedan od glavnih uzročnika dijabetesa tipa 2. Ovo za toleranciju uopšteno ne ide baš tako, osim ako nisi mislila na pojedinačan slučaj - tih par minuta kada se čovek naždere čokolade, npr. Prag draži se pomera tako da je potrebna još trećina prethodne jačine nadražaja da bi se osetila promena, ali i zadovoljila nastala potreba.

 

Мени кафа не служи за разбуђивање, него да могу прву цигару да запалим, пошто су плућа одавно у курцу па не могу на суво ('ајде, чекам неку опаску на ово). :haha:

Vidi moj potpis.

Share this post


Link to post
Share on other sites

А, зашто би било кога занимало шта једеш? :haha:

 

Мислим, ок је овде на јуму да људи траже фуд рипорт, чак је и ок да се генерално неко распитује шта си јела, али капирам да је једино прихватљиво што може да каже: "Е, то и ја волим да једем", тј обрнуто.

 

Јеботе, пази мајку му да ти неко кења око тога шта доручкујеш/ручаш/вечераш. :lol:

 

Pa ne prebacuju ti bukvalno što se hraniš tako, ali tipa komentar kada sam bila na putovanju sa kolegama i kad smo se vratiti i prepričavali kako je bilo, oni su uporno ponavljali, kao fore radi, kako sam pojela svu italijansku travu, a ja jela rukolu sa povrćem :haha: Bila neka pijanka kod mene i nakon gotove žurke otvorili frižider da nešto smažu s nogu i nisu vidjeli ništa što je odmah spremno za pojesti. I onda je ispalo da imam samo "zrnevlje" u frižideru, a u stvari bile klice u teglici i milion nekih stvari koje dodaješ kad spremaš jelo, tipa miso pasta, soja sos, svježe povrće, salate itd. Ili kad sjednemo u restoran da jedemo, naručim bogatu salatu sa rižom ili tako nečim i onda im nije jasno kako se od toga najesti itd. Ali da, postoji gomila sličnih situacija. Nikada me to nije nerviralo, niti sam se brinula šta misle o tome. Znam da je ishrana jako bitna, nažalost i zbog zdravstvenih problema meni bliskih ljudi, i znam koliko određen režim ishrane može biti povoljan po organizam i obratno. Ali dobro, milion ljudi, milion ćudi.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...