pa naravno da ne može sve da se pročita, zato eto ja pitam za tvoj ugao jer mi je mrskije da sam istražujem naučne radove xD
beležim i ja bataju za budućnost (ako naletiš na neku audio knjigu to bi bilo slatko)
ne znam gde bih ti našao nešto sažetije o tome, "The Fundamental Wisdom of the Middle Way" sam već pominjao, dosta je teško čitanje i verovatno je potrebno nekoliko prevoda pročitati da bi se dobila kompletnija slika... Tu Nagarjuna odbacuje sva budistička "tonjenja" u verovanje i pretpostavljanje esencije bilo kakve vrste, već suštinski govori da je samo promena večna, ali da je i ona prazna (kao i nirvana).
Pazi sam sam doživeo, čak i spontano nekoliko puta, a sada već često tokom meditacija. i u prvi mah to jeste osećanje svemoguće snage, maksimalnog ego tripa, ja = bog. bukvalno kao što su pisali alister krouli i slični moderni mistici zapada, ali mislim da je to tumačenje pogrešno (kod njih došlo do izražaja jer su bili anti-hrišćani), jer što si duže tu, to osećanje bledi...
hinduisti to tumače kao brahman/atman neke deističke pojmove, esenciju, ultimativnu stvarnost (kao i daoisti)...
ovi hrišćanski mistici opet u skladu sa svojom tradicijom (milost božija, sveti duh...)
musliji su mi najodbojniji za istraživanje, ali sigurno su i oni imali neke koji su o tome pisali.
budizam je tu najjednostavniji jer ne pretpostavlja mnogo, samo kaže eto to je to (naravno, ne svi budisti, čak zapravo malena grupica tako to vidi, vrlo lako čovek ode u neko verovanje).
i da svakako kada slušam o halucinogenim iskustvima osećam kao da je to ista stvar, samo uz eventualni lajtšou.
mada, ne znam, možda (verovatno) su neki odlazili dalje od mene, dublje u to stanje, gde znam... ali tako neka suština je kao da ostaviš ovog sebe kojeg znaš i utoneš u sve i posle početne euforije, osećaš samo mir i stvarno to jedinstvo koliko god otrcano zvučalo. i ne možeš osetiti bes, strah, te "mračna strana" stvari sve i da oćeš.
kada se o tome piše, na bilo koji način, zvuči kao neko veliko čudo, a zapravo je tako jednostavno kada si "tamo".
------------
što se asketizma tiče... pa uvek u religijskim pisanijima ima tog preterivanja i neveštih reči, jer se u krajnjem slučaju piše o stvarima o kojima se ne može pisati, pa onda kada neko kaže da u trivijalnim stvarima nema sreće dalje od trenutknog zadovoljstva već da valja usmeriti energiju u "veće" i "više" stvari... lako kroz dva kolena to postane dogma i onda jebiga.
naravno, tu je i stvar da čovek drogiran, pijan, pretovaren hranom ne može da krene da prati put tih mistika, jednostavno ne može da vežba i ispituje svoju svest, dok je ona zamućena skroz (mada može pod dejstvom tih stvari da se zapita o prirodi realnosti i da mu to bude okidač zapravo).